NaslovnaSvetac danaSveti Vendelin i sveta Marija Bertilla Boscardin

Sveti Vendelin i sveta Marija Bertilla Boscardin

Listopad
Petak, 20. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

sveti_vendelin

Danas slavimo svetog Vendelina iz Triera, pustinjaka i opata. O njemu ima malo pouzdanih informacija, njegovi životopisci razilaze se u mnogim stvarima, a opet je omiljen među vjerničkim pukom. Rodio se oko 554. kao škotski (po nekima irski) princ. Odlučio je napustiti život u kraljevskoj obitelji i posvetiti se Bogu. Obučen kao hodočasnik, ostavio je obiteljski dvorac usred noći i okrenuo leđa svjetovnim častima. Posjetio je mnoga sveta mjesta, a 574. stigao u Rim.

Papa Benedikt I. obodrio ga je u njegovoj namjeri i želji da služi Božjim planovima. Neko vrijeme oko godine 590. živio je kao pustinjak u šumskoj divljini nedaleko Triera, a kad mu je neki zemljoposjednik prigovorio zbog toga što živi od prosjačenja, a sposoban je zarađivati za život, iz poniznosti je kod njega čuvao svinje, stoku i ovce. Nakon čudesa koja je počinio, po želji redovnika postao je 597. opatom susjedne benediktinske opatije Tholey, u saarlandskom okrugu koji danas nosi njegovo ime. U Tholeyu je oko 617. i preminuo. Vendelinov kult razvio se 1360., kad je Bohemond II., trierski nadbiskup, prenio njegove relikvije u svetište, podignuto njemu u čast, baziliku svetog Vendelina u gradiću Sankt Wendel (Saarland). Pripisuju mu se mnoga čudesa, a po njegovu zagovoru u Saarbrückenu je 1417. ugašen strašan požar.

sveti_vendelin_2

Njegovo štovanje službeno je odobrio 1450. papa Nikola V. Ubraja se u četrnaestoricu svetaca pomoćnika. O svetom Vendelinu stvorene su brojne legende. Zazivali su ga u pomoć protiv kuge i zaraznih stočnih bolesti, a zaštitnik je ljetine, seljaka, pastira, ovčara, goveda, stada, domaćih životinja, povoljnih vremenskih prilika te zaštite prirode i okoliša.

Sveti Vendelin - župna crkva u Jarmini

Posvećeno mu je više od 500 kapelica i oko 160 svetišta. Naročito se štuje u Vogezima, Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj, posebno u Saarlandu i Bavarskoj, a u XIX. stoljeću to se štovanje proširilo i na istočnu Europu, te Sjevernu i Južnu Ameriku. Zaštitnik je župa, crkava i kapela i u hrvatskim krajevima (Jarmina, Jagodnjak, Donja Bistra), te u Vojvodini (Odžaci, Ivanovo kod Pančeva).

Sveta Marija Bertilla Boscardin

Sveta Marija (Maria) Bertilla, talijanska redovnica, rođena je 6. listopada 1888. u Brendoli (provincija Vicenza, Veneto) kao Anna Francesca Boscardin. Odrasla je u siromašnoj zemljoradničkoj obitelji, a djetinjstvo je provela u strahu od nasilnog oca Angela, alkoholičara, ismijavana i ponižavana od okoline, naročito od svojih vršnjaka. Pogrdno su je nazivali „guskom". Od malih nogu radila je najteže poslove, u kući i na poljima. Na savjet svojeg župnika odazvala se duhovnom pozivu i 1904. pridružila se u Vicenzi družbi Sestara učiteljica svete Doroteje, kćeri Presvetih srdaca (Le Suore Maestre di Santa Dorotea, figlie dei Sacri), od milja zvanim Dorotee di Vicenza. Uzela je redovničko ime Maria Bertilla. Radila je u kuhinji, pekarnici i praonici rublja. Nakon nekog vremena počela je raditi u bolnici u gradu Trevisu (Veneto), s djecom oboljelom od difterije. Završila je 1907. i školu za bolničarke. Pronašla je svoj pravi poziv, njegu teško bolesnih i mentalno hendikepiranih pacijenata. S bolesnicima je bila izuzetno nježna i strpljiva. Za vrijeme I. svjetskog rata bolnicu je zauzela talijanska vojska, a sestra Maria Bertilla brinula je neprestano o svojim pacijentima, usprkos stalnim zračnim napadima i bombardiranjima. Neko vrijeme bolnica je bila evakuirana u Lombardiju. Njegovala je i ranjene talijanske vojnike. Nailazila je na nerazumijevanje liječnika i jedne ljubomorne poglavarice koja ju je htjela udaljiti od pacijenata i uposliti je kao pralju.

sveta_marija_bertilla_boscardin_2

Bila je jednostavna i ponizna redovnica, potpuno posvećena svojem pozivu te je ostavljala snažan dojam na one koji su je upoznali. Od djetinjstva je neprestano uz sebe nosila svoju najdražu knjižicu, katekizam, a sve svoje nevolje povjeravala je Majci Božjoj. Preminula je na današnji dan, 20. listopada 1922., u Trevisu, nakon duge borbe s bolnim tumorom i teških operacija. Priređen joj je veličanstven sprovod. Stanovnici Trevisa prozvali su je „anđelom milosrđa", a na spomen-ploči nazvana je „odabranom dušom junačke dobrote". Na njezinom grobu, u matičnoj kući njezine družbe u Vicenzi, dogodila su se mnoga čuda i ozdravljenja. Blaženom ju je 1952. proglasio papa Pio XII., a svetom 1961. papa Ivan XXIII.

 

Svi datumi

  • Petak, 20. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).