NaslovnaSvetac danaGospa od Suza, sveti Rajmund Nonat i sveti Josip iz Arimateje

Gospa od Suza, sveti Rajmund Nonat i sveti Josip iz Arimateje

Kolovoz
Četvrtak, 31. Kolovoz 2017. 00:00 - 23:59

Reljef Bezgrešnog Srca Marijinog, izrađen od gipsa, postavljen iznad bračnog kreveta u kući mladog bračnog para, Angela Iannusa i Antonine Lucije Giusto, u talijanskom gradu Siracusi (Sicilija), plakao je ljudskim suzama od 29. kolovoza do 1. rujna 1953. U nedjelju, 30. kolovoza 1953, kinoamater Nicola Guarino snimio na film kako se oblikuju, teku i rastapaju te suze. Na zahtjev mjesnog župnika don Giuseppea Bruna, liječničko povjerenstvo, na čelu s doktorom Micheleom Cassolom, uzelo je 1. rujna u 11 sati više od jednog kubičnog centimetra te tekućine i obavilo mikroskopsku analizu. Znanost je utvrdila da se zaista radi o ljudskim suzama. Ubrzo je došlo do brojnih ozdravljenja i obraćenja. Sicilijanski episkopat, pod predsjedavanjem kardinala Ernesta Ruffinija, izrekao je 13. prosinca 1953. svoj sud: „Ne može se sumnjati u stvarnost tih suza… Neka takva manifestacija nebeske Majke potakne sve na spasonosnu pokoru i na življu pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Marijinom“. Godinu dana kasnije papa Pio XII. zaključio je Marijanski kongres na Siciliji radio-porukom u kojoj je, pored ostalog, kazao: „Bez sumnje, Marija je u nebu zauvijek sretna i ne trpi ni boli ni žalosti, ali ona nije bezosjećajna, štoviše, uvijek gaji ljubav i sažaljenje prema ljudskom rodu kojem je bila dana za majku… Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni govor ovih suza?“ Papa Ivan Pavao II. prigodom posvete svetišta Gospe od Suza u Siracusi, 6. studenog 1994, rekao je: „To su suze boli radi onih koji odbijaju ljubav Božju. To su suze molitve, molitve majke koja daje snagu svakoj drugoj molitvi, to su suze nade koje otapaju tvrdoću srdaca!“

Gospa od Suza, svetište u župi svetog Nikole biskupa u Pleternici

U župi Bučje, blizu Pleternice, grada u Požeško-slavonskoj županiji, održavale su se 1954. misije pod vodstvom isusovca iz Zagreba Stjepana Müllera. Dok je razgovarao s nazočnim svećenicima, misionar je spomenuo i čudesni događaj u Siracusi. Tom razgovoru bio je prisutan i velečasni Ljudevit Petrak, župnik iz Pleternice. Zamolio je misionara za sliku Gospe od Suza i s njom u ruci uputio se u crkvu i klečeći u molitvi zatražio prosvjetljenje od Gospodina. Bilo je to teško vrijeme za pleterničku župu i njega osobno. Partizani su 3. prosinca 1944. do temelja srušili župnu crkvu svetog Nikole, a u noći od 11. na 12. svibnja 1945. ubijen je pred njegovim očima tadašnji pleternički župnik, velečasni Franjo Radović. Nakon rušenja crkve komunističke vlasti sprečavale su ponovnu izgradnju župne crkve, a župljani su se nedjeljom i blagdanom okupljali i slavili svetu misu na otvorenom. Razmišljajući o svemu tome, velečasni Petrak je odlučio uvesti pobožnosti Gospi od Suza kroz devet dana. Ostvario je to naredne godine, te je 23. kolovoza 1955. započela devetnica na temeljima razorene župne crkve, a posljednje večeri, 31. kolovoza, poslije svečanog euharistijskog slavlja, poveo je oko temelja procesiju s upaljenim svijećama. Devetnicu Gospi od Suza velečasni Ljudevit Petrak posvetio je duhovnoj obnovi župe, očuvanju vjere pred najezdom bezbožnog komunizma i dobivanju dozvole za ponovnu izgradnju župne crkve. Iz godine u godinu sve veći broj vjernika iz svih hrvatskih krajeva počeo je dolaziti u Pleternicu, usprkos sustavnom protivljenju ondašnjih vlasti. Žarka vjera naroda i ljubav prema Mariji učinili su da ostaci razorene crkve postanu mjesto molitve, naviještanja Božje riječi i slavljenja svetih otajstava. Mnogobrojni hodočasnici postigli su duhovno i tjelesno zdravlje po zagovoru Gospe od Suza. Ljudevit Petrak brižno je i s ljubavlju pedeset godina vodio pleterničku župu, a četrdeset godina pobožnosti Gospi od Suza, sve do 1994, kada je otišao u mirovinu. Njegovim nasljednikom imenovan je velečasni Antun Čorković koji je s velikim marom nastavio promicati pobožnosti, kasnije i kao rektor svetišta. Utemeljenjem Požeške biskupije, 1997, i zauzimanjem biskupa Antuna Škvorčevića hodočašća Gospi od Suza u Pleternici dobila su dodatno značenje. Godine 2005. svečano je proslavljena pedeseta obljetnica štovanja Gospe od Suza, a nadbiskup Siracuse Giuseppe Costanzo posjetio je 26. kolovoza 2005. Pleternicu i donio na poklon dio originalnih moći Gospe od Suza. Iste godine dekretom je i službeno uspostavljeno svetište Gospe od Suza u Peleternici. Svetkovine u Pleternici postale su dragom tradicijom i traju svake godine devet dana, od 23. kolovoza do 1. rujna. Gospi od Suza dolaze deseci tisuća hodočasnika sa svih strana Lijepe naše i inozemstva.

