NaslovnaSvetac danaSveti Vjenceslav i sveti Ivan od Dukle

Sveti Vjenceslav i sveti Ivan od Dukle

Rujan
Četvrtak, 28. Rujan 2017. 00:00 - 23:59

sveti_vjenceslav2

Današnji sveti zaštinik u hrvatskim krajevima poznat je kao Vjenceslav ili Većeslav, a Česi svoga prvog sveca nazivaju Václav. Odvjetak obitelji Přemyslovića, rodio se oko 907. u Stochovu kraj Kladna. U kršćanskom duhu odgojila ga je baka, sveta Ludmila, a kneževski naslov stekao je 921. Isprva pod skrbništvom majke Drahomíre, oko 925. zavladao je samostalno i obnovio tradicionalne veze između Češke i Bavarske. Uzorni kršćanin i prijatelj siromaha, pravedni i revni vladar, u sebi je ujedinio dvije misionarske predaje, slavensku iz Velike Moravske i njemačku iz Regensburga, te znatno pridonio pokrštavanju Čeha.

Težio je duhovnom savršenstvu i redovničkom zvanju. Ubili su ga iz zasjede na putu prema crkvi poganski velikaši, pristaše njegovog mlađeg brata Boleslava I., na današnji dan, 28. rujna 935., u mjestu Stará Boleslav.

Njegova mučenička smrt opisana je u mnogim staroslavenskim i latinskim legendama. Posmrtni ostaci svetog Václava preneseni su u katedralu svetog Vida (Víta) u Pragu, koja je postala stjecište brojnih hodočasnika, a njegovo ime nosi i najljepši praški trg, Václavské náměstí.

sveti_vjenceslav_2

Njegovom zagovoru pripisuju se mnoga čuda, a njemu u čast ispjevana je u 19. stoljeću popularna engleska božićna pjesma „Good King Wenceslas". Zaštitnik je Češke, češkog naroda, Praga, praške nadbiskupije, Moravske i pivara.

Sveti Ivan od Dukle

Današnji sveti zaštitnik je i Ivan iz Dukle (Jan z Dukli), poljski franjevac bernardinac. Rođen je 1414. u Dukli, mjestu podno Karpata (danas Podkarpatsko vojvodstvo), u jugoistočnoj Poljskoj, na granici sa Slovačkom. Školovao se u rodnom mjestu, a kasnije u Krakówu. Kao mladić neko vrijeme je provodio pustinjački život. Oko 1434. stupio je u franjevački red u obližnjem gradu Krosnu. Od 1438. do 1440. bio je gvardijan franjevačkog samostana u Krosnu, a od 1444. u Lavovu (danas Ukrajina). Kao svećenik bio je na glasu kao sjajan propovjednik i ispovjednik ne samo u Poljskoj, nego i u Ukrajini, Moldaviji i Bjelorusiji. Uz sebe je stalno nosio pravila svetog Franje jer je nastojao slijediti njegove upute u nasljedovanju Krista Gospodina i služenju braći ljudima.


Pridružio se 1463. u Lavovu strožoj franjevačkoj opservantskoj grani, bernardincima, nazvanima tako po njihovom krakovskom samostanu, s crkvom posvećenom svetom Bernardinu Sienskom. Boravio je uglavnom u bernardinskim samostanima u Poznańu i Lavovu. Zalagao se za jedinstvo Kristove Crkve i priveo katoličkoj vjeri mnoge Rusine i Armence. Potkraj života je oslijepio, ali to nije smanjilo njegov apostolski žar. Često je molio novake da mu čitaju svetopisamske tekstove kao pripremu za njegove propovijedi. Umro je na glasu svetosti u Lavovu, 29. rujna 1484. Tijelo mu je 1945. preneseno najprije u Rzeszów, a 1974. u rodnu Duklu. Pripisuju mu se mnoga čudesa, pored ostalog i legendarna obrana Lavova godine 1648., pred tatarskom i kozačkom navalom, koju su predvodili čuveni tatarski vojskovođa Tuhaj-bej i zaporoški hetman Bogdan Hmjelnicki. O tim događajima piše prvi poljski i slavenski nobelovac, veliki Henryk Sienkiewicz, u svojem romanu „Ognjem i mačem". Blaženim je Ivana iz Dukle 1733. proglasio papa Klement XII., a svetim 10. lipnja 1997. papa Ivan Pavao II., na misi u Krosnom, pred oko milijun vjernika. Zaštitnik je Poljske i Litve.

 

Svi datumi

  • Četvrtak, 28. Rujan 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).