NaslovnaSvetac danaSveti Arkadije, sveta Marguerite Bourgeoys i sveta Tatjana Rimska

Sveti Arkadije, sveta Marguerite Bourgeoys i sveta Tatjana Rimska

Siječanj
Petak, 12. Siječanj 2018.

Današnji sveti zaštitnik je Arkadije, mučenik iz Mauretanije. Uspomena na njega živi u Crkvi zahvaljujući zapisanoj propovijedi svetoga Zenona, veronskoga biskupa iz IV. stoljeća. Arkadije je živio u III. stoljeću za vladavine rimskog cara Valerijana, žestokog progonitelja kršćana. Bio je jedan od najuglednijih građana Cezareje u Mauretaniji (danas Cherchell u Alžiru) i prikriveni kršćanin. Kad je Valerijan godine 253. počeo progoniti kršćane, Arkadije se povukao u samoću kako ne bi morao častiti poganske bogove i kako bi se kao pustinjak molitvom i pokorom pripremio za možebitno mučeništvo. Svoje imanje povjerio je na upravljanje jednom povjerljivom rođaku. Kad su vlasti primijetile da ga nema kod propisanih žrtvovanja bogovima, poslale su vojnike u njegovu kuću da ga dovedu na obred žrtvovanja. Nisu ga pronašli pa su umjesto njega uhitili upravitelja njegovih dobara. Arkadije se odmah vratio iz svog pustinjačkog prebivališta i prijavio se sucu kako njegov rođak ne bi morao trpjeti umjesto njega.

sveti_arkadije

Suca je zadivila njegova plemenitost pa mu je ponudio da žrtvuje bogovima, a on će mu oprostiti bijeg. Arkadije mu je hrabro odgovorio: "Zar misliš da će se Božji sluga iz straha da ne bi izgubio ovaj bijedni život prestrašiti i počiniti idolopoklonstvo?" Sudac se na to razgnjevio i zapovijedio krvnicima da Arkadiju za odmazdu odsijecaju ud za udom. Na kraju su mu ostali samo trup i glava. Arkadije je trpio strašne muke, povremeno gubio svijest, ali se nije dao slomiti. Krvnici su čuli kako govori: „Sretni udovi, sada ste mi tek postali dragi jer ste Bogu prineseni za žrtvu i doista pripadate njemu!"

Posljednjim silama obratio se sakupljenom narodu: "Vi, gledatelji ovoga krvavog prizora, znajte da su sve muke malene za onoga čiji je pogled upravljen na vječnu krunu!" Nakon tih riječi sveti i neustrašivi mučenik je preminuo. Dogodilo se to oko godine 302. Strahovita progonstva kojima je Crkva bila izložena kroz prva tri stoljeća svoje povijesti, bila su za nju izvorom velikoga blagoslova. Krv mučenika postala je sjemenom iz kojega su nicali novi kršćani, broj vjernika je neprestano rastao, a Crkva je te svete mučenike odmah počela štovati, svjesna božanskoga podrijetla njihove i svoje vjere.

Sveta Marguerite Bourgeoys

Sveta Marguerite Bourgeoys, francuska i kanadska redovnica, utemeljiteljica Kongregacije Naše Gospe (Congrégation de Notre-Dame), rođena je 17. travnja 1620. u Troyesu (departman Aube, Champagne), kao šesto od dvanaestero djece pobožnih roditelja, svjećara i kovača novca, Abrahama Bourgeoysa, i njegove supruge Guillemette Garnier. Ostala je rano bez roditelja pa se usrdno brinula za svoju mlađu braću i sestre. Za vrijeme jedne procesije u čast Gospe od krunice, 1640., Marguerite je osjetila potrebu da svoj život potpuno posveti dragom Bogu i da joj uzor postane Blažena Djevica Marija. Smatrala je međutim da taj poziv može bolje obavljati izvan samostana nego unutar njegovih zidova. Tada se u Troyesu pridružila svjetovnoj bratovštini koja se posvetila odgoju i podučavanju siromašnih djevojaka.

