NaslovnaSvetac danaSveti Vinko Paulski, sveti Elzear i blažena Delfina

Sveti Vinko Paulski, sveti Elzear i blažena Delfina

Rujan
Srijeda, 27. Rujan 2017. 00:00 - 23:59

Danas slavimo Vinka Paulskog, velikog i nama dragog sveca, istinskog diva kršćanske ljubavi i obnovitelja klera, čije je djelovanje ostavilo neizbrisiv trag i u hrvatskim krajevima. Rodio se 24. travnja 1581. kao Vincent de Paul u gaskonjskom selu Pouy, nazvanom 1828. imenom svoga velikog sina. Seljački sin, u djetinjstvu je čuvao ovce i svinje, školu polazio u Daxu, a od 1596. na sveučilištu u Toulouseu studirao teologiju. Već je 1600. zaređen za svećenika. Brod kojim je putovao iz Marseillesa, oteli su 1605. turski gusari, koji su ga kao roba prodali u Tunis. Obratio je na kršćanstvo svog vlasnika, uspio pobjeći zajedno s njim i vratio se 1607. u Avigonon. U proljeće 1610. postao je kapelan Margarete de Valois, prve žene kralja Henryja IV, a potom pod utjecajem Pierrea de Bérullea, kasnijeg kardinala, postao je 1611. župnikom Clichyja kraj Pariza. Od 1612. djelovao je kao duhovnik velikaške obitelji Gondy i pučki misionar, a 1619. postao dušobrižnikom veslača i robova na galijama. Iz dana u dan sve se više širila njegova socijalna i karitativna djelatnost po mnogim francuskim gradovima. Milosrdan i skroman duhovnik, osnovao je 1625. Misijsku kongregaciju, čiji su članovi po prioratu Saint-Lazare, svojem sjedištu, prozvani lazaristima. Nakon djelovanja u Francuskoj, od 1638. proširili su svoju aktivnost i na inozemstvo sa stalnim misijskim postajama u Africi. Zajedno s pobožnom udovicom Louisom de Marillac osnovao je 1633. i Družbu milosrdnih sestara.


Od tada pa sve do danas ta Vinkova karitativna družba pomaže svim mogućim nevoljnicima i bolesnicima, odbačenima i napuštenima, u bolnicama, klinikama, domovima za starije i nemoćne, školama, vrtićima i privatnim kućama, te zbrinjava i napuštenu djecu. Sestre milosrdnice djeluju uspješno u crkvenim, školskim i zdavstvenim ustanovama. Neumorni Sveti Vinko mnogo je učinio za izobrazbu i odgoj svećenika, osnivanjem sjemeništa i održavanjem svećeničkih seminara. Od njegovih 50 tisuća pisama i misijskih nagovora sačuvano je oko 3 tisuće. Izmoren silnim naporima i mnogim djelatnostima preminuo je na današnji dan, 27. rujna 1660. u Parizu. Blaženim ga je 1729. proglasio papa Benedikt XIII., a svetim 1737. papa Klement XII.


Prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik doveo je milosrdne sestre svetog Vinka Paulskoga 1845. u Zagreb, podigavši im u Frankopanskoj ulici samostan, a svecu crkvu. Sveti Vinko zaštitnik je siromaha, bolesnika, socijalnih i karitativnih radnika, bolnica, gubavaca, zatvorenika, izgubljenih tekstova, konja, dobrovoljaca, duhovnih pomoćnika, Madagaskara te brojnih naselja, sveučilišta, župa, samostana, crkava i udruga diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb, Daruvar, Oriovac, Sarajevo, Zemun).

Sveti Vinko paulski - crkva u Sarajevu

Sestre milosrdnice svetog Vinka Paulskog djeluju danas u hrvatskim krajevima u 4 provincije: provincija Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije-Zagreb (296 sestara, 29 sestarskih zajednica), provincija Majke dobrog savjeta-Rijeka (87 sestara, 13 sestarskih zajednica), provincija Navještenja Gospodinova-Split (202 sestre, 24 redovničke zajednice) i provincija Majke Divne-Sarajevo (71 sestra, 14 sestarskih zajednica). Podaci o broju sestara i sestarskih zajednica zabilježeni su godine 2009.

