NaslovnaSvetac danaSveta Anastazija (Stošija), sveti Pavao pustinjak i sveti Habakuk

Sveta Anastazija (Stošija), sveti Pavao pustinjak i sveti Habakuk

Siječanj
Ponedjeljak, 15. Siječanj 2018.

sveta_anastazija

Danas slavimo svetu Anastaziju ili Stošiju, mučenicu, koja je ostavila neizbrisiv trag u hrvatskim krajevima. O njoj kruže brojne, često posve različite legende. Prema jednoj od njih rodila se sredinom III stoljeća u Rimu od oca poganina i majke kršćanke. Udala se za rimskog patricija Publija, koji ju je zbog njene pobožnosti i kršćanske vjere zatvorio u kućnu tamnicu i postupao s njom kao s robinjom. Njezin duhovni vođa bio je sveti Krizogon (Krševan), također zaštitnik Zadra, koji joj je slao pisma podrške i ohrabrenja.

Nakon muževe smrti Anastazija se oslobodila kućnog pritvora, svoje imanje razdijelila siromasima i posvetila život brizi za kršćane izložene progonima cara Dioklecijana. Sa skupinom kršćana pratila je Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji (Furlanija). Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, zatočena je u Sirmiumu (današnja Srijemska Mitrovica). Na suđenju je izjavila da je zlatne i srebrne kipove poganskih bogova, koje je naslijedila od oca, pretopila u novac kojim je pomagala progonjene kršćane. Mučena je, spaljena i bačena u rijeku Savu na Božić godine 304. Kasnije je pokopana u Sirmiumu, a u V stoljeću njezine su relikvije prenesene u Carigrad. I u Rimu, u podnožju carskog Palatina, u bazilici svete Anastazije, nalazi se dio tih relikvija. Bizantski car Nicefor, u znak priznanja i nagrade zadarskom biskupu Donatu za postignuti mir između Karla Velikoga i Bizanta, poklonio mu je oko 810. moći svete mučenice Anastazije. Sveti Donat pohranio je relikvije svetice u tadašnjoj bazilici svetog Petra apostola koja od tada nosi njeno ime.

Sveta Stošija - katedrala u Zadru

Zaista, najveći spomenik u čast svete Stošije, kako Zadrani zovu svoju zaštitnicu, predstavlja veličanstvena zadarska katedrala, trobrodna romanička građevina, istinski ponos ne samo svoga dičnoga grada već cijelog hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata. I u katedrali svete Stošije, ujedno i župne crkve, čuva se dio njezinih relikvija. Zaštitnica je Zadarske nadbiskupije, a posvećena joj je i župna crkva u Biogradu. Grad Samobor diči se također župnom crkvom svete Anastazije.

Sveta Anastazija - župna crkva u Samoboru

Uz najpoznatije ranokršćanske mučenice uvrštena je u rimski misni kanon i u litanije Svih Svetih. Prizivaju je bolesnici s glavoboljom i bolovima u grudima, te otrovane osobe, a zaštitnica je mučenika, tkalaca, udovica i medijske slobode, te brojnih naselja, župa i crkvi diljem svijeta. Iako se prema kalendaru sveta Anastazija službeno štuje na Božić, u svojim hrvatskim svetištima i u našim krajevima slavi se na današnji dan.

Našim dragim Zadranima, Biograđanima, Samoborcima i Srijemcima od srca čestitamo njihov veliki blagdan, a svim Anastazijama, Stošijama i Tažicama želimo sretan imendan!

Sveti Pavao pustinjak

Ljudi, željni živjeti u duhu Evanđelja, povlačili su se često u pustinju i tamo su nesmetani od suvišnih briga i rastresenosti živjeli u molitvi, razmišljanju i pokori. Kao prvaka tih pustinjaka Crkva slavi svetog Pavla. Prema starom časoslovu, Pavao Tebanski, „začetnik i učitelj pustinjaka", rođen je oko 228. u Donjoj Tebaidi, u Egiptu, kao dijete ugledne kršćanske obitelji. Bio je učen mladić, govorio je grčki i egipatski, a s 15 godina ostao je bez roditelja. Muž Pavlove sestre i ostatali članovi obitelji polakomili su se za njegovim imanjem, a tada, sredinom III. stoljeća, započeli su i strašni progoni rimskih careva Decija i Valerijana. Šogor je Pavla prijavio progoniteljima kao kršćanina pa je on pobjegao u pustinjske planine nedaleko Crvenog mora i ostatak života proveo u jednoj pećini. U blizini se nalazila se mala oaza s izvorom vode i palmama, koje su mu svojim plodovima pružale hranu, a lišćem odjeću. Prema legendi imao je kasnije i prijatelja gavrana koji mu je donosio kruh.


