NaslovnaSvetac danaSveti Ivan Kentski, sveti Antun od Svete Ane Galvão i sveti Dagobert

Sveti Ivan Kentski, sveti Antun od Svete Ane Galvão i sveti Dagobert

Prosinac
Subota, 23. Prosinac 2017.

sveti_ivan_kentski

Današnji sveti zaštitnik je Ivan Kentski (poljski Jan Kanty ili Jan z Kęt), svećenik i skolastik. Rodio se 23. lipnja 1390. u poljskom gradiću Kęty, nedaleko Oświęcima u Malopoljskom vojvodstvu. Od malih nogu isticao se blagošću i dobrotom, a kao svećenik neumornim pastoralnim radom, studijem i molitvom.

Na krakowskom sveučilištu je diplomirao, magistrirao i doktorirao 1418., zaređen je za svećenika 1421., a potom je od 1429. sve do svoje smrti djelovao kao glasoviti profesor Svetog Pisma. Kraće vrijeme, zbog zavisti drugih profesora udaljen je 1431. sa sveučilišta i postavljen za župnika u Olkuszu, gdje je također osvojio srca vjerničkog puka.


Dobroćudan i skroman duhovnik, bio je izuzetno darežljiv prema siromasima, spavao je malo, na tlu, a posljednjih 35 godina života iz pokore nije htio jesti meso. Četiri puta je pješke hodočastio u Rim i jednom u Jeruzalem, nadajući se mučeničkoj smrti. Na glasu čudotvorac, preminuo je u Krakówu na Badnjak, 24. prosinca 1473. Blaženim ga je 1676. proglasio papa Klement X., a svetim 1767. papa Klement XIII. U Rimskom časoslovu posvećne su mu tri himne. Omiljeni svetac u poljskom narodu, zaštitnik je Poljske i Litve, te brojnih škola, župa i crkava diljem Poljske i Sjeverne Amerike.

Sveti Antun od Svete Ane Galvão

Sveti Antun od Svete Ane Galvão (portugalski Antônio de Sant'Anna Galvão), u Brazilu poznat kao Frei Galvão, brazilski svećenik, franjevac i misionar, rođen je 1739. u selu Guaratinguetá (država São Paulo), u uglednoj i pobožnoj obitelji, kao četvrto od jedanaestero djece. Njegov otac Antônio Galvão de França bio je kapetan (poglavar) sela, ali i franjevački trećoredac, a njegova majka Isabel Leite de Barros bila je nadaleko poznata po svojoj brizi za siromahe. S 13 godina Antônio je smješten u isusovačko sjemenište Colégio de Belém u Cachoeiri (Bahia), u kojem se školovao od 1752. do 1756. Želio je postati isusovac, ali je zbog progona isusovaca od strane portugalskih vlasti prema očevom savjetu stupio u franjevački red u Taubatéu (São Paulo). Za vrijeme novicijata u samostanu svetog Bonaventure u Vili de Macacu (Rio de Janeiro) uzeo je redovničko ime Antun od Svete Ane (Antônio de Sant'Anna), u čast obiteljske zaštitnice svete Ane. Vječne zavjete položio je 16. travnja 1761. Tada se zavjetovao i da će braniti Marijin naziv, posvećen Bezgrešnom začeću. Zaređen je za svećenika 11. lipnja 1762. i poslan u samostan svetog Franje u São Paulu, gdje je nastavio studij teologije i filozofije. Djelovao je kao propovjednik, ispovjednik i samostanski vratar. Bio je 1769. i 1770. ispovjednik sestara Svete Terezije Avilske u São Paulu. Tamo je upoznao sestru Helenu Mariju od Svetog Duha. Ona mu je rekla kako joj se ukazuje Isus i traži od nje da utemelji novu redovničku zajednicu. Zajedno su 1774. utemeljili družbu Naše Gospe Bezgrešnog Začeća od Božje providnosti. U toj družbi djelovale su djevojke koju su željele živjeti u vjerničkoj zajednici, ali bez polaganja zavjeta. Nakon iznenadne smrti sestre Helene, 1775., otac Galvão napisao je pravilnik družbe, čiji je rad i širenje nadgledao i pratio kao duhovni poglavar. Sudjelovao je svesrdno i u izgradnji njihovog samostana i crkve, posvećene 1802. Postao je 1781. poglavar franjevačkih novaka u gradu Cachoeiras de Macacu (Rio de Janeiro), a 1798. gvardijan samostana svetog Franje u São Paulu. Izabran je 1802. za definitora provincije, a 1811. utemeljio je samostan svete Klare u gradu Sorocabi (São Paulo). Bio je mistik s darom vizija, proroštva i bilokacije.

