NaslovnaSvetac danaSveti Andrija Kim Taegon, sveti Eustahije, blažena Marija Terezija

Sveti Andrija Kim Taegon, sveti Eustahije, blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher

Rujan
Srijeda, 20. Rujan 2017. 00:00 - 23:59

Današnji sveti zaštitnik Andrija Kim Taegon, mučenik, prvi je korejski svećenik, a ujedno i prvi svećenik koji je u Koreji umro za vjeru. Rođen je 21. kolovoza 1821. u plemićkoj obitelji („yangban“), kao sin roditelja obraćenika. Njegov otac Ignatius Kim, također je umro mučenički, 1835. Andrija je kršten u petnaestoj godini, a u želji da postane svećenik putovao je 1300 milja do najbližeg katoličkog sjemeništa u portugalskoj koloniji Macao. Za svećenika ga je zaredio 1845. u Shanghaiu francuski biskup Jean-Joseph Ferréol. Vratio se u Koreju kako bi djelovao među svojim narodom. Za vrijeme vladavine dinastije Joseon došlo je do strašnih progona kršćana, a nekoliko tisuća je umoreno, među njima i Kim Taegon.


Mučen je i glava mu je odrubljena 16. rujna 1846. na rijeci Han, nedaleko korejske prijestolnice Seoula. Blaženim ga je 1925. proglasio papa Pio XI., a papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 6. svibnja 1984, s još 103 korejska mučenika, za vrijeme svojeg pastirskog pohoda Koreji. Tom prigodom papa je kazao: „Korejska Crkva jedinstvena je jer su je u potpunosti osnovali laici. Ova nova Crkva, tako mlada, ali ipak tako snažna u vjeri, izdržala je valove i valove progona.

Zato, za manje od jednog stoljeća, može se pohvaliti s 10 tisuća mučenika. Smrt tih mučenika postala je kvasac Crkve i potakla današnji procvat Crkve u Koreji. Dan danas njihov besmrtni duh podržava kršćane Crkve u „sjevernoj tišini“ ove nesretne i podijeljene zemlje.“ U Koreji danas živi gotovo 5 milijuna katolika. Sveti Andrija Kim Taegon zaštitnik je korejskih svećenika. Pomolimo se za tako daleku, a tako blisku korejsku Crkvu, svetu i mučeničku!

Sveti Eustahije

Današnji sveti zaštitnik je i Eustahije, rimski mučenik iz II. stoljeća. Dao je život za Krista Gospodina zajedno sa suprugom Teopistom i sinovima Agapijem i Teopistom. Zvao se Placid i bio visoki časnik tjelesne straže rimskog cara Trajana. Premda poganin, javno je iskazivao milosrđe i tako postajao sve nepoćudniji vlastima. To mu je na kraju životnog puta donijelo mučeništvo i smrt. Sve je počelo onog dana, kad mu se u lovu iznenada ukazao bijeli jelen svjetlećih rogova, sa znakom križa i likom Krista raspetoga. Čuo je glas koji mu je poručio da ga ne progoni jer je on Krist kojem je i dosad služio, premda ga nije poznavao. Istovremeno su mu najavljeni teško iskušenje, duga patnja i okrutna smrt. Placid je ipak poveo ženu i sinove do biskupa te se cijela obitelj pokrstila.

Tada je Placid dobio i novo ime - Eustahije. Uskoro je započela dugogodišnja muka za Eustahijevu obitelj. Pokraden je, kućanstvo mu je poharala kuga, njegova žena oteta je i odvedena u roblje, jednog sina ugrabio je lav, a drugog vuk. Nesretnik se tada odlučio na isposnički, molitveni život u osami usred pustinje. Nakon teških petnaest godina, njegove molitve su uslišane i cijela se obitelj opet našla na okupu.

Sveti Eustahije - župna crkva u Dobroti

Nedugo nakon toga, Trajanov nasljednik Hadrijan želio je proslaviti jednu od svojih pobjeda i odlučio počastiti poganske bogove. Eustahije i njegova obitelj odbili su sudjelovati u poganskom slavlju pa su osuđeni na smrt. Najprije su ih bacili lavovima, ali ih velike mačke nisu ni taknule. Zatim su ih zatvorili u utrobu velikog mjedenog bika, a ispod njega zapalili vatru. Mučenička smrt Eustahijeve obitelji u Rimu dogodila se prema predaji 188. godine. Svetog Eustahija prikazuju na slikama kao konjanika ili viteza, često je uz njega naslikan jelen sa svjetlećim rogovima i znakom križa ili mjedeni bik kao simbol mučeništva. Časte ga kao jednog od četrnaest svetih pomoćnika. Zazivaju ga kod vatre, mučenja i teških situacija, a zaštitnik je lovaca, lovočuvara, šumara, vatrogasaca, trapera i žrtava mučenja te mnogih gradova (na primjer Madrida), župa i crkava diljem svijeta, među njima i župne crkve u Dobroti kod Kotora i kapele na Krbanu u Trogiru.

