NaslovnaSvetac danaBlažena Katarina Kotromanić i sveti Krizant i Darija

Blažena Katarina Kotromanić i sveti Krizant i Darija

Listopad
Srijeda, 25. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

blazena_katarina_kotromanic

Danas slavimo franjevačku i hrvatsku blaženicu Katarinu Kosaču Kotromanić, bosansku kraljicu. Rodila se oko 1424. u zemlji Humskoj, u Blagaju kod Mostara, kao kći Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić. Od 1446. bila je supruga bosanskog kralja Stjepana Tomaša i najveći dio vremena provodila na dvoru u Kraljevoj Sutjesci. Pomagala je franjevce u Bosni, dala podići crkve Presvetog Trojstva u Vrilima i svete Katarine u Jajcu. Mirotvorka, uzorna supruga i majka, čitav svoj život odlikovala se djelima milosrđa i ljubavi prema nevoljnicima, siromasima i izbjeglicama. Turci su 1463. pod vodstvom sultana Mehmeda II. osvojili Bosnu ("Bosna šaptom pade") i odveli u ropstvo dvoje Katarinine djece. Udovica i patnica, svoj teški križ nosila je smireno, s trajnim pouzdanjem u Svevišnjega. Kraće vrijeme boravila je na području Dubrovačke Republike (Lopud), a oko 1465. kao prognanica našla utočište u Rimu, gdje je ju je papa Pavao II. primio s počastima. Živjela je kao franjevačka trećoredica u jednom samostanu, u pokori, molitvi i suzama za svojom Bosnom. Do smrti je aktivno sudjelovala u pokušaju organiziranja protuturskog rata kršćanskih zemalja i oslobađanja Bosne. Kao posljednja zakonita kraljica Bosanskog kraljevstva, oporučno je imenovala papu Siksta IV. i njegove nasljednike baštinicima Bosne. Preminula je u Rimu na današnji dan 1478.

blazena_katarina_ktromanic_spomenik_u_korenici

Franjevački red je slavi kao blaženicu, a hrvatski narod je kroz mnogobrojne pjesme, priče, legende, običaje i predaje štuje kao istinsku junakinju. Hrvatske žene u okolini Bobovca i Kraljeve Sutjeske i danas nose crne marame na glavi zbog žalosti za kraljicom Katarinom. Kada Hrvati hodočaste u Rim, odlaze se pomoliti i na grob kraljice Katarine u bazilici Santa Maria in Aracoeli. Prisjetimo se i mi danas u molitvi kraljice Katarine, s nadom i vrućom željom da se uskoro pomolimo na njezinom grobu u sarajevskoj katedrali.

Posebnu molitvu uputimo Svevišnjemu i za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, junački i patnički, proslavljen i ponižen, ponosan i prkosan, čiji su sinovi i kćeri ispisali tolike zlatne stranice u hrvatskoj povijesti, kulturi, znanosti, umjetnosti i sportu, a naročito u povijesti Crkve u Hrvata, koju su i u prošlosti i u sadašnjosti proželi svojom dubokom vjerom, odanošću i krvlju mučeničkom.

Sveti Krizant i Darija

Današnji sveti zaštitnici su Krizant (Chrysanthus, Crisante) i Darija (Daria), bračni par, rimski mučenici iz III. stoljeća, u vrijeme progona careva Carinusa i Numeriana. Prema brojnim legendama Krizant je bio Egipćanin, sin patricija Polemija, s kojim je došao u Rim iz Aleksandrije na studij filozofije. Postao je kršćanin (krstio ga je svećenik Karpofor), ali otac ga je prisiljavao da se odrekne svoje vjere. Kad u tome nije uspio, dao ga je zatvoriti s pet djevojaka koje su ga pokušavale navesti na grijeh. One su međutim usnule tvrdim snom, nisu ništa jele ni pile pa su ih tamničari morali pustiti iz zatvora. Zatim je Krizanta od kršćanske vjere pokušala odvratiti lijepa vestalka, Atenjanka Darija. Krizant je Dariji tako uvjerljivo i gorljivo govorio o kršćanstvu da je i ona postala kršćanka. Zaljubili su se, sklopili kršćanski brak i svoj život posvetili širenju kršćanstva. Obratili su mnoge pogane na kršćanstvo, ali uslijedili su novi progoni. Prema predaji Krizanta je dao zatvoriti i mučiti rimski tribun Klaudije. Krizantova vjera i hrabrost toliko je zadivila Klaudija da se dao pokrstiti ne samo on, nego i njegova žena Hilarija, sinovi Mauro i Jason te sedamdeset njegovih vojnika. Zbog toga je car Numerian dao Klaudija utopiti, njegovim sinovima su odrubljene glave, a žena mu je poslana na galiju.

Krizanta su zatim zatvorili u staju punu smrada, a kad je u nju stupio, ispunila se ugodnim miomirisom. Dariju su zatvorili među bludnice, ali se pred njom pojavio lav koji ju je obranio od niza silovatelja. Zatim su progonitelji naložili veliku vatru kako bi spalili Krizanta, Dariju i njihovog branitelja lava. Vatra im nije nimalo naudila, a lavu su pomogli da pobjegne. Krvnici su potom Krizanta i Dariju bacili u jednu jamu koju su zatim zasuli pijeskom i kamenjem. Mladi par se tada ugušio, a njihovo mučeništvo ohrabrilo je mnoge naraštaje progonjenih kršćana. Dogodilo se to godine 283. Njihovo štovanje proširilo se najprije u Ravennu, a zatim dalje prema sjeveru, sve do današnje Francuske i Njemačke. Legenda o njihovom mučeništvu je upitna, tijekom stoljeća se mijenjala i dopunjavala, ali je sasvim sigurno da su oni postojali i da su dali svoje živote za Krista Gospodina. O tome svjedoči i martirologij svetog Jeronima i njihov blagdan koji se slavi već od godine 450. Njihov grob nalazio se u Thrasonovim katakombama (Via Salaria), na mjestu gdje su pogubljeni, a njihove relikvije nalaze se u Prümu (Rheinland-Pfalz), u Bad Münstereifelu kod Kölna i u Haanu (Nordrhein-Westfalen), gdje su im posvećene prekrasne crkve, u Mönchengladbachu, u Salzburgu i u kripti katedrale u Reggio Emiliji. Zazivaju ih kod stočnih bolesti, a zaštitnici su Reggio Emilije, Salzburga i sudaca. Glasoviti španjolski dramatičar iz XVII. stoljeća Pedro Calderón de la Barca napisao je o svetom Krizantu i svetoj Dariji dramu Dvoje nebeskih ljubavnika (Los dos amantes del cielo).

 

Svi datumi

  • Srijeda, 25. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).