NaslovnaSvetac danaGospa od Otkupljenja, sveti Gerard Sagredo i sveti Pacifik

Gospa od Otkupljenja, sveti Gerard Sagredo i sveti Pacifik

Rujan
Nedjelja, 24. Rujan 2017. 00:00 - 23:59

Prvi jesenji marijanski blagdan posvećen je Gospi od Otkupljenja ili Otkupiteljici robova. Taj blagdan nastao je iz težnje za obranom ljudske slobode. Slavi se od 1615., a za njega su zaslužni redovnici mercedarijevci, koji su se borili za otkup i oslobođenje onih duša što su ih Saraceni učinili robovima. Papa Inocent XII. proširio ga je 1696. na cijelu Crkvu. I danas, kada još uvijek ima toliko nedužnih ljudi lišenih slobode, a uslijed divljanja bezdušnog kapitalizma, mnoge osobe rade u gotovo ropskim uvjetima, svetkovanje Gospe, Otkupiteljice robova, kao dan čovjekova prava na slobodu, itekako ima smisla.

Prema tradiciji, Blažena Djevica Marija, Majka čovječanstva, ganuta samilošću prema porobljenima, ukazala se 1. kolovoza 1218. svetom Petru Nolascu te mu naložila da osnuje novi red, koji će se posvetiti plemenitom djelu otkupljivanja robova. U ostvarenju toga ideala pomagao mu je Jakov I., aragonski kralj, a savjetovao ga je i potpomagao dominikanac, sveti Rajmund de Penyafort. Tako je u Barceloni osnovan red Blažene Djevice Marije od Milosrđa (Mater de Mercede). Pripadnici toga Gospina reda obvezuju se posebnim zavjetom da će dati i život za zarobljenu braću.

Red je odobrio papa Grgur IX. godine 1235. Blažena Gospa, Otkupiteljica robova, svojim zagovorom i zaštitom pratila je redovnike mercedarijevce, koji su pod njezinim okriljem i uz najveće žrtve spasili iz ropstva više od 70 tisuća duša, a djeluju i danas na svim kontinentima, posebno uspješno u misijama. Današnji blagdan naročito svečano slavi se u Barceloni, a Gospi od Otkupljenja posvećene su mnoge crkve, župe i biskupije diljem svijeta.

Sveti Gerard Sagredo

Današnji sveti zaštitnik je i Gerard Sagredo (talijanski Gerardo di Csanád, mađarski Szent Gellért, rumunjski Sfântul Gerard, njemački Gerhard von Csanád), benediktinac, biskup, mučenik i apostol Mađarske. Giorgio Sagredo rođen je 23. travnja 980. u Veneciji kao potomak otmjenog patricijskog roda. Kao petogodišnjak ozdravio je od teške bolesti pa su ga roditelji u znak zahvalnosti smjestili u benediktinski samostan na venecijanskom otoku San Giorgio Maggiore. Njegov otac Gerardo poginuo je u križarskom ratu pa je Giorgio preuzeo njegovo ime. Kasnije je studirao u Bologni, postao redovnik benediktinac, a 1012. i opat samostana na San Giorgiu. Napustio je samostan 1015. kako bi u Svetoj zemlji živio isposničkim životom poput svetog Jeronima. Brod kojim je putovao, zbog oluje se morao usidriti kod otoka Sveti Andrija nedaleko Rovinja. U tamošnjem samostanu sreo je poslanike ugarskog kralja Stjepana I., koji su ga poveli sa sobom u Mađarsku. Tamo je kao gost proveo kraće vrijeme kod biskupa u Pečuhu, a na svečanostima u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár) upoznao je kralja Stjepana. Kralj je bio očaran njegovim propovijedima te ga je zaposlio kao odgojitelja svojeg sina, kraljevića Emerika. Imenovao ga je i biskupom Csanáda (danas Cenad u Rumunjskoj). Gerard se 1023. povukao u opatiju u Bakonjskoj šumi (sjeverozapadno od Blatnog jezera) kako bi meditirao i usavršio svoje znanje. Svoju biskupiju Csanád preuzeo je 1030. i posvetio se apostolskom, misionarskom radu među tamošnjim poganskim stanovništvom. Obratio je na kršćanstvo dvije trećine pogana i osnovao katedralnu školu. Napisao je i vrijedno teološko djelo, "Razmišljanje o pjesmi trojice mladića" ("Deliberatio supra hymnum trium puerorum").


