NaslovnaSvetac danaSveta Kristijana Gruzijska, blažene Drinske mučenice

Sveta Kristijana Gruzijska, blažene Drinske mučenice

Prosinac
Petak, 15. Prosinac 2017.

sveta_kristijana

Danas slavimo svetu Kristijanu Gruzijsku (sveta Nino, Nune ili Ninny), prosvjetiteljicu i apostolicu stare i plemenite kršćanske zemlje Gruzije, koja se smjestila na južnim obroncima Kavkaza te povezuje istočnu Europu i zapadnu Aziju. Nino se rodila oko 296. prema većini izvora u gradiću Kolastriju (Kapadocija), a po nekima u Rimu, Jeruzalemu ili Galiji. Prema povjesničaru Rufinu, kralj Iberije (današnja Gruzija) Mirian doveo je u svoju zemlju mnogo kršćanskih robova, a među njima je bila i djevojka iz Carigrada imenom Nino ili Nune. Kad su je pitali kako se zove, odgovorila je „Christiana" („Kršćanka"), i tako je nastalo ime pod kojim je poznata u povijesti kršćanstva, iako je za svoje Gruzijce bila i ostala sveta Nino. Dospjela je kao ropkinja u kuću nekog bogataša u iberijskom glavnom gradu Mtskheti. Od ranog jutra do kasne večeri obavljala je najteže poslove, a pritom je morala podnositi mržnju i zlostavljanja. Pogani oko nje klanjali su se idolu Omuzdu, koga su obožavali u ognju, a mrtvace su izlagali pticama grabljivicama. Kristijana im je željela pomoći. Zato je sve svoje patnje i molitve prikazivala za obraćenje toga naroda. Postala je apostol molitve i žrtve.


Jednoga dana dojurila je do nje neka žena s teško bolesnim djetetom na rukama vičući u sav glas: »Moje će dijete umrijeti, moje će dijete umrijeti, pomozi mi!« Kućedomaćin, koji je to također vidio i čuo, primijetio je hladno: »Odnesi dijete što prije na toranj mrtvih jer je i onako osuđeno umrijeti!« »Ne, ne! Ne dam svoga djeteta grabežljivim jastrebovima!« – odgovorila je sva očajna nesretna majka kukajući i naričući. To je ganulo srce Kristijane i ona se žarko pomolila Isusu Kristu za zdravlje bolesnog djeteta. Dogodilo se čudo. Na blijedo lice djeteta vratila se opet zdrava rumena boja i ono se počelo osmjehivati svojoj majci koja je klicala od radosti: »Moje je dijete opet zdravo!«

sveta_kristijana_2

O tom se događaju brzo pronijela vijest po čitavom gradu. Ljudi su počeli hvaliti Kristijanu kao čudotvorku koja može liječiti bolesnike. Ona je odbijala svaku hvalu ponavljajući: »Nisam ja ozdravila dijete, već moj Bog Isus Krist!« Kasnije je čudom izliječila i ozdravila mnoge druge bolesnike, među njima i kraljicu Nanu i kralja Miriana III., koji se izgubio u mraku i oslijepio na jednom lovačkom pohodu. Htjeli su je obilno nagraditi, ali je odbila svaku nagradu, jedino je zamolila kralja neka se i on obrati Isusu Kristu. I, doista, kralj Mirian dao je pokrstiti i sebe i čitav svoj dvor, a godine 325. zamolio je cara Konstantina da mu pošalje kršćanske misionare. Oko godine 327. proglasio je kršćanstvo službenom iberijskom religijom. Nino se povukla u gorski klanac Bodbe u Kakhetiju (istočna Gruzija) i ostatak života provela u osami i molitvi. Tamo je preminula 338. ili 340., a u samostanu svete Nino u Bodbeu nalazi se i njezin grob. Rimski martirologij spominje na današnji dan svetu Kristijanu kao apostola Gruzije. Zaštitnica je Gruzije, a po njoj je prozvan i križ od vinove loze, simbol gruzijskog kršćanstva.

