Svećenik

Svećenikom sam postao dobrotom drugih svećenika i dobrih ljudi koji su me podržavali na mom životnom putu. Nije se to dogodilo odjednom. To se događalo kroz molitvu i razgovore. Želio sam – i danas u sebi nosim tu želju – zaista biti Crkvi na raspolaganju, uz sve moje slabosti, ali i sa svom ljubavlju prema Crkvi. Rezultat toga jest i moj hod koji je u mnogočemu bio zanimljiv. Sad, kad su se skupila iskustva, s otvorenim srcem Duhu Svetome čekam nove izazove. Božja iskustva za mene su pravi izazov da budem svećenik. Biti svećenik – znači maknuti sve što se nađe na putu do ljubavi prema Bogu, čovjeku i Crkvi. To znači da moram riskirati, hodati u jednoj nesigurnosti života da bih mogao vjerovati. Tamo gdje je sigurnost, tamo je uvjerenje. A vjera je iskorak u prazno. Vjera je samo preduvjet za ljubav. Svećenik vjeruje u takvu ljubav. On vjeruje da ćemo svi biti jedno, kao što je Sin u Ocu i Otac u Sinu. Vjeruje da ćemo svi biti jedno. Za mene je to najveći izazov kao muškarcu, ocu i pastiru.