Tako je Pavao pustinjak živio jednostavno, skroman i nepoznat svijetu, zadovoljan s malim, najpotrebnijim i provodio vrijeme u molitvi. Doživio je duboku starost i preminuo oko godine 343., nakon 113 godina života. Svijet je o njemu doznao zahvaljujući svetom Antunu opatu koji ga je pronašao u pustinji i pokopao te svetom Jeronimu koji je 375./376. zabilježio njegov životopis. Predaja govori da su grob svetog Pavla iskopali i kasnije čuvali pustinjski lavovi. Svetim ga je 491. proglasio papa Gelazije I. Zaštitnik je košarača, tekstilne industrije, pustinjaka, tkalaca te mnogih župa, samostana i crkava u svijetu i hrvatskim krajevima (franjevački samostan na otočiću Galevcu nedaleko Prekog na Ugljanu).

Sveti Pavao pustinjak i sveti Antun opat

Njegovim imenom nazvan je i Red svetog Pavla prvog pustinjaka-pavlini, osnovan u 13. stoljeću u Mađarskoj i Hrvatskoj. Pavlini i danas djeluju diljem svijeta, a prema podacima iz 2012. broje oko 520 redovnika, u 69 samostana i župa, smještenih u 16 zemalja. Generalna uprava pavlina nalazi se u Poljskoj. Stoljećima su uspješno djelovali u hrvatskim krajevima, a danas se pavlinski samostani nalaze u Kamenskom kod Karlovca, u Sveticama kod Ozlja, u Svetom Petru u Šumi kod Pazina i u Cavtatu.

 

Sveti Habakuk

Sveti Habakuk (hebrejski Habaqqūq), jedan od dvanaestorice starozavjetnih malih proroka, živio je i djelovao u VII. stoljeću prije Krista. Pisac osme proročke knjige, u njoj je nagovijestio poraz Židova u borbi s Kaldejcima kao kaznu za grijehe, a potom propast nepravednih Kaldejaca. Pod tim se najvjerojatnije misli na novobabilonsko carstvo. Iznio je i niz opomena svojem narodu protiv različitih zabluda i nedjela (takozvani peterostruki »jao«). Poznata je Habakukova izreka „pravednik živi od vjere“, citirana i u Pavlovim poslanicama. Habakukova molitva na kraju knjige, koja po obliku nalikuje psalmima i govori o Jahvinim dobročinstvima prema židovskom narodu, smatra se jednom od najljepših pjesama u Svetom pismu. Završava ovim riječima: „Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih, i vodi me na visine.“

 

Habakukova knjiga je sastavljena od raznolikih dijelova. Početak je u stilu knjiga mudrosti, a završetak je liturgijska molitva. Svi su dijelovi povezani jednom mišlju: Božji su putovi tajnoviti. Gospodin bira pogane i neprijatelje kao oruđe kojim kažnjava svoj narod, ali on nije sfinga ni hladno kameno veličanstvo. On odgovara ne cinički već očinski. Tako Habakuk shvaća i donosi Gospodinove odgovore. Gospodin ostaje i u objavi Velik i Tajnovit. U razgovoru s Gospodinom prorok iznosi svoju tugu i strah, upravlja Gospodinu molitvu i zaklinje ga da spasi svoj narod. U drugom dijelu prorok napada stranog bezbožnog osvajača, a u trećem dijelu pjesničkim izrazom želi razbuditi nadu u konačnu pobjedu i trijumf.

 

Svi datumi

  • Ponedjeljak, 15. Siječanj 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.