NaslovnaSvetac danaVelika Gospa, sveti Tarzicije

Velika Gospa, sveti Tarzicije

Kolovoz
Utorak, 15. Kolovoz 2017. 00:00 - 23:59

velika_gospa

Danas slavimo Veliku Gospu, svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Prema katoličkoj teologiji Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. Mnogi crkveni oci i sveci, poput svetog Bernarda i svetog Antuna Padovanskoga, kroz stoljeća su razmatrali i pisali o Marijinu uznesenju na nebo, njezinom rođenju za život vječni. Od petoga stoljeća kršćani slave završetak Marijina zemaljskog života zbog njezina posebnog dioništva u životu i djelovanju Isusa, našeg Spasitelja.

Marija uzeta tijelom i dušom u nebesku slavu znak je nade Crkvi na putu zemaljskom, kako to ističe današnje Predslovlje: "Danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakog života".

Velika Gospa - župna crkva u Pregradi

Hrvatska marijanska prošteništa danas su puna hodočasnika, raspjevana su i osunčana žarom, molitvom i pobožnošću vjernika. Božji narod osjeća da je to dan neizmjerne Marijine slave i zato se veseli s Kristovom majkom i svojom majkom, zaštitnicom i kraljicom. Marijino uznesenje dušom i tijelom kruna je njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i bezgrešnog začeća. Uznesenju Blažene Djevice Marije posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva. 

Velika Gospa - katedrala u Varaždinu

Njihov rekordni broj u svim hrvatskim županijama i svim krajevima gdje od davnina žive Hrvati (Bosna, Hercegovina, Bačka, Srijem, Boka Kotorska) uvjerljivo svjedoči da su Hrvati doista marijanski narod, prema tome i narod vjere, ufanja i ljubavi. Taj broj i ti podaci govore o ogromnom značaju današnjeg blagdana, ali i o njegovoj omiljenosti u hrvatskom vjerničkom puku (Zagreb-katedrala, Zagreb-Remete, Zagreb-Resnik, Zagreb-Stenjevec, Brezovica kod Zagreba, Jastrebarsko-franjevački samostan, Kupinec kod Jastrebarskog, Pećno u Žumberku, Sošice u Žumberku, Pokupsko, Savski Nart kod Rugvice, Kloštar Ivanić, Samobor-franjevački samostan, Stari Jankovci, Duboševica kod Draža (Baranja), Dragotin kod Trnave, Slavonski Brod-Brodsko Vinogorje, Pakrac, Nova Bukovica, Končanica, Nova Rača,  Budrovac kod Đurđevca, Koprivnica-Močile, Molve, Đelekovec, Glogovnica kod Križevaca, Gornja Rijeka, Oroslavje, Tuhelj, Pregrada, Marinci kod Pregrade, Marija Bistrica, Taborsko kod Huma na Sutli, Zajezda kod Budinščine, Zlatar, Bednja, Biškupec kod Varaždina, Varaždin-katedrala, Belica, Sveta Marija, Gora kod Petrinje, Jasenovac, Pešćenica kod Lekenika, Žakanje, Cetingrad, Novigrad na Dobri kod Netretića, Oštarije kod Josipdola, Brinje, Klanac kod Gospića, Senj, Lukovdol kod Vrbovskog, Rijeka-Kosi toranj, Crikvenica, Krk-katedrala, Omišalj na Krku, Rasopasno na Krku, Vrbnik na Krku, Rab, Poreč, Vrh kod Buzeta, Pula-katedrala,...

