Znati nestati

Znati „nestati“, znati se stopiti, lako je ako se ne udaljuješ od Ljubljenog. U protivnom, jako oteža i nesnosno postane ono naše „nešto“. Jer što sam bliže Bogu, to više vidim da sam „ništa“. Kako je lako nositi „ništa“. To je tako slatko. Zamislite da u ruci držim stakalce koje je simbol moje duše. To stakalce je jako prljavo i ja ga primaknem svijetlu svijeće. Ha, Ha brzo ga očistim, pogledam i mislim sad je čisto. Ali, tada ga primaknem električnom svijetlu, pa tek tada vidim koliko je prljavo. Ha, ha brzo ga očistim i mislim, sad je čisto. Ali, tada ga primaknem svijetlu sunca, pa tek onda vidi koliko je prljavo, i tada više ništa ne pokušavam misliti, već prihvaćati i voljeti. Uistinu, što smo bliže izvoru Svijetla, što smo bliže Bogu, to više vidimo svoje ništa. Sve što je bilo, što imamo i što će biti, Božje je i Bogu pripada. A ja, čime da se to ponosim i uznosim, doli Križem Gospodina našega Isusa Krista. Da, to je jedini put svetosti, jer onoga trenutka kada svetac postane svjestan svoje svetosti, prestaje biti svet.