Blažena Marija Terezija od svetog Josipa Tauscher

Blažena Marija Terezija od svetog Josipa (Maria-Teresa vom heiligen Josef), njemačka redovnica, utemeljiteljica Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, rođena je 19. lipnja 1855. u Sandowu (danas Sądów, općina Cybinka, zapadna Poljska), kao Anna Maria Tauscher van den Bosch, najstarija od osmero djece evangeličkog pastora Hermanna Traugotta Tauschera i Pauline van den Bosch (rodom iz Haarlema u Nizozemskoj). Već kao djevojčica postala je mali Božji apostol i naviještala vjeru svojim vršnjacima. Zajedno sa svojom majkom okupljala je u njihovom domu djecu (vodile su biblijsku grupu) i pomagala majci u služenju siromasima i prikupljanju pomoći za misionare. Nakon majčine smrti Anna Maria je s 19 godina preuzela brigu za obitelj i nastavila s dobrotvornim radom. Tražila je svoj životni put i u želji da dragom Bogu dokaže svoju ljubav zaposlila se 1885. u Kölnu kao voditeljica psihijatrijske bolnice. Tamo je upoznala katoličku vjeru i 30. listopada 1888. stupila u Katoličku Crkvu. Tada je odbačena od obitelji i prijatelja te je ostala bez posla i krova nad glavom. Kao beskućnicu primile su je redovnice u jednom samostanu, gdje je radila kao čistačica i provodila dane u radu, pokori i molitvi. Anna Maria oduševila se životom u Karmelu i tada je odabrala svetu Tereziju Avilsku za svoj uzor i svoju duhovnu majku.

U njoj je sve više sazrijevala misao da osnuje novu redovničku zajednicu, u kojoj bi povezala duhovnost svete Terezije Avilske s djelima milosrđa prema siromasima. U Berlinu je 1891. otvorila prihvatilište svetog Josipa za djecu i tako postavila temelj Karmelu Božanskog Srca Isusova. Uskoro su joj se pridružile mnoge djevojke i tako je 2. srpnja 1891. nastala nova družba, pripojena Redu bosonogih karmelićana kao samostalni ogranak. Anna Maria je uzela redovničko ime Marija Terezija od svetog Josipa, a svoj Karmel posvetila je Božanskom Srcu Isusovom. Njezine sestre posvetile su se odgoju siromašne i ostavljene djece te brizi za stare i nemoćne ljude. Odlaskom u kućne misije dolazile su do duhovno i materijalno zapuštenih obitelji, nastojale im pomoći i potaknuti ih na vjerski i sakramentalni život. Karmel Božanskog Srca Isusova proširio se ubrzo diljem Europe, a od 1912. djeluje i u Americi. Majka Marija Terezija susrela se u Americi s djecom i obiteljima hrvatskih iseljenika koji su je potakli na dolazak njezinih sestara u Hrvatsku.

U dogovoru sa zagrebačkim nadbiskupom Antunom Bauerom karmelićanke Božanskog Srca Isusova sigle su 1917. iz Beča u Hrvatsku, najprije na zagrebački Ksaver, a 1919. u Hrvatski Leskovac, nedaleko od Zagreba. Majka Marija Terezija Tauscher i sama je 1920. posjetila je Hrvatski Leskovac. Mnogim putovanjima te osnivanjem brojnih samostana i domova iskazala je svoju veliku revnost i ljubav za Boga te apostolski žar u nasljedovanju Isusa Krista. Preminula je na današnji dan, 20. rujna 1938., u nizozemskom gradu Sittardu (provincija Limburg, južna Nizozemska), gdje se nalazi njezin grob i generalna kuća Karmela Božanskog Srca Isusova. U vrijeme njezine smrti djelovalo je više od 1000 njezin sestara u 58 samostana. Blaženom ju je proglasio papa Benedikt XVI., a svečano proglašenje uslijedilo je 13. svibnja 2006. u katedrali u Roermondu (jugoistočna Nizozemska). Karmelićanke Božanskog Srca Isusova djeluju danas uspješno diljem svijeta (Europa, Sjeverna i Južna Amerika, Afrika), s više od 5 tisuća sestara. U hrvatskim krajevima djeluje desetak njihovih zajednica s više od 100 sestara, a vode dječje domove i dječje vrtiće, domove za starije i nemoćne, kućne misije, katehizaciju, duhovne vježbe te obnove za obitelji i mlade. Družba je osnovala i Zajednicu karmelskih laika (ZKL) te Zajednicu mladih BSI, vjernika koji žive i djeluju u duhu Karmela BSI.

 

Svi datumi

  • Srijeda, 20. Rujan 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).