NaslovnaSvetac danaSveta Klara, sveta Filomena i blaženi John Henry Newman

Sveta Klara, sveta Filomena i blaženi John Henry Newman

Kolovoz
Petak, 11. Kolovoz 2017. 00:00 - 23:59

sveta_klara

Danas imendan slave naše Klare i Jasne. Njihova zaštitnica sveta Klara (Chiara Offreduccio) rođena je kao plemićka kći 16. srpnja 1194. u Assisiju (Umbrija). Sljedbenica svetog Franje Asiškog, napustila je 1212. roditeljsku kuću i potražila utočište kod svetog Franje i njegove subraće. Uskoro joj se pridružila i njezina sestra Agneza (Janja).

U samostanu San Damiano osnovala je 1212. klarise (Red siromašnih sestara svete Klare), žensku granu franjevačkog reda (Drugi franjevački red) i napisala njihova pravila, od kojih se posebno ističe potpuno siromaštvo uz molitve i rad u tišini. Na čelu reda, kojem su kasnije pristupile i Klarina majka Ortolana i Klarine sestre, ostala je 40 godina.

Lijepa i darovita žena, bliska prijateljica i duhovna učenica svetog Franje, bila je ponizna, milosrdna, prijazna i vedra osoba, voljela je glazbu i lijepe propovijedi. Preminula je u Assisiju na današnji dan, 11. kolovoza 1253. Svetom ju je proglasio 1255. papa Aleksandar IV. Zaštitnica je očiju, očnih bolesnika, lijepog vremena, zlatara, vezilja, pralja, glačalaca, televizijskih novinara, telefona, telegrafa i televizije.

Sveta Klara - župna crkva u Starim Mikanovcima

Posvećena su joj mnoga naselja, župe i crkve diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Sveta Klara-Novi Zagreb, Stari Mikanovci, Nova Kapela, Split, Vojnić Sinjski kod Trilja, Dubrovnik-samostan, Kotor-franjevački samostan, Brestovsko kod Kiseljaka-samostan, Novi Grad kod Odžaka). Redovnice klarise (njih oko 20 tisuća) djeluju danas u oko 950 samostana, na svim kontinentima. Uspješno djeluju i u hrvatskim krajevima (Zagreb, Split, Požega, Brestovsko kod Kiseljaka).

Sretan imendan želimo našim dragim Klarama i Jasnama!

Sveta Filomena

Sveta Filomena (Filumena, Philomena), rimska mučenica, prema predaji rodila se 10. siječnja 291, kao kraljevska kći na grčkom otoku Krfu. O njezinom kratkom životu malo se zna i o tome kruže mnoge legende, a najpoznatija je ona iz viđenja napuljske dominikanske trećoredice, redovnice Marije Luise de Gesù, 1833. Prema toj legendi Filomenini roditelji bili su pogani, a kako nisu imali djece, prinosili su žrtve bogovima, ali bez uspjeha. U kraljevskoj palači živio je pokršteni liječnik Publije iz Rima. On je kralja i kraljicu nagovorio da se krste obećavši im potomstvo. Oni su se obratili na kršćanstvo i dobili kćer. Na krštenju su je nazvali Filomena, jer je toga dana postala dijete vjere. Filomena je odgojena u kršćanskoj vjeri i s pet godina primila prvu svetu pričest. Kad je Filomeni bilo 13 godina, car Dioklecijan pozvao je njezine roditelje kao svoje goste u Rim jer je njihov otok želio pripojiti svojem carstvu. Grčki kraljevski par poveo je sa sobom i princezu Filomenu. Na primanju kod Dioklecijana, car je odmah zapazio samo Filomenu i zaljubio se u nju. Zatražio je Filomeninu ruku i njezinom ocu obećao zauzvrat sve moguće časti i bogatstva. Roditelji su s radošću prihvatili carev prijedlog, ali Filomena to nije htjela prihvatiti. Rekla je roditeljima da je ona svoj život odlučila posvetiti Isusu Kristu i od toga ne može odustati zbog ljubavi jednog poganskog vladara. Kad su roditelji o toj njezinoj odluci obavijestili cara, on ju je najprije htio pridobiti obećanjima i laskanjima. Zatim ju je dao baciti u tamnicu, gdje joj se ukazala Blažena Djevica Marija i ohrabrila ju. Kako Filomena nije mijenjala svoju odluku, car je naredio da je javno bičuju sve dok nije pala u nesvijest. U tamnici su je potom posjetila dva anđela i njezine rane izliječili čudesnim balzamom. Car je zatim naredio da Filomeni vežu sidro oko vrata i bace je u rijeku Tiber pred velikim mnoštvom. U trenutku izvršenja kazne, anđeli su odriješili konop, sidro je potonulo, a anđeli su Filomenu iznijeli na obalu. Zlotvori su potom pokušali pogubiti strijelama, ali nisu uspjeli. Naposljetku su joj odrubili glavu, a njezina duša odletjela je u nebo. Dogodilo se to na današnji dan, 11. kolovoza 304. Tijelo male mučenice pokopano je u rimskim katakombama svete Priscile na cesti Salaria Nova. Njezino štovanje posebno se raširilo u XIX. stoljeću, kad su arheolozi 24. svibnja 1802. pronašli njezin grob. 

