NaslovnaSvetac danaSveta Bibijana i blaženi Ivan Ruysbroeck

Sveta Bibijana i blaženi Ivan Ruysbroeck

Prosinac
Subota, 2. Prosinac 2017.

sveta-bibijana

Danas slavimo svetu Bibijanu (Bibiana, Viviana), rimsku djevicu i mučenicu iz IV. stoljeća. Rodila se 347. u Rimu, a njezini roditelji Flavian i Dafrosa kao i sestra Demetria doživjeli su mučeništvo pod carem Julijanom Apostatom i njegovim rimskim guvernerom Apronijanom. Prvi put se spominje u knjizi "Liber Pontificalis", gdje u životopisu pape Simplicija (468.-483.) piše da je "posvetio baziliku svete Bibijane, u kojoj se nalazi njezino tijelo, u blizini palače Licinianum". Ta bazilika postoji i danas u rimskoj četvrti Esquilino, sa svetičinim kipom, djelom Gian Lorenza Berninija.

sveta_bibijana_2

Predaja govori da je Bibijana povjerena brizi neke Rufine, koja ju je pokušala navesti na prostituciju. Kad je Bibijana to odbila, po naredbi Apronijana zatvorena je u ludnicu, a potom izbičevana do smrti. Njezino tijelo su bacili divljim zvijerima, a kad je nijedna nije dodirnula, nakon dva dana pokopao ju je svećenik Ivan u vrtu roditeljske kuće. Dogodilo se to oko godine 363. Ta je kuća kasnije pretvorena u crkvu.

Nad Bibijaninim grobom izrasla je biljka kojom su liječili glavobolju i epilepsiju. Zbog toga je zazivaju kod epilepsije, glavobolje, mamurluka, ludila i mentalnih bolesti, a zaštitnica je i neudatih žena te žrtava mučenja.

Blaženi Ivan Ruysbroeck

Blaženi Ivan Ruysbroeck (Jan van Ruysbroeck, van Ruisbroek ili van Ruusbroec), flamanski svećenik i redovnik augustinac, mistik, rođen je 1293. u Ruisbroeku, danas gradskom naselju u općini Sint-Pieters-Leeuw (provincija Vlaams-Brabant, Belgija). Po rodnom mjestu stekao je tijekom stoljeća i prezime. Potjecao je iz pobožne obitelji, a njegova majka stupila je kasnije u samostan. Rodio se u razdoblju kad su tadašnje društvo razdirali ratovi, kužne bolesti, nestašica klera i redovništva. Bio je darovit i ambiciozan dječak pa je ostavio zatišje rodnog mjesta i uputio se s 11 godina u Bruxelles, gdje je njegov ujak Jan Hinckaert bio kanonik u crkvi svete Gudule. Ujak se pobrinuo da Jan stekne temeljitu naobrazbu i prikladan odgoj. Studirao je s velikim žarom filozofiju i teologiju i 1317. postao svećenik. U crkvi svete Gudule služio je kao kapelan i župnik 26 godina. Bio je uzoran pastir duša, pravi apostol i ubrzo došao na glas svetosti. Duboko potresen bijedom svoga vremena, osnovao je oko 1343. u Groenendaalu, samotnom mjestu u Zonijskoj šumi (Zoniënwoud), jugoistočno od Bruxellesa, svećeničku bratovštinu, koja je u djelo provodila njegove reformatorske ideje. S njim su se u šumsku zabit uputili i kanonici, Vrank van Coudenberg i njegov ujak, Jan Hinckaert, a potom i drugi svećenici. Prihvatili su 1349. redovnička pravila regularnih kanonika svetog Augustina, a Jan je izabran za prvog priora. Kao poglavar svoje zajednice bio je primjer poniznosti i pokore, a u samostanu je obavljao najteže poslove. Glas o njegovoj svetosti proširio se izvan Flandrije u Nizozemsku, Njemačku i Francusku pa su mu sa svih strana dolazili hodočasnici po savjete i na duhovne razgovore. Rado je lutao šumama i meditirao, a sa sobom je uvijek nosio pločicu na koju bi zapisivao svoja razmišljanja.

Svoj duhovni nauk o putu koji vodi iz aktivnog u kontemplativni život, Jan van Ruysbroeck izložio je u svojim pisanim raspravama. Napisao je dvanaest knjiga, sedam poslanica, dvije himne i jednu molitvu. U njegovim djelima vidljiv je utjecaj mistične lirske pjesnikinje iz XIII. stoljeća Hadewijch, ali dok ona uglavnom piše o svojim vizijama, on se obraća razumu. Dokazana je i njegova veza s misticima Meisterom Eckhartom i Johannesom Taulerom, koje je osobno poznavao, ali i utjecaj Dionizija Areopagita i svetog Bernarda iz Clairvauxa. Za njegovu duhovnu prozu znakovita je jasno usklađena književna kompozicija. Pisao je na lokalnom flamanskom dijalektu, a uglavnom se obraćao redovnicima koji nisu znali latinski jezik. Značajni su njegovi teološki radovi u kojima sustavno gradi mistiku Presvetog Trojstva, ali i naglašava važnost Isusovog učenja. Svojim najpoznatijim djelom, „Ukras duhovnog braka" (oko 1350.), znatno je utjecao na razvoj europskog misticizma. Ističu se i njegova djela „Knjiga dvanaest spoznaja", „O kršćanskom vjerovanju", „Knjiga o sedam brava", „Ogledalo vječnog blaženstva" i „Knjiga duhovnog tabernakula". Mnoga su mu djela prevedena na latinski, njemački i francuski jezik. S flamanskog na latinski preveo ih je glasoviti njemački kartuzijanac Laurentius Surius ili Lorenz Sauer (1522.-1578.). Blaženi Jan duboko je proživljavao euharistijske tajne, osobito za vrijeme svete mise, tako da je često zapadao u mistični zanos. Bio je veliki štovatelj euharistijskog Srca Isusovog pa je i jedan od preteča novog načina štovanja Srca Isusovog. Kako je sav živio u nadnaravnom svijetu, nije se plašio smrti, već joj je radosno i čeznutljivo hrlio ususret. Preminuo je na današnji dan, 2. prosinca 1381., u svojem Groenendaalu. Njegovi štovatelji udijelili su mu dva nadimka, „doctor admirabilis" („čudesni učitelj") i „doctor extaticus" („zaneseni učitelj"). Blaženim ga je 1908. proglasio papa Pio X. Skupina isusovaca osnovala je 1925. u Antwerpenu Ruysbroeckovu zakladu koja se bavi znanstvenim proučavanjem njegova djela te utjecaja na pobožnost u Nizozemskoj i Flandriji.

 

Svi datumi

  • Subota, 2. Prosinac 2017.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).