Velika Gospa - župna crkva u Rijeci

... Cerovlje, Paz kod Cerovlja, Šišan kod Ližnjana, Pag, Zadar-Belafuža, Dračevac kod Zadra, Bibinje, Škabrnja, Ugljan, Olib, Rava, Mali Iž, Sali na Dugom otoku, Korlat kod Benkovca, Perušić kod Benkovca, Rodaljice kod Benkovca, Stankovci, Vrpolje kod Šibenika, Rogoznica, Bilice, Tribunj, Mirlović kod Unešića, Zlarin, Šepurine na Prviću, Sinj, Kaštel Lukšić, Split-katedrala svetog Duje, Slatine na Čiovu, Žrnovnica kod Splita, Katuni-Kreševo kod Šestanovca, Krug kod Dugog Rata, Klis, Brštanovo kod Klisa, Podgora, Bast kod Baške Vode, Blato na Cetini kod Omiša, Podgrađe kod Omiša, Lokva Rogoznica kod Omiša, Srijane-Gornji Dolac kod Omiša, Svinišće kod Omiša, Dusina kod Vrgorca, Blaca na Braču, Splitska na Braču, Sutivan na Braču, Jelsa na Hvaru, Vis, Velo Selo na Visu, Plina-Stablina kod Ploča, Dubrovnik-Grad, Rožat kod Dubrovnika, Kuna na Pelješcu, Trpanj, Postranje u Župi dubrovačkoj,  Koločep, Suđurađ na Šipanu, Goveđari na Mljetu, Tolisa kod Orašja, Koraće kod Bosanskog Broda, Banja Luka-Marija Zvijezda, Ivanjska kod Banje Luke, Dolina kod Bosanske Gradiške, Sokoline kod Kotor Varoša,  Sanski Most, Jajce, Breške kod Tuzle, Komušina kod Teslića, Osova kod Žepča, Haljinići kod Kaknja, Dolac kod Travnika, Olovo, Sarajevo-Stup, Kreševo, Uskoplje-Gornji Vakuf, Suho Polje kod Kupresa, Šćit-Rama,  Seonica kod Tomislavgrada, Prisoje kod Tomislavgrada, Dračevo kod Čapljine, Goranci kod Mostara, Široki Brijeg, Posušje, Lisice kod Ljubuškog, Gradac kod Neuma, Nevesinje, Trebimlja/Trebinja kod Ravnog, Apatin, Bikovo kod Subotice, Bečej, Bajša kod Bačke Topole, Čelarevo kod Bačke Palanke, Titel, Bač-franjevački samostan, Zemun, Perast kod Kotora-Gospa od Škrpjela).

Sveti Tarzicije

Sveti Tarzicije (Tarsicius ili Tarcisius), rimski mučenik, akolit, zaštitnik ministranata, rođen je oko 245. u Rimu. Prema predaji, rano je ostao bez roditelja pa je živio kod bogatog ujaka, poganina. Noću je potajno odlazio na kršćanske obrede i postao akolit (klerik nižeg crkvenog reda). Bio je hrabar pa je često stražario na vratima crkve. Za vrijeme velikih progona kršćana, nosio je pričest mučenicima u zatvor. Na jednom rimskom trgu naišao je na pogansku rulju kojoj ni pod cijenu smrti nije htio predati posvećene hostije držeći ih čvrsto na svojim prsima. U rimskom martirologiju (popisu mučenika i svetaca) nalazi se sažeti opis Tarzicijevog mučeništva: „U Rimu, na glasovitoj cesti Via Appia, pogani su presreli akolita svetog Tarzicija, koji je sa sobom nosio sakrament Tijela Isusova.

Ispitivali su ga što to nosi sa sobom. Kako je on bio uvjeren da ne smije biserje predati svinjama, nije im htio otkriti tajnu. To ih je razbjesnilo pa su ga zatukli toljagama i kamenjem. Ubojice su zatim pomno pretražili njegove ruke i odjeću, ali svetootajstva nisu pronašli. Kršćani su pokupili tijelo mučenika Tarzicija i pokopali ga na Kalistovom groblju-u Kalistovim katakombama." Prema predaji, Tarzicijevo tijelo oteo je rulji rimski legionar Kvadrat, zacijelo i sam vjernik, i predao ga kršćanima. Dogodilo se to na današnji dan, 15. kolovoza 257., za vrijeme progona cara Valerijana.

Na njegov grob papa Damaz (366.-384.) dao je u IV. stoljeću staviti natpis, u kojem je Tarzicija usporedio sa svetim Stjepanom prvomučenikom. U tom natpisu pored ostalog stoji: „Kad je sveti Tarzicije nosio Kristova otajstva, a zla ih ruka htjela obeščastiti, on je radije izbijen predao dušu nego da nebesku hranu preda bijesnim psima." Papa Pavao I. dao je 767. prenijeti Tarzicijeve relikvije u rimsku baziliku svetog Silvestra in Capite, gdje pod glavnim oltarom počivaju i danas. Sveti Tarzicije, simbol mučenika euharistije, zaštitnik je ministranata i ministrantica, prvopričesnika, štovatelja Presvetog sakramenta i mladih članova Katoličke akcije. Štovanje svetog Tarzicija naročito se raširilo u XIX. stoljeću zahvaljujući glasovitom romanu „Fabiola" (1854.) engleskog kardinala Nicholasa Wisemana. U pariškom muzeju Louvreu nalazi se čuveni kip svetog Tarzicija, djelo velikog francuskog kipara Alexandrea Falguièrea, nastalo 1868. Posvećena su mu mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta.

 

Svi datumi

  • Utorak, 15. Kolovoz 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).