Relikvije svete Filomene svečano su 10. kolovoza 1805. prenesene nastojanjem pobožnog svećenika don Francesca De Lucije u njegov gradić Mugnano del Cardinale (provincija Avellino, Campania). Tamo se danas nalazi glavno Filomenino svetište. Pripisuju joj se mnoga čudesa i ozdravljenja. Papa Grgur XVI. odobrio je 1837. štovanje Filomene kao svetice. Svetu Filomenu štovali su mnogi pape i sveci, među njima naročito sveti Ivan Vianney i službenica Božja Pauline-Marie Jaricot, koja je 1835. ozdravila po Filomeninom zagovoru. Zazivaju je kod neplodnosti, mentalnih bolesti i ispita, a zaštitnica je ljudi u beznadnim situacijama, mladeži, djece, dojenčadi, novorođenčadi, djevojčica, djevica, mladih roditelja, bolesnika, siročadi, siromaha, studenata, molitelja Žive krunice, svećenika, zatvorenika. Posvećene su joj mnoge crkve i kapele diljem svijeta. U Dalmaciji postoji više bratovština svete Filomene. Sveta Filomena kod nas se naročito štuje u Molvama (Koprivničko-križevačka županija), u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. To štovanje počelo je već 1915, kada je tadašnji župnik Blaž Tomašić nabavio svetičin kip i položio ga ispod oltarne menze. Sveta Filomena prikazana je u ležećem položaju. Niša oltara je bila otvorena sve do kraja II. vatikanskog sabora 1965, kada je zbog liturgijskih razloga zatvorena. Štovanje svete Filomene tijekom vremena je zaboravljeno, dok župnik fra Ivan Poleto, franjevac konventualac, nije 2007. pronašao Filomenin kip, zazidan ispod pokrajnog oltara svetog Antuna. Od 2008, na posljednju subotu u mjesecu siječnju, organiziraju se hodočašća svetoj Filomeni u Molve. 

Blaženi John Henry Newman

Blaženi John Henry Newman, engleski svećenik, teolog, kardinal i književnik, rođen je 21. veljače 1801. u Londonu, kao najstariji od sedmero djece bankara Johna Newmana i Jemime Fourdrinier. Teologiju je studirao na Oxfordu, a za anglikanskog svećenika zaređen je 1825. Služio je kao sveučilišni vikar i propovjednik (1828.-1843.). Istaknuo se 1833. kao jedan od glavnih predstavnika oxfordskoga pokreta, a svoje ideje o obnovi Anglikanske crkve izložio je u Traktatima za vremenska razdoblja (1833.). Kritizirao je stanje u Anglikanskoj crkvi i zahtijevao definiranje temeljnih odrednica njezina nauka.

Newman je dokazivao da nauk Katoličke crkve definiran na Tridentskom koncilu nije nužno u suprotnosti s Trideset devet članaka Anglikanske crkve, te da se identitet kršćanskoga nauka i temeljnih načela vjere zadržao u nauku Katoličke crkve. Oxfordski pokret završio je Newmanovim obraćenjem na katolicizam (1845.). Nakon studija i svećeničkoga ređenja u Rimu (1847.) vratio se u Englesku, gdje je osnovao dva oratorija, u Londonu i Birminghamu, u kojem se i nastanio. Bio je prvi rektor novoosnovanoga Katoličkoga sveučilišta u Dublinu (1854–58.). Često je dolazio u sukob s konzervativnim katolicima koji su mu zamjerali na liberalnim nazorima. Papa Leon XIII. pružio mu je potporu i promaknuo ga u kardinala 1879. U svojoj se anglikanskoj fazi Newman zauzimao za reformu Anglikanske crkve, a u katoličkoj (od 1845.) za otvaranje kršćanstva prema modernoj kulturi i drugim vjerama (ekumenizam).

Bio je vrstan propovjednik i mislilac koji je iznimnom moći argumentacije branio svoje teze i stajališta te utjecao i na one koji se s njim nisu slagali. Privukao je mnoge obraćenike u krilo Katoličke crkve. Njegovo cjelokupno djelo (propovijedi, rasprave, romani i duhovne pjesme) osim dubokog vjerskog obilježja koje svjedoči o razvoju suvremenoga katolicizma, zbog vrsnoće stila ima i visoku umjetničku vrijednost. John Henry Newman bio je jedan od najjačih stilista svoga vremena. Pravim književnim remek-djelom smatra se njegova autobiografija Apologija vlastita života (1864.), u kojoj opisuje vlastiti duhovni razvoj i obraćenje. Od ostalih djela ističu se zbirke pjesama Apostolska lira (1836.) i Gerontijev san (1865.), dva anonimno objavljena romana, Gubitak i dobitak (1848.) i Kalista (1856.), Esej o razvoju kršćanskoga nauka (1845.) te rasprava Gramatika prihvaćanja (1870.). Istinski velikan engleske Crkve, preminuo je na današnji dan, 11. kolovoza 1890., u Birminghamu. Papa Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim 19. rujna 2010. u Birminghamu, prigodom posjeta Velikoj Britaniji.

 

Svi datumi

  • Petak, 11. Kolovoz 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).