NaslovnaSvetac danaSveti Gerlach, sveti Ivan Nepomuk Neumann i sveti Simeon Stilit

Sveti Gerlach, sveti Ivan Nepomuk Neumann i sveti Simeon Stilit Stariji

Siječanj
Subota, 5. Siječanj 2019.

sveti_gerlach

Današnji zaštitnik je sveti Gerlach (Gerlache, Gerlac, Gerlachus van Houthem, Gerlac iz Valkenberga), nizozemski pustinjak iz XII. stoljeća. Rodio se oko godine 1100. u nizozemskom gradiću Valkenburgu aan de Geul. Podaci o njemu zasnivaju se na životopisu iz 1227. Sin plemenitih roditelja, u mladosti je stekao veliku vještinu u rukovanju oružjem. Ponosni i oholi vitez, strastveni mačevalac i jahač, lutao je od dvorca do dvorca, s jednog viteškog turnira na drugi. Živio je rasipno i razuzdano, a svoju surovost i bahatost iskazivao je i prema djevojci koju je oženio. Dok je boravio na jednom viteškom turniru, došla mu je iznenadna vijest o ženinoj smrti. To ga je jako potreslo i probudilo u njemu glas savjesti. Uvidio je svu ništavnost dotadašnjega života i odlučio krenuti drugim, boljim putem.

sveti_gerlach_2

Prekinuo je s turnirskim borbama, ostavio konja, zajašio na magarca i obukao se u siromašne haljine. Uputio se na pokorničko hodočašće u Rim, na grobove apostolskih prvaka i svetih mučenika, kako bi zadobio oproštenje svojih grijeha i zlodjela. Papa Eugen III odredio mu je pokoru od 7 godina i poslao ga na hodočašće u Jeruzalem, na Kristov grob. Gerlach ga je ponizno poslušao, 7 godina molio, činio pokoru i dvorio bolesnike. Potom se oko 1157. vratio u domovinu, siromasima razdijelio svu svoju imovinu, nastanio se u duplji staroga hrasta i provodio pustinjački život.

Svaki dan pješačio je do grada Maastrichta i hodočastio do tamošnje bazilike svetog Servacija. Činio je djela ljubavi prema bližnjima pa se njegov pustinjački život pretvarao u istinski apostolat. Preminuo je oko 1170. u Houthemu, nedaleko rodnog grada. Na Gerlachovom grobu u Houthemu kasnije je podignuta crkva, koja je i danas omiljeno odredište pobožnih hodočasnika (Sint-Gerlachuskerk), sa svečevim grobom. Zaštitnik je domaćih životinja.

