Niz omiljenih marijanskih blagdana danas nastavljamo Malom Gospom, spomendanom rođenja Blažene Djevice Marije, kojeg Crkva slavi barem od VI. stoljeća. Marijino rođenje naviješteno je u Starom zavjetu. Nakon pada Adama i Eve u grijeh, Bog im se ukazuje, prekorava ih i tjera iz zemaljskog raja. Bog govori zmiji: "Neprijateljstvo ja zamećem izmedu tebe i žene, izmedu roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu" (Post 3,15). Drugi vatikanski sabor naučava da je Marija proročki označena u tome obećanju o pobjedi nad zmijom. Rođendan Marijin je rođendan veličanstvenog Božjeg hrama, presvete Bogorodice i Bogomajke.
Mariju naviješta prorok Izaija: „Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!" (7, 14). Prorok Mihej, govoreći o nevolji i slavi doma Davidova, napominje: „Zato će ih Jahve ostaviti, dok ne rodi ona koja ima roditi" (5, 2). Drugi vatikanski sabor uči: „S Marijom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova Ekonomija, kad je Sin Božji od nje uzeo ljudsku narav, da otajstvima svoga tijela oslobodi čovjeka od grijeha." Marija je Božje remek-djelo, naviješteno unaprijed tolikim slikama, simbolima i poredbama. Svoje bogoslužje na današnji dan Crkva je ovako sažela u popričesnoj molitvi: „Klicala, Gospodine tvoja Crkva, okrijepljena otajstvima i obradovana Rođenjem blažene Marije Djevice, koja svemu svijetu bijaše nada i zora spasenja!"
Mala Gospa - župna crkva u Granešini
Mala Gospa zaštitnica je mnogih hrvatskih župa, crkava, kapela i naselja (Zagreb-Granešina, Zagreb-Šanci-Savica, Sveta Marija pod Okićem kod Jastrebarskog, Višnjevac kod Osijeka, Torjanci kod Petlovca, Podravska Moslavina, Semeljci, Kruševica kod Slavonskog Šamca, Ruščica kod Klakara, Kaniža kod Bebrine, Kutjevo, Voćin, Drnje, Mala Subotica, Čakovec, Selnica, Svetice kod Ozlja, Bunić kod Udbine, Baderna kod Poreča, Rakalj kod Marčane, Labin Gornji, Zarečje kod Pazina, Završje kod Grožnjana, Njivice na Krku, Polje kod Dobrinja na Krku, Lopar na Rabu, Mali Lošinj, Seline kod Starigrada Paklenica, Novigrad Dalmatinski, Privlaka, Pašman, Silba, Zapuntel na Molatu, Zaton kod Nina, Benkovac, Skradin, Bitelić kod Hrvaca, Donji Muć, Grabovac kod Šestanovca, Tugare kod Omiša, Srinjine kod Splita, Solin, Selca na Hvaru, Podšpilje na Visu, Topolo u Dubrovačkom primorju, Kotor Varoš, Kulaši kod Prnjavora, Brusnica kod Bosanskog Broda, Modriča, Sasina kod Sanskog Mosta, Bežlja kod Teslića, Ključ, Ulice kod Brčkog, Husino kod Tuzle, Brestovsko kod Fojnice, Ljubunčić kod Livna, Trebinje-katedrala, Ravno kod Trebinja, Vinica kod Tomislavgrada, Polog kod Mostara, Gornja Lastva kod Tivta, Prčanj kod Kotora, Sušanj kod Bara, Novi Banovci kod Stare Pazove u Srijemu, Lemeš kod Sombora, Gunaroš kod Bačke Topole).
Mala Gospa - župna crkva u Labinu
Posjetimo danas najbliže Marijino svetište i povjerimo Maloj Gospi naše brige i nevolje, koje će se njezinim zagovorom sasvim sigurno pretvoriti u radosti i nade.
Sveti Sergije I.