Omiljeni duhovnik u vrijeme kolonijalne uprave Portugala nad Brazilom (trajala je do 1815.), liječio je i ozdravljivao bolesnike na čudesan način. Jednom je djevojci koja je trpjela jake bolove napisao latinsku frazu na komadić papira i zamotao ga tako da je dobio izgled tablete. Dao je djevojci da popije tu „tabletu", bol je odmah prestala i djevojka je ozdravila. Mnogim trudnicama olakšao je tim svojim „tabletama" porod. Otad su među brazilskim pukom poznate „tablete Galvão", a i danas ih prave i besplatno dijele časne sestre u Galvãovom samostanu u São Paulu. Otac Galvão preminuo je na današnji dan, 23. prosinca 1822., u São Paulu, u svojem omiljenom „samostanu svjetla" (Mosteiro da Luz). Pokopan je u crkvi Recolhimento da Luz, a njegov grob je i danas mjesto brojnih hodočašća. Blaženim ga je 1998. u Rimu proglasio papa Ivan Pavao II., a svetim 11. svibnja 2007. u São Paulu papa Benedikt XVI., pred oko 800 tisuća vjernika. Sveti Antônio Galvão prvi je kanonizirani svetac rođen u Brazilu, toj velikoj i značajnoj katoličkoj zemlji. Prva kanonizirana brazilska svetica je Paulina od Trpećeg Srca Isusova (1865.-1942.), rođena u talijanskom gradiću Vigolo Vataro (provincija Trentino), a proglašena svetom 2002. godine.

Sveti Dagobert

Sveti Dagobert II, mučenik, kralj Austrazije, istočnog dijela franačke države, rođen je oko 650. u Metzu (sjeveroistočna Francuska), kao sin kralja Sigeberta III. i Chimnechilde Burgundske. Nakon očeve smrti (656) biskup Didon (Desiderius) iz Poitiersa poslao ga je u jedan irski samostan, vjerojatno u Slane (grofovija Meath), a vlast je preuzeo dotadašnji majordom Grimoald. On je htio osigurati prijestolje za svojeg sina Childeberta Usvojenog. Kasnije je Dagobert prešao u Englesku, gdje je odgojen na kraljevskom anglosaksonskom dvoru. Oženio se anglosaksonskom princezom Matildom (Mechthildom).

 

Dagobert se uz pomoć prijatelja, biskupa Wilfreda iz Yorka, vratio 676. u zavičaj i okrunjen je za kralja. Bio je na glasu kao pobožan, blag vladar i dobrotvor, utemeljitelj samostana i graditelj crkava. Mladi kralj ubrzo se sukobio s Ebroinom, majordomom Neustrije (zapadnog dijela franačke države), kojom je vladao Theuderic (Thierry) III. Dagobert je ubijen za vrijeme lova u šumovitom lotaringijskom predjelu Woëvre, na današnji dan, 23. prosinca 679. Pokopan je u Stenayu (departman Meuse, Lotaringija, sjeveroistočna Francuska), a na tom mjestu kasnije je njemu u čast podignut samostan. Narod je Dagoberta ubrzo počeo štovati kao sveca i mučenika. Zaštitnik je žrtava otmice, kraljeva, siročadi i roditelja s mnogo djece.

 

Svi datumi

  • Subota, 23. Prosinac 2017.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).