Sveti Ivan Nepomuk Neumann

Sveti Ivan Nepomuk (engleski John Nepomucene, češki Jan Nepomucký, njemački  Johannes Nepomuk) Neumann, američki biskup, redovnik redemptorist, rođen je 28. ožujka 1811. u Prachaticama (Jihočeský kraj), u južnoj Češkoj. Sin Johanna Philippa, Nijemca, tvorničara čarapa i Agnes Lebisch, Čehinje, na krštenju je dobio ime velikog češkog sveca i zaštitnika Češke, Ivana Nepomuka. Imao je brižnu majku, koja je s velikom ljubavlju odgajala svoje šestero djece, četiri kćerke i dva sina. Osnovnu školu polazio je u rodnom gradu, a gimnaziju u gradu České Budějovice. Tamo se 1831. upisao i u sjemenište, a uz sklonost prema svećeničkom zvanju, u njemu se počela rađati i ljubav prema misionarskom djelovanju. Posebno ga je privlačila Sjeverna Amerika, gdje se ukazala velika potreba za svećenicima njemačkog jezika. Ivan Nepomuk završio je 1835. teologiju u Pragu, a 20. travnja 1836. ukrcao se na brod u francuskoj luci Le Havre i otplovio u Ameriku. Skromni klerik bez dokumenata, koji nije znao, hoće li uopće biti zaređen, napisao je tada: „Obići ću sve američke biskupije. Tražit ću samo da mogu raditi za napuštene duše, bilo Nijemaca, bilo Čeha, bilo Indijanaca. Ako me nitko ne primi, povući ću se u pustinju i tamo činiti pokoru za svoje i tuđe grijehe." Iskrcao se u New Yorku 2. lipnja 1836. i odmah se javio newyorškom biskupu Johnu Duboisu, koji ga je već 2. lipnja zaredio za podđakona, 24. lipnja za đakona, a 25. lipnja za svećenika. Biskup je bio sretan zbog novog pastira jer je raspolagao sa samo 36 svećenika na 200 tisuća vjernika u New Yorku i New Jerseyju. Tri dana nakon ređenja Ivan Nepomuk poslan je za župnika na zapad države New York, u Williamsville, na slapove Niagare, sjeverno od grada Buffala. Stanovao je u brvnari, živio o kruhu i vodi, miljama pješačio i jahao od farme do farme, od sela do sela, i vodio brigu za župljane koji su potjecali iz različitih zemalja i govorili različite jezike. Župnik Neumann služio se s 12 jezika pa mu to nije predstavljalo nikakav problem. Posebno veselje njegovim župljanima predstavljao je župnikov jahački stil jer mu zbog sitnog rasta (bio je visok 1,60 m) noge nisu dopirale do stremena. Njegova župa prostirala se od jezera Ontarija do Pennsylvanije, na površini od 1450 kvadratnih kilometara. Tamo je zdušno djelovao četiri godine, a zatim se 1840. pridružio redovnicima redemptoristima u Pittsburghu. Redovničke zavjete položio je 16. siječnja 1842. u Baltimoreu (Maryland), a 1844. imenovan je poglavarom redemptorističke zajednice u Pittsburghu (Pennsylvania). Bio je glasovit po svojoj skromnosti i po gorljivom misionarskom djelovanju. Djelovao je kao župnik crkve svetog Alfonza u Baltimoreu, kad ga je 5. veljače 1852. papa Pio IX. imenovao biskupom Philadelphije (Pennsylvania). Ta je biskupija tada bila jedna od najprostranijih i najnaseljenijih u Sjedinjenim Državama, a novog biskupa čekao je težak rad i brojni svakovrsni problemi. No, „mali biskup", kako su ga zvali zbog niskog rasta, pokazao je izvanrednu hrabrost i poduzetnost.

Bio je philadelphijski biskup samo osam godina, ali je u tom razdoblju ostvario mnoge značajne rezultate. Sagradio je stotinjak novih crkava, gotovo po jednu svaki mjesec, otvarao nove župne škole i doveo u svoju biskupiju mnoge redove i kongregacije. U Philadelphiji je i sam 1855. osnovao novu družbu franjevačkih trećoredica. Omogućio je vjernicima koji nisu govorili engleski crkvene obrede na njihovim jezicima, a brinuo je prije svega za jednostavne i siromašne ljude. Njegova duboka pobožnost prema Euharistiji navela ga je da 1853. u svoju biskupiju uvede novi način četrdesetsatnog klanjanja Presvetom Sakramentu. Ta se pobožnost svakog tjedna održavala u jednoj župi njegove biskupije pa su se kroz godinu dana izredale sve župe. Biskup Neumann postao je uzorom za cijelu Ameriku i njegove primjere prihvatile su i druge američke biskupije. Taj je »mali biskup« ostavio iza sebe 80 novih župa, stotinjak škola, azila, sirotišta i svratišta, dogotovio veliku i lijepu katedralu svetog Petra i Pavla u Philadelphiji i otvorio bogoslovno sjemenište. Posjetio je 1854. nakon boravka u Rimu i svoj češki zavičaj, gdje su mu priredili nezaboravni doček. Ostavio je za sobom i 3 katekizma, brojna sadržajna pisma i važne poslanice. Silni napori potpuno su ga iscrpili, njegovo srce je klonulo i on je preminuo prerano (srušio se i umro na ulici), u dobi od 48 godina, na današnji dan, 5. siječnja 1860., u Philadelphiji. Sprovod omiljenog „malog biskupa" bio je veličanstven, a vjernici su ga odmah počeli častiti i zazivati ga kao pravoga sveca. Njegove relikvije nalaze se u njegovom svetištu, crkvi svetog Petra apostola u Philadelphiji. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 1963., a svetim 1977., kao prvog američkog biskupa u povijesti Crkve. Izjavio je tada: „On je u sebi utjelovio sjajne duhovne i građanske vrline stare Europe i presadio ih u plodno tlo novog kontinenta". Američka javnost nazvala ga je „pionirom i promicateljem američkog katoličkog školstva" i „biserom američkog apostolata". Posvećene su mu brojne župe, crkve, kapele i učilišta diljem Amerike i svijeta.

