NaslovnaSvetac danaSvete Hedviga, Margareta Marija Alacoque i sveti Gal Irski

Svete Hedviga, Margareta Marija Alacoque i sveti Gal Irski

Listopad
Ponedjeljak, 16. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

sveta_hedviga

Kronološki je starija sveta Hedviga (Hedwig, Jadwiga), šleska kneginja, rođena 1174. u Andechsu (Bavarska). Kći meranskog vojvode Bertholda IV, bila je od 1186. supruga šleskoga kneza i kasnijeg velikopoljskoga vojvode Henrika I Bradatog. Majka sedmoro djece, zaštitnica siromaha i osnivačica bolnica, pridonijela je širenju i učvršćenju kršćanstva u Šleskoj, poticala dolazak redovničkih zajednica, novčano potpomagala utemeljenje samostana i ubožišta.

Pokornica (i zimi je hodala bosonoga), udovica od 1238., odrekla se svih dobara i povukla se u samostan u Trzebnici kraj Wrocława, kojeg je osnovala 1202., i u kojem je poglavarica bila njezina kći Gertruda. Preminula je u tom samostanu 15. listopada 1243. Svetom ju je 1267. proglasio papa Klement IV. Zaštitnica je Šleske, Poljske, Bavarske, Wrocława, Krakówa, Trzebnice, Berlina, Brandenburga, opatije Andechs, biskupije Görlitz, siročadi, nevjesta, udovica, vojvotkinja, ljubomornih, poljsko-njemačkih odnosa i problematičnih brakova.

sveta_margareta_marija_alacoque

Sveta Margareta Marija Alacoque

Vremenski nam je bliža sveta Margareta Marija (Marguerite-Marie) Alacoque, francuska redovnica i mističarka, zaslužna za današnji oblik pobožnosti Srcu Isusovom. Rodila se 22. srpnja 1647. u L'Hautecouru kod Verosvresa (Burgundija) kao kći kraljevskog bilježnika. Ostala je rano bez oca, pa su je od osme godine odgajale klarise u Charollesu. Kad je ozdravila od paralize (4 godine bila je gotovo uzeta), zavjetovala se Blaženoj Djevici Mariji i odlučila posvetiti svoj život Bogu. Doživjela je viziju bičevanog Krista i potom se 1671. pridružila redu Sestara od Pohođenja u Paray-le-Monialu (Burgundija).

Krist joj se ukazao prvi put 1673., a ona je po nalogu poglavarice majke de Saumaise počela zapisivati svoja viđenja i Isusove objave. Uslijedio je 1674. i 1675. niz viđenja i velikih objava, koje su njeno ime učinile poznatim po cijelom svijetu. U pobožnost Srcu Isusovu uvedene su sveta pričest svakog prvog petka u mjesecu (devet prvih petaka) i sveta ura (jednosatno bdjenje pred Presvetim Sakramentom četvrtkom noću), a u petak po tijelovskoj osmini slavimo blagdan Srca Isusova. Ta je pobožnost u nekim krugovima naišla na žestoko protivljenje, ali se proširila i postala vjernicima draga. Svetoj redovnici punu podršku pružio je poglavar isusovačke zajednice u Paray-le-Monialu, sveti Claude de la Colombière, koji je ustvrdio da su njena viđenja autentična. Preminula je 17. listopada 1690. u Paray-le-Monialu. Blaženom ju je 1864. proglasio papa Pio IX., a svetom 1920. papa Benedikt XV. Zaštitnica je bolesnika od dječje paralize, roditelja i štovatelja Presvetoga Srca Isusova.

Sveti Gal Irski

Sveti Gal (Gall, Gallen, Gallus), irski misionar, opat i pustinjak, rođen je oko 550. u irskoj pokrajini Leinsteru. Redovnik i svećenik, mlađi brat svetog Deicolusa, učenik svetog Comgalla i svetog Kolumbana, odgojen je u opatiji Bangor (grofovija Down). Vrsni poznavatelj Svetog pisma, bio je oko 590. jedan od dvanaestorice pratitelja svetog Kolumbana na njegovom misionarskom putovanju po Franačkom carstvu, gdje je sveti Kolumban utemeljio nekoliko samostana, među njima i opatiju Luxeuil. Misionari su 610. protjerani iz Burgundije, pa su se posvetili evangelizaciji alemanskih naselja na Bodenskom jezeru. U Arbonu (danas kanton Thurgau, Švicarska) Gal se 612. razbolio, a Kolumban je nastavio svoje misionarsku putovanje u Lombardiju. Kad je ozdravio, Gal se u pratnji đakona Hiltiboda uputio u šumsku divljinu jugozapadno od Bodenskog jezera i u dolini rijeke Steinacha uredio svoje pustinjačko prebivalište. Njegov bliski suradnik bio je sveti Magnus iz Füssena. 

Galovim zagovorom dogodila su se brojna čudesa i o njemu kruže mnoge legende. Prema tim legendama Gal je jednom medvjedu izvadio trnje iz šape pa je zahvalni medvjed skupio ogrjev za njegovu nastambu i postao njegov vjerni pratitelj. Navodno je Gal iz opsjednute Fridiburge, zaručnice franačkog kralja Sigiberta II, istjerao zloduha. Ponuđena mu je 614. ispražnjena biskupska stolica u Konstanzu, a 625. položaj opata Luxeuila u Burgundiji (istočna Francuska). Gal je te časti odbio i u svojoj pustinjačkoj guduri okupio mnogobrojne učenike. Školovao ih je po strogim Kolumbanovim redovničkim pravilima. Preminuo je oko 646. u Arbonu, u visokoj starosti. Pokopan je u svojem prebivalištu koje je opat sveti Otmar 719. pretvorio u benediktinsku opatiju St. Gallen. Po svetom Gallu nazvan je švicarski kanton St. Gallen i njegov glavni grad, s medvjedom u grbu. Zaštitnik je ptica, gusaka, peradi, Švicarske i St. Gallena. U nekim krajevima na njegov dan, 16. listopada, obavlja se berba jabuka. a krave se s gorskih pašnjaka vraćaju u zimske staje.

 

Svi datumi

  • Ponedjeljak, 16. Listopad 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).