NaslovnaSvetac danaSveti Engelbert, blaženi Antonio Baldinucci i Sveti Prosdocim

Sveti Engelbert, blaženi Antonio Baldinucci i Sveti Prosdocim

Studeni
Srijeda, 7. Studeni 2018.

sveti_engelbert

Današnji zaštitnik, sveti Engelbert iz Kölna, nadbiskup i mučenik, rodio se oko 1185. ili 1186., u dvorcu Burg na Wupperu (Solingen) kao sin grofa Engelberta I. od Berga. Školovao se u kölnskoj katedralnoj školi. Od djetinjstva predodređen za duhovnu službu, postao je 1198. prepošt crkve svetog Jurja, a 1199., sa 14 godina, i katedrale u Kölnu. Naočit, pustopašan i razuzdan mladić, bio je 1206. zbog nepoćudnog ponašanja izopćen iz Crkve.

Pokajao se, 1208. je pomilovan, istaknuo se 1212. u borbama s hereticima, albigenzima, a 1216. posvećen je za kölnskog nadbiskupa. U teškim vremenima, ispunjenim burnim događanjima, sporovima i borbama, stao je na stranu siromašnih, nemoćnih i ugroženih i štitio ih od nasilja i samovolje plemstva. Pouzdanik cara Friedricha II., tutor, odgojitelj i savjetnik kralja Heinricha VII., uspostavio je pravdu, mir i red, podigao obrambene utvrde, dodijelio gradska prava mnogim naseljima, uveo disciplinu među svećenstvom, doveo u svoju biskupiju franjevce i dominikance, gradio samostane.

sveti_engelbert_2

Omiljen kod puka, zamjerio se i plemstvu i vlastitoj rodbini. Zbog časnih sestara iz Essena, koje je želio zaštititi od ugnjetavanja i uznemiravanja svog bratića Friedricha von Isenberga, on i njegovi plaćenici dočekali su ga u zasjedi prigodom jednog vizitacijskog putovanja na današnji dan, 7. studenoga 1225., u Gevelsbergu nedaleko Schwelma i mučki ga umorili (na njegovom tijelu pronađeno je 47 uboda). Papinski legat, kardinal Konrad von Urach, proglasio ga je 1226. mučenikom, a 1617. službeno je uvršten u rimski martirologij (crkveni kalendar). Njegove se relikvije čuvaju u kölnskoj katedrali.

Danas imendan slave neke naše drage osobe imenom Anđelka i Anđelko, Zdenka i Zdenko, pa im od srca čestitamo!

Blaženi Antonio Baldinucci

Blaženi Antonio Baldinucci, talijanski isusovac, svećenik i pučki misionar, rođen je 19. lipnja 1665. u Firenci. Njegov otac bio je glasoviti povjesničar umjetnosti i pisac, akademik Filippo Baldinucci (1624.-1697.). Filippo je u jednom pismu ostavio vrijedno svjedočanstvo o svojem sinu, budućem isusovcu, velikom pučkom misionaru i blaženiku. Zahvaljujući tom pismu doznajemo više o Antonijevom djetinjstvu, školama i vjerskom usmjerenju. Sinu je Filippo dao ime iz zahvalnosti prema svetom Antunu Padovanskom, čijim se zagovorom dogodilo jedno za njega važno ozdravljenje. Antonio se školovao u isusovačkom kolegiju San Giovannino u Firenci. Tamo je stupio u Marijinu kongregaciju i posvetio se Blaženoj Djevici Mariji. Antonijev stariji brat Giovanni Filippo stupio je u dominikance, a na tom putu htio ga je slijediti i Antonio. Otac se bojao da Antonijevo zdravlje nije prikladno za zahtjeve toga reda pa mu je savjetovao da prije konačne odluke obavi duhovne vježbe. Nakon unutarnjih borbi Antonio se odlučio za Družbu Isusovu. Stupio je u novicijat isusovačke provincije u Rimu, 21. travnja 1681. Studirao je u Rimu filozofiju i teologiju, ali je zbog krhkog zdravlja morao više puta prekidati studij i mijenjati boravak. Za svećenika je zaređen 28. listopada 1695. Predavao je na isusovačkim školama u Terniju i Rimu.

Molio je generala družbe da ga pošalje kao misionara u Aziju ili Ameriku i nadao se mučeničkoj smrti. Određen je ipak za misionara u središnjoj Italiji, u rimskoj okolici i pokrajini Lazio. Područje brda Albani (Colli Albani) i naselja oko gradova Frascatija i Viterba postali su polje Antonijevog misionarskog rada sve do smrti. Dvadeset godina ustrajno je širio Božju riječ među žiteljima Lazija. Obilazio je pješice sela i male gradove hodajući po teškim i neprohodnim putovima. U Rimu još uvijek čuvaju mali kožnati plašt koji ga je štitio od vremenskih nepogoda. Kao misionar mnogo je propovijedao, ispovijedao, podučavao djecu, pohađao bolesnike i zatvorenike, mirio zavađene. Da uštedi na cipelama, putovao je bosonog, s torbom na leđima. Bio je pravi vjesnik evanđelja, bez velike prtljage, siromašan, zadovoljan s najmanjim. Prokrstario je kao misionar od 1697. do 1717. tridesetak biskupija i održao čak 448 pučkih misija. Bio je vatren i temperamentan propovjednik, prožet južnjačkom strašću, s križem u ruci, natovaren teškim verigama. Propovijedi je znao prekinuti i onda vodio glasne i potresne razgovore s raspetim Isusom ili likom Presvete Bogorodice. Znao je glasno i jasno raspravljati s tvrdokornim grešnicima pozivajući ih na obraćenje. Za vrijeme misija organizirao je pokorničke procesije s bičevanjem i trnovim krunama na glavama, osnivao Marijine kongregacije, a duhovnim obnovama poticao svećenstvo. Na licu mjesta otkrivao je i obraćao nazočne lopove, potencijalne izgrednike koristio kao redare, javno spaljivao karte i kocke. Naoružani muškarci odlagali su pred njegove noge bodeže i pištolje. Naročito je širio pobožnost prema Mariji, utočištu grešnika, sa sobom uvijek nosio čudotvornu Gospinu sliku i izlagao je na štovanje, od sela do sela. Pripisuju mu se mnoga ozdravljenja. Njegove misije bile su izuzetno omiljene pa su se zbog silnog mnoštva ljudi održavale na otvorenom. Kad se približavao nekom gradu, zidine su bile prepune oduševljenog puka. Započeo je 18. listopada 1717. misije u Pofiju (provincija Frosinone, biskupija Veroli), ali se teško razbolio i oslabio. Preminuo je u Pofiju na današnji dan, 7. studenoga 1717. Tijelo mu počiva u isusovačkoj crkvi Naše Gospe od dobrog savjeta, u njegovoj rodnoj Firenci. Blaženim ga je proglasio 1893. papa Leon XIII. Zazivaju ga kod različitih epidemija.

Sveti Prosdocim (Prosdocimus, