NaslovnaSvetac danaSveta Monika i sveta Emilija de Vialar

Sveta Monika i sveta Emilija de Vialar

Kolovoz
Nedjelja, 27. Kolovoz 2017. 00:00 - 23:59

sveta_monika

Današnja svetica rođena je 322. u Tagasti, u rimskoj Africi (Numidija, današnji Souk Ahras u Alžiru). Odgojena je u kršćanskoj obitelji, a kao djevojka odala se piću. Nakon što ju je stara služavka koju je voljela, nazvala pijanicom, čvrstom odlukom uspjela se osloboditi svog poroka. Ljepotica, udala se za maloposjednika, poganina Patricija, dobrog srca, ali nagle naravi i sklonog preljubništvu. Rodila mu je troje djece, od kojih je najstariji sveti Augustin (rođen 354.), čiji su spisi glavni izvor za podatke o Moniki. Neprestano se strpljivo i smjerno molila za obraćenje svoga supruga (obratio se na smrtnoj postelji) i sina manihejca (obratio se nakon razvratničkog života i postao jedan od najvećih kršćanskih mislilaca u povijesti). Duhovni učitelj bio joj je sveti Ambrozije iz Milana.

Sina Augustina slijedila je godine 385. u Italiju. Putujući brodom na moru je doživjela strašnu oluju. Augustin je zahvaljujući naročito majčinim molitvama i njezinom ustrajnom nastojanju postao kršćanin, a krstio ga je Ambrozije u Milanu 24. travnja 397. Moniku su resili oštroumnost, strpljenje, jakost duha, osjećajnost i postojana molitva. Sin Augustin ostavio joj je najveći spomenik u svojim ''Ispovijestima'', osobito u IX. knjizi, jednim od najljepših opisa majke u svjetskoj književnosti. Sveta Monika umrla je 387. u Ostiji na ušću Tibera, gdje su ona i Augustin čekali lađu za Afriku.

Slavimo je kao ženu izvanrednih vrlina. Njezine relikvije časte se u crkvi svetog Augustina u Rimu. Uzor je kršćanskim majkama, a zaštitnica je žrtava verbalnog zlostavljanja, alkoholičara, kućanica, domaćica, udanih žena, žrtava preljuba i nevjere, obraćenika, udovica i djece koja su razočarala roditelje, te mnogih gradova, naselja, župa i crkava diljem svijeta (među njima i grada Santa Monica u Californiji).

Sveta Emilija de Vialar

Sveta Emilija (Émilie) de Vialar, francuska redovnica, utemeljiteljica kongregacije Sestara svetog Josipa od ukazanja, rođena je 12. rujna 1797. u Gaillacu (departman Tarn, biskupija Albi, Midi-Pyrénées, jugozapadna Francuska), kao Anne-Marguerite-Adélaïde-Émilie de Vialar, najstarije od troje djece ugledne obitelji, baruna Jacques-Augustina de Vialara i Antoinette Portal. Osnovnu školu pohađala je u Gaillacu, a zatim je boravila u aristokratskom djevojačkom pansionu u opatiji Abbaye-aux-Bois u Parizu. Nakon završetka školovanja i majčine smrti vratila se kući i preuzela odgoj najmlađeg brata. Pobožna djevojka nije željela stupiti u brak i zbog toga je došla u sukob s ocem. Osjetila je Božji poziv i želju za duhovnim zvanjem.

Posvetila se dobrotvornom radu, a imetak, naslijeđen od djeda, majčinog oca, iskoristila je za kupnju jedne kuće. Tamo je na Božić 1832. osnovala kongregaciju Sestara svetog Josipa od ukazanja (Soeurs de Saint-Joseph-de-l´Apparition). Kao uzor i zaštitnika uzela je svetog Josipa, kojem je anđeo u snu objavio što mu je činiti, a on ga je poslušao i poslužio Božjim planovima i djelu spasenja. Sestre svetog Josipa posvetile su se njezi bolesnika i siromaha. Kad je 1835. u Alžiru izbila epidemija kolere, otputovale su tamo na poziv Emilijinog brata, Augustina de Vialara, i preuzele njegu bolesnika. Tada su ih zavoljeli i alžirski muslimani pa su Sestre svetog Josipa uskoro otvorile mnoge kuće u sjevernoj Africi. Zbog nerazumijevanja alžirskog biskupa Dupucha morale su 1843. napustiti Alžir i vratiti se u Francusku.

Kongregaciju Sestara svetog Josipa naročito je podržavao biskup Marseillea, sveti Eugène de Mazenod, pa je Emilija matičnu kuću 1851. premjestila u Marseille. Neumorno je krstarila Sredozemljem i osnivala nove samostane. Svoju misionarsku družbu Emilija je vodila 24 godine i u to vrijeme osnovano je 40 kuća diljem Europe, na Bliskom i Dalekom Istoku te u Australiji. Otvorene su mnoge bolnice, ubožnice i škole. Geslo Sestara svetog Josipa glasi: „Posve se dati, a onda umrijeti!" Časna majka Émilie de Vialar često je govorila: „Bog mi je dao jako srce, nije ga mogla nadvladati nijedna kušnja." Preminula je 24. kolovoza 1856. u Marseilleu. Papa Pio XII. proglasio ju je 18. lipnja 1939. blaženom, a 24. lipnja 1951. svetom. Sestre svetog Josipa od ukazanja i danas djeluju uspješno na svih pet kontinenata, a imenom svete Emilije de Vialar nazvane su mnoge župe, crkve, kapele, škole i bolnice.

 

Svi datumi

  • Nedjelja, 27. Kolovoz 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).