 

Blažene Drinske mučenice

Drinske mučenice su blaženice, časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi, ubijene od strane četnika na današnji dan, 15. prosinca 1941., na obali rijeke Drine kod Goražda. Časne sestre, Kćeri Božje ljubavi, došle su u Sarajevo 1882. na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera. Poslala ih je utemeljiteljica reda, službenica Božja Franziska Lechner. Otvorile su 1911. na Palama kod Sarajeva samostan Marijin dom. Vodile su osnovnu školu i pomagale svima, bez obzira na vjeru i narodnost. Zahvaljujući nesebičnosti i ljubavi ovih sestara, Marijin dom na Palama je bio nadaleko poznat, a mještani i stanovnici okolnih sela zvali su ga „gostinjcem siromaha". Malo koji dan je prošao, a da netko od susjeda nije pokucao na njihova vrata s nekom molbom, najčešće tražeći malo soli, brašna ili petroleja, a često i pomoć u liječenju bolesnika. Kad su seljaci s Romanije išli u Sarajevo na sajam, redovito bi svraćali sestrama da se osvježe i nahrane. Najstariju sestru Berchmanu spontano su zvali svojom „majkom". Štićenici obližnjeg državnog Dječjeg doma svaki dan su s nestrpljenjem iščekivali kruh iz kuhinje sestre Bernardete. Sestrama iz Zavoda svetog Josipa iz Sarajeva Marijin dom je bio najdraže odmaralište, a njihovim đacima najomiljenije izletište. Ljeti bi često za stolom u samostanskom dvorištu znalo blagovati i do 70 osoba. Brojnim izletnicima je ovaj samostan bio prava duhovna oaza.

Ratne godine 1941, u samostanu na Palama nalazile su se: predstojnica, časna sestra Jula (Kata) Ivanišević, Hrvatica, rođena 25. XI. 1893. u Godinjaku kod Starog Petrovog Sela, časna sestra Berchmana (Karoline Anna) Leidenix, Austrijanka, rođena 28. XI. 1865. u Enzersdorfu (Donja Austrija), časna sestra Krizina (Josipa) Bojanc, Slovenka, rođena 14. V. 1885. u Zbureu kod Šmarjeških Toplica, časna sestra Antonija (Josipa) Fabjan, Slovenka, rođena 23. I. 1907. u Malom Lipju kod Žužemberka i časna sestra Bernadeta (Terezija) Banja, Hrvatica mađarskog podrijetla, rođena 18. VI. 1912. u Velikom Grđevcu. Časne sestre su njegovale bolesnike, pekle kruh za djecu državnog Dječjeg doma, svesrdno pomagale siromasima i prosjacima. Četnici su 11. prosinca 1941. opkolili Marijin dom, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice. Vodili su ih po hladnoći i snijegu, bez tople odjeće, uz prijetnje i vrijeđanje, do Carevih voda i Sjetline. Tamo je najstarija među njima, časna sestra Berchmana, shrvana od puta zaostala, a ubijena je 23. prosinca 1941. u Sjetlini. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, kamo su stigle 15. prosinca 1941. Smještene su u zgradu vojarne, na drugom katu. Vojarnom je tada zapovijedao major Jezdimir Dangić. Pijani četnici noću su provalili u sobe, u kojima su se nalazile časne sestre i nasrnuli na njih. Sestre su tada jedna za drugom iskočile kroz prozor uz povike „Isuse, spasi nas!" Nakon toga su ih četnici u dvorištu izboli noževima i sutradan bacili u rijeku Drinu. Tih dana u Drinu je bačeno oko 8 000 ljudi. Prvi je te zločine opisao slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana također nalazio na Palama, a kasnije su zabilježeni u mnogim zapisima i knjigama, od kojih se posebno ističe djela „Drinske mučenice" svećenika Ante Bakovića i „Zavjet krvlju potpisan" časne sestre Slavice Buljan. Drinske mučenice su simboli svih nevinih žrtava pakla rata, koji gazi sve vrijednosti gazi i ponižava svaku svetinju. Imale su snage oduprijeti se nasrtajima zvjerskog u čovjeku i pod cijenu života pokazati da postoje vrijednosti koje se ni u kakvim okolnostima ne mogu pogaziti i svetinje kojih se ni pod prijetnjom smrti ne možeš odreći.


Papa Benedikt XVI. potpisao je 14. siječnja 2011. dekret o mučeništvu Drinskih mučenica, a 1. svibnja 2011. dekret o njihovoj beatifikaciji. Svečana beatifikacija Drinskih mučenica održana je 24. rujna 2011. u Sarajevu, u Olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca, salezijanac, kardinal Angelo Amato. U svečanosti je sudjelovalo dvadesetak tisuća vjernika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Mađarske i mnogih drugih zemalja, pjevao je zbor od 1200 pjevača, a u koncelebraciji misnog slavlja sudjelovalo je tristotinjak svećenika, tridesetak biskupa te oba hrvatska kardinala, vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.

 

Svi datumi

  • Petak, 15. Prosinac 2017.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).