Sveti Simeon Stilit Stariji

Sveti Simeon (Šimun) Stilit Stariji (grčki Symeṓn ho Stylítēs ho presbýteros), sirijski kršćanski asket, rođen je oko 390. u Sisu, glavnom gradu armenske kraljevine Cilicije (danas turski grad Kozan, provincija Adana). Sin siromašnog pastira, bio je vedar i bistar dječak koji je živo pamtio riječi iz svećeničkih propovijedi. Simeonovi roditelji bili su vjernici i nisu odbili njegovu želju za odlaskom u samostan već prije Simeonove šesnaeste godine. Proveo je deset godina u samostanu, a zatim se opredijelio za samoću i život pustinjaka u blizini Antiohije, antičkog grada na Orontu (danas Antakya, glavni grad pokrajine Hatay, južna Turska). Nakon isposničkog života u spilji premjestio se godine 423. na vrh stupa. Kako bi izbjegao susrete sa znatiželjnicima, velik dio života (37 godina) proživio je na vrhu stupa u Kalat Simanu (Qalaat Semaan), 30 kilometara sjeverozapadno od sirijskog grada Alepa. Po stupu (grčki stylos) je i dobio naziv Stilit. Među ruševinama u Telanissi (danas sirijsko selo Taladah) pronašao je stup visok gotovo dvadeset metara. Na njegovom vrhu dao je napraviti podij i mali ograđeni prostor, u kojem je proveo ostatak života. Djeca iz obližnjeg sela penjala su se po stupu i donosila mu kruh i kozje mlijeko. Dva puta dnevno je propovijedao. 

Uskoro se proširio glas o njegovoj svetosti i čudotvornosti pa je to privlačilo mnoštvo hodočasnika. Mnogi su mu se obraćali za savjet, pomoć i molitveni zagovor, čak i rimski carevi. Simeon je bio prvi stilit u sirijskom monaštvu. Ta vrsta pokore našla je mnogo sljedbenika među istočnim isposnicima. Simeon je preminuo 2. rujna 459. u Kalat Simanu. Njegovo tijelo svečano je u Antiohiju otpratilo sedam biskupa i nekoliko stotina vojnika te mnoštvo odanih sljedbenika. Zaštitnik je pastira. U blizini njegovog stupa poslije je izgrađen samostanski kompleks s crkvom i krstionicom. Danas se tamo, u Kalat Simanu, nalaze glasovite ruševine. Na popisu su ugroženih mjesta i pod zaštitom UNESCO-a kao dio svjetske baštine. Simeonom Stilitom bave se mnoga književna, filmska i glazbena djela glasovitih autora (Alfred Tennyson, Mark Twain, Herman Melville, Luis Buñuel, Hans Zender). 

Za povijest Crkve značajan je i sveti Simeon (Šimun) Stilit Mlađi (grčki Symeṓn ho Stylítēs ho néos), sirijski kršćanski asket (Antiohija, oko 520-Antiohija, 24. V. 597). Prema legendi, proživio je više od 60 godina na visokim stupovima, s kojih je propovijedao. Pripisuje mu se autorstvo niza himana, poslanica i liturgijskih spisa. Uz Simeona Stilita Starijega on je glavni predstavnik sirijskog stilitstva.

 

Svi datumi

  • Subota, 5. Siječanj 2019.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.