Kušnja i trpljenje

Datum: 11.03.2011.

Isus je napastovan u pustinji i zato ne mogu ne razmišljati o tolikim napastima i patnjama kroz koje svi mi, stvorenja Božja, prolazimo. Ono su bila ona vremena, a ovo su naša vremena. No, jedno je zajedničko: naš Spasitelj je bio napastovan u pustinji, prokušan do smrti, smrti na križu. Ako je Bog svom ljubljenom Sinu dopustio napastovanje i kušnje, tko smo mi da se uzdižemo iznad Boga?

Na putu spasenja postoje i patnje i trpljenja, kušnje i napasti, nedaće i neprilike. Što bi bilo svjetlo da nema tame? Da je u kraljevstvu Božjem, u kraljevstvu Njegove vječne ljubavi, moguća zavist, tada bi anđeli zasigurno zavidjeli ljudima iz dva razloga: zbog Božje patnje za nas ljude i ljudske patnje za Boga.
Patnje i napasti koje podnosimo jedva da možemo nositi, a kamoli prihvatiti. Činjenica je da patnja jest i ostaje zlo. No, budući da nas je Krist kroz patnju otkupio, ona u našem životu dobiva spasenjsko značenje. Ona nam dopušta da sudjelujemo u Otkupiteljevoj patnji te nam postaje dragocjena. Čovjek koji istinski ljubi Boga, ne ljubi ga samo kad ga On tješi, nego i kad ga pohađa patnjom i križem.
Što nam se to događa? Što mi to hoćemo? Hoćemo posjedovati bogatstva, osloniti se na moćnike. A to znači osloniti se na usijano željezo, nakon čega ostaje ožiljak.
Sveti Franjo Saleški nam kaže: "Kad je oganj ljubavi u srcu, sav namještaj leti kroz prozor." Vjerujte mi, i zrno pijeska želi biti svedeno na ništa, nepoznato i maleno. Ono ne želi više ništa osim zaborava.
Na kraju ostaje samo čežnja, čežnja za Bogom koja postaje najjača patnja, patnja iz Ljubavi i za Ljubav.