Današnji svetac zaštitnik je i papa Sergije I., koji je Crkvom Kristovom upravljao od 687. do 701. Rođen je oko 650. na Siciliji, ali je podrijetlom bio iz sirijske Antiohije. Školovao se u Palermu, a u Rimu je zaređen za svećenika. U želji da riješi sukob dvojice protupapa, Teodora i Paskala, rimski kler je 15. prosinca 687. za papu izabrao Sergija, čovjeka čvrste vjere i molitve. Pod bizantskim utjecajem uveo je u crkveni kalendar niz i danas omiljenih, osobito marijanskih blagdana: Uzvišenje svetog Križa, Svijećnicu, Blagovijest, Veliku i Malu Gospu. Odbio je potpisati zaključke drugog Trullskog sabora (692.) koji je Crkvi htio nametnuti istočno kanonsko pravo. Car Justinijan II. koji je želio upravljati i Crkvom, naredio je da papu uhite i dovedu u Carigrad, ali je papu Sergija zaštitila carska vojska. Mnogi carevi vojnici u Rimu i Ravenni pobunili su se i stali na papinu stranu. Kako bi spriječili hegemoniju Istoka, otada se pape sve više oslanjaju na franačke vladare.
Papa Sergije I. spriječio je otpad Crkve u Akvileji od Rima, zalagao se za pomirenje s armenskom Crkvom, poslao misionare u Friziju i Njemačku, uveo u službu Božju molitvu „Agnus Dei-Jaganjče Božji", pokrenuo procesije rimskim ulicama na dane velikih blagdana, pokrstio 689. Caedwallu, kralja Wessexa, posvetio 695. svetog Willibrorda za nadbiskupa Utrechta, dao popraviti i ukrasiti mnoge crkve, zaredio 96 biskupa. Preminuo je 8. rujna 701. u Rimu.
Sveti Adrijan i Natalija iz Nikomedije
Sveti Adrijan (Hadrian), mučenik, i njegova supruga Natalija, rođeni su u III. stoljeću u Nikomediji, drevnom gradu na obali Mramornog mora (danas turski grad İzmit, oko 100 kilometara istočno od Carigrada), u rimskoj pokrajini Bitiniji (sjeveroistok Male Azije). Bili su plemenitog i bogatog roda. Adrijan, poganin, bio je mladi časnik pretorijanske garde u Nikomediji, a Natalija je potajno ispovijedala krššćansku vjeru. Kad su ukazom rimskog cara Galerija 303. započeli progoni kršćana i kad je Adrijan vidio kako kršćani s radošću, pjesmom i dostojanstvom podnose bičevanja i mučenja, zadivio se njihovom hrabrošću i žarkom vjerom te se javno obratio na kršćanstvo. Zlotvori su ga odmah okovali i strpali u tamnicu, zajedno s još 23 kršćana. Natalija se razveselila da je Adrijan postao kršćanin i pridružila mu se u tamnici. Poučavala ga je u vjeri, hrabrila ga i pružala mu podršku u teškim trenucima tamnovanja.
Nakon dugih muka, krvnici su Adrijanu na nakovnju čekićem prebili noge i ruke, a on je izdahnuo i predao dušu Kristu Gospodinu. Po nekim izvorima dogodilo se to 4. ožujka 306. Mučitelji su zapalili Adrijanovo tijelo, ali je oluja ugasila vatru. Natalija je to promatrala preobučena u muško, a nazočni kršćani spriječili su je u pokušaju da se i sama baci na lomaču. Adrijanove relikvije Natalija je dala prenijeti u Argyròpolis (danas turski grad Gümüşhane) i tamo ih pokopala. U tom gradu vjerna Natalija je i preminula, 3. prosinca 311. Svetog Adrijana zazivaju kod kuge i epilepsije, a zaštitnik je vojnika, ratnih veterana, zatvorskih stražara, trgovaca oružjem, mesara, belgijskog grada Geraardsbergena, Flandrije te brojnih naselja, župa, crkvi i kapela diljem svijeta. U Rimu je godine 630. papa Honorije I. svetom Adrijanu u čast pretvorio kuriju rimskog senata u crkvu Sant'Adriano al Foro. Sveti Adrijan bio je dugi niz godina u sjevernoj Europi uz svetog Jurja glavni zaštitnik vojnika, a naročito su ga častili u Flandriji, Njemačkoj i sjevernoj Francuskoj.