Gospu od Suza pobožno slave i bački Hrvati u Vojvodini. Slave ju svake godine, posljednje nedjelje u mjesecu kolovozu, u marijanskom svetištu na Bunariću (mađarski Szentkút), u subotičkom predgrađu Šandoru (Aleksandrovu), na obali Palićkog jezera. Obično se tim misnim slavljem, izuzetno značajnim za očuvanje nacionalnog identiteta Hrvata na sjeveru Vojvodine, obilježava i kraj žetvenih svečanosti bačkih Hrvata (Dužijanca). Prema predaji vjernički puk počeo je dolaziti na Bunarić, jer se pročulo da je jedna slijepa žena progledala, kad se umila na tamošnjem izvoru. Već 1893. tamo je postavljen križ, a 1996. sagrađena je kapela. Otkad je subotički biskup Matiša Zvekanović 1968. donio sliku Gospe od Suza iz Siracuse, proštenje na Bunariću održava se u njezinu čast.

sveti_rajmund_nonat

Sveti Rajmund Nonat

Današnji sveti zaštinik, Rajmund Nonat (katalonski Ramon Nonat, španjolski Ramón Nonato), rođen je 1204. u plemićkoj obitelji u Portellu (Sant Ramon, biskupija Urgell, Katalonija). Stekao je visoku naobrazbu i otac ga je namjeravao poslati na aragonski kraljevski dvor. Ime Nonat, Nonnatus, ''Nerođeni'', stekao je jer mu je majka umrla na porodu, a on je porođen carskim rezom. Jedan je od najslavnijih članova Reda Majke Božje za otkup robova, zvanih mercedarijevci, a bio je veliki prijatelj osnivača reda, svetog Petra Nolasca. Cijeli svoj život i imetak posvetio je oslobođenju i obraćenju španjolskih robova iz ruku Maura i Saracena. Kako bi kao poglavar osnažio svoj red, putovao je u Rim, a svoju je svetu zadaću obavljao i u sjevernoj Africi. Tamo je zatočen osam mjeseci i podvrgavan teškim mučenjima, no uspio je preobratiti i neke od svojih čuvara.


Kako bi ga natjerali da šuti, Saraceni su mu probušili usta užarenim željezom i lokotom zatvorili usta, no on je čudesno i dalje nastavio propovijedati Božju riječ i hrabrio nevoljne robove. Na kraju je za njega plaćena otkupnina i vratio se u Barcelonu 1239. Papa Grgur IX. proglasio ga je 1239. kardinalom, a umro je od groznice na današnji dan, 31. kolovoza 1240., u Cardoni, nedaleko Barcelone.

Blaženim ga je 1625. proglasio papa Urban VIII., a svetim 1657. papa Aleksandar VII. Posvećene su mu mnoge župe, crkve i naselja diljem svijeta, zazivaju ga kod groznice, a zaštitnik je djece, novorođenčadi, primalja, trudnica, porođaja, specijalista za porođaje, ginekologa, nepravedno optuženih i svećenika koji čuvaju ispovjednu tajnu.

Sveti Josip iz Arimateje

Sveti Josip iz Arimateje, dobročinitelj i misionar, živio je i djelovao u I. stoljeću. Potjecao je iz Arimateje, najvjerojatnije iz Ramathaim-Zophima (Romah, Ramatha, Ramla), u blizini Jeruzalema, odakle je potjecao i Samuel, veliki izraelski sudac. Spominje se u sva četiri evanđelja. Bogati Židov, posjedovao je novi grob isklesan u stijeni, u blizini Golgote. Bio je ugledan i imućan čovjek, član Sanhedrina (Velikog vijeća). Isusov učenik, iz straha pred Židovima svoju vjeru živio je potajice, kao i njegov prijatelj, sveti Nikodem.

No kad je Isus nepravedno osuđen i ubijen, Josip iz Arimateje hrabro je istupio na scenu. Sveti Luka to opisuje ovako: „Uto neki čovjek imenom Josip, vijećnik, rodom iz judejskoga grada Arimateje, dobar i pravedan čovjek - on ne bijaše odobrio odluke i djela drugih - koji je očekivao kraljevstvo Božje, dođe k Pilatu i zatraži tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, zavi ga u platno i položi u grob, izduben u pećini, gdje još nitko nije bio položen" (Lk 23, 50-53).

Na temelju apokrifnih evanđelja o Josipu iz Arimateje proširile su se mnoge legende i fantastične priče. Zajedno s Nikodemom Josip je navodno utemeljio Crkvu u Lidi (Lydda, Lod). Bio je misionar u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Engleskoj. Osobito je popularan u Engleskoj, gdje ga povezuju s legendama o kralju Arturu i svetom gralu. Prema predaji baš je on donio sveti gral u Englesku i bio osnivač prve crkve na britanskom tlu, opatije u Glastonburyju (Somerset). Zaštitnik je pogrebnika, grobara, nosača ljesova, kopača kositra i limara te mnogih crkava i kapela diljem svijeta. Kao sudionika Isusova pogreba ovjekovječili su ga mnogi velikani likovne umjetnosti, književnici i filmski redatelji.

 

Svi datumi

  • Četvrtak, 31. Kolovoz 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).