Misionari svetog Vinka, lazaristi, djeluju u Hrvatskoj od 1958. Njihova zajednica ima kuću u Vrapču (Zagreb), sa deset članova (6 svećenika, 2 brata laika i 2 bogoslova), a djeluju u tri župe, od kojih je jedna u okviru psihijatrijske bolnice Vrapče. Podaci se odnose na godinu 2009.

Sveti Elzear i blažena Delfina

Današanji zaštitnici su i francuski grofovski bračni par, sveti Elzéar i blažena Delfina, franjevci trećoreci iz Provanse. Blažena Delfina (Delphine de Signe), rodila se 1283. u Puimichelu (departman Alpes-de-Haute-Provence) u grofovskoj obitelji, kao kći Guillaumea de Signesa i Delphine de Barras. Nakon očeve smrti odgajala ju je tetka, poglavarica obližnjeg samostana. Po tadašnjem običaju već je s 12 godina bila zaručena. Njezin zaručnik bio je plemeniti i pobožni mladić Elzéar de Sabran, potomak jedne od najuglednijih obitelji u Provansi. Rodio se 1285. u dvorcu Roubians kraj Cabrières-d'Aiguesa (departman Vaucluse), kao sin Ermangauda de Sabrana i Laudune d'Albe, glasovite «dobre grofice iz Roquemartinea». Školovao se u Marseilleu, u benediktinskoj opatiji svetog Viktora, u kojoj je opat bio njegov stric, Guillaume de Sabran. Vjenčanje je uslijedilo 1299., nakon 4 godine zaruka. Bio je to brak u kojem su supružnici živjeli u čistoći jer su se na to zavjetovali radi postizanja kršćanskog ideala savršenstva. Stupili su u treći red svetog Franje, a u njihovom dvorcu živjelo se pokornički i asketski. Njihov se život obogatio žarkom ljubavlju prema bližnjima jer su bili istinski dobrotvori, zaštitnici siromaha i nevoljnika. Živjeli su u dvorcu Puimichel u molitvi, tiho i skromno, kako bi svoja dobra mogli dijeliti bijednim ljudima.


Kad je grof Elzéar 1309. nakon očeve smrti naslijedio titulu grofa od Ariana, uputio se zajedno s Delfinom u sjedište svoje grofovije, Ariano (provincija Avellino, Campania), u Napuljskom kraljevstvu. Supružnici su se i u Italiji iskazali kao dobročinitelji. Tamošnji narod bio je neprijateljski raspoložen prema vladarima Anžuvincima, a Elzéar i Delfina postali su pravi mirotvorci, nositelji mira i sloge. Elzéar je bio pouzdanik napuljskog kralja Roberta, vodio je 1312. njegove čete u borbi s carem Henrikom VII., a 1317. postao skrbnik kraljevog sina, vojvode Karla. Elzéar je preminuo na današnji dan, 27. rujna 1323., u Parizu, a pokopan je u franjevačkoj crkvi u Aptu (departman Vaucluse, Provansa). Delfina je živjela dugo i sačuvala uspomenu na voljenog supruga, prije svega dobrotvornim djelima i otvaranjem brojnih ustanova za siromahe, bolesnike i starce. Posljednje godine života provela je kao franjevačka trećoredica u Provansi, u molitvi i samoći. Papa Urban V. bio je Elzéarovo krsno kumče, a njegov nasljednik papa Grgur XI. proglasio je 1371. Elzéara svetim. Delfina je preminula 26. studenog 1358., a pokopana je kraj supruga Elzéara u Aptu (jugoistočna Francuska). Blaženom ju je proglasio 1694. papa Inocent XII. Sveti Elzéar i blažena Delfina zaštitnici su franjevaca trećoredaca, mladenaca i talijanske biskupije Ariano Irpino-Lacedonia (Campania).

 

Svi datumi

  • Srijeda, 27. Rujan 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).