U neredima oko prijestolja nakon smrti kralja Stjepana, 1038., biskup Gerard postao je vrlo utjecajan. Usprotivio se dolasku na prijestolje Petra Venecijanca (Pietra Orseola), koji je kraljevao od 1038. do 1041. i od 1044. do 1046, a s Mađarskom postupao kao sa svojim lovištem i favorizirao strance. Nije podržao ni Sámuela Abu, koji je kraljevao od 1041. do 1044. i nemilosrdno ubijao svoje protivnike. Te borbe oko prijestolja pretvorile su se 1046. u krvavi narodni ustanak. Gnjev ustanika, većinom pogana pod vodstvom plemića Vate, nije se usmjerio samo protiv kraljevske kuće, nego i protiv Crkve. U Budimu su ustanici biskupa Gerarda zasuli kamenjem, prevrnuli mu kola i proboli ga kopljem. Stavili su ga potom u bačvu načičkanu čavlima, koju su s brda Kelen otkotrljali u Dunav. Toga dana umorena su još dvojica biskupa, Buldus i Bystrík. Zbilo se to na današnji dan, 24. rujna 1046. Danas brijeg Kelen, visok 235 metara, nosi ime svetog Gerarda mučenika, Gellért-hegy. Gerardovo tijelo preneseno je 1053. u csanádsku katedralu. Papa Grgur VII. proglasio ga je svetim 1083., zajedno sa svetim Stjepanom kraljem i svetim Emerikom. Zaštitnik je Mađarske, Budimpešte i banatske biskupije Zrenjanin.

Sveti Gerard - crkva u Vršcu

Posvećene su mu mnoge crkve i kapele u Mađarskoj i diljem svijeta, među njima i veličanstvena crkva u Vršcu, najveća rimokatolička crkva u Vojvodini i Srbiji.

Sveti Pacifik

Sveti Pacifik iz San Severina (Pacifico da San Severino), talijanski svećenik, franjevac i mistik, rođen je 1. ožujka 1653. kao Carlo Antonio Divini u talijanskom gradiću San Severino Marche (provincija Macerata, Marche), trinaesto, najmlađe dijete Antonija Marije Divinija i Mariangele Bruni. Kad je u trećoj godini života ostao bez roditelja, odgajao ga je ujak svećenik, arhiđakon katedrale u San Severinu, strog čovjek, ali široke ruke. Stupio je u prosincu 1670. u franjevački red u obližnjem Foranu i uzeo ime Pacifico. Nakon završenog studija filozofije i teologije zaređen je 4. lipnja 1678. za svećenika. Od 1680. do 1683. djelovao je kao profesor mladih franjevaca, a neko vrijeme i kao gvardijan u San Severinu. Glasoviti propovjednik, šest godina je neumorno širio Radosnu vijest po crkvama pokrajine Marche. 

Potom je teško obolio i jedva se kretao zbog rana na nogama. Zatim je oslijepio i oglušio te u takvom stanju proživio gotovo tri desetljeća. Od rujna 1705. boravio je u San Severinu. Svoje patnje podnosio je anđeoskom strpljivošću. Doživljavao je mnoge vizije i ekstaze, a pripisuju mu se mnoga čudesa i proročanstva. Preminuo je na današnji dan, 24. rujna 1721, u rodnom San Severinu. Blaženim ga je proglasio 4. kolovoza 1786. papa Pio VI, a svetim 26. svibnja 1839. papa Grgur IX. Zaštitnik je bolesnika s proširenim venama, a zazivaju ga svi oni koji boluju na nogama. Njegovo ime moglo bi se na hrvatski prevesti kao Miroslav pa danas slave imendan naše Mire i Miroslavi.

Njegov je imenjak blaženi Pacifik Ramati iz Cerana (Pacifico Ramati da Cerano), talijanski franjevac, kojeg Crkva slavi 4. lipnja. Rođen je oko 1424. u Ceranu (provincija Novara, Pijemont). Siroče od ranog djetinjstva, odgojen je u benediktinskom samostanu u Novari. U franjevački red stupio je 1445. u samostanu San Nazario della Costa (Novara). Doktorirao je na pariškoj Sorbonni i smatrali su ga jednim od najučenijih ljudi onog vremena. Zaređen je za svećenika 1452, a djelovao je od 1452. do 1471. kao glasoviti misionar diljem Italije, naročito u Pijemontu i Lombardiji. Osnovao je samostan u Vigevanu (provincija Pavia, Lombardija). Papa Siksto IV. poslao ga je 1471. kao misionara na Sardiniju. Preminuo je 14. lipnja 1482. u Sassariju (Sardinija). Blaženim ga je 12. svibnja 1746. proglasio papa Benedikt XIV.

 

Svi datumi

  • Nedjelja, 24. Rujan 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).