Tadašnji guverner i osnivač Montréala u Kanadi, Paul de Chomedey de Maisonneuve, tražio je 1652. po Francuskoj učiteljice za svoju kanadsku koloniju pa je pozvao i Margueritu kao učiteljicu i vjeroučiteljicu. Kako je redovnice uršulinke i klarise nisu željele primiti u svoje redove, ona se odazvala guvernerovom pozivu i 1653. otplovila u Kanadu. Započela je 1657. s izgradnjom kapele u čast Naše Gospe od dobre pomoći (Notre-Dame-de-Bon-Secours), prve stalne crkve u Montréalu (tada naselju Fort Ville-Marie), a 1658. otvorila prvu školu u jednoj staji i osnovala Kongregaciju Naše Gospe. Vratila se 1659. u Francusku i povela sa sobom još četiri učiteljice, a 1670. šest učiteljica, uz podršku francuskog kralja Louisa XIV. Te hrabre žene postale su prve sestre družbe Naše Gospe, s Margueritom kao poglavaricom. Marguerite i njezine sestre pomogle su ljudima u koloniji da prežive razne nevolje i oskudicu hrane, otvorile su stručnu školu i podučavale djevojke različitim domaćinskim vještinama, vođenju kućanstva i upravljanju farmom. Kongregacija je narasla na 18 sestara, od toga sedam Kanađanki. Otvarale su nove misije i škole, pored ostalog i u gradu Québecu, a djelovale su i među Indijancima. Marguerite je u svoju družbu primila i dvije Indijanke. Nije uvijek nailazila na razumijevanje crkvenih starješina koji su njezinu družbu htjeli zatvoriti u samostan.

Majka Marguerite prepustila je 1693. vodstvo družbe svojoj nasljednici, Marie Barbier, prvoj Kanađanki koja se pridružila kongregaciji. Pravila družbe Crkva je odobrila tek 1698., a Marguerite je provela posljednje godine života u molitvi i pisanju autobiografije. Posljednjeg dana 1699., jedna mlada sestra u njezinom samostanu bila je na umoru. Mère Marguerite zamolila je tada Gospodina da uzme nju umjesto umiruće djevojke. Ujutro, 1. siječnja 1700., sestra se potpuno oporavila, a Margueritu je počela tresti jaka groznica. Patila je 12 dana, a umrla je na današnji dan, 12. siječnja 1700., u  Montréalu. Pripisuju joj se mnoga čuda, a njezine relikvije čuvaju se u kapeli Naše Gospe od dobre pomoći. Blaženom ju je proglasio 1950. papa Pio XII., a svetom 1982. papa Ivan Pavao II., kao prvu kanoniziranu kanadsku sveticu. Zazivaju je kod smrti roditelja, a zaštitnica je siromaha i osoba koje ne prihvaćaju redovničke zajednice. Kongregacija Naše Gospe proširila se 1860. i na Sjedinjene Države, a kasnije i na druge zemlje i kontinente pa danas djeluje u 8 zemalja na 4 kontinenta, s više od 1100 sestara.

Sveta Tatjana Rimska

Sveta Tatjana (Tatiana, Taziana), rimska mučenica u vrijeme cara Aleksandra Severa, kći rimskog konzula, rođena je u Rimu početkom III. stoljeća. Tatjanin otac potajno je vjerovao u Krista pa je i ona oduševljeno prihvatila kršćanstvo i postala đakonica. Zbog toga je morala odgovarati pred carskim sucem Ulpianom. Ulpian je dao odvesti Tatjanu u jedan poganski hram i zatražio od nje da žrtvuje poganskom bogu Apolonu. Tatjana se u očaju obratila Kristu za pomoć, a nakon njezine molitve odjeknuo je snažan potres pa su popadali svi kipovi poganskih bogova. Zbog toga je Tatjana okrivljena i podvrgnuta okrutnim mukama. 

Mučitelji su od nje zatražili da se odrekne vjere u Krista, a kad nije pristala, udarali su je, iskopali joj oči, vezali dva dana za stup i s glave skidali kožu. Potom su je bacili u vatru, a nakon toga i među gladne divlje zvijeri. Kad je i nakon toga ostala živa, zlotvori su Tatjani odrubili glavu. O tome izvještava i Rimski martirologij. Dogodilo se to u Rimu na današnji dan, 12. siječnja 225. Od VII. do XV. stoljeća na Kvirinalu je stajala crkva posvećena svetoj Tatjani. Njezine relikvije čuvaju se u Carigradu. Sveta Tatjana osobito je štovana kod mladeži u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji, a kao svoju zaštitnicu časte je sveučilištarci. Sretan imendan čestitamo svim našim Tatjanama, Tanjama i Tajama!

 

Svi datumi

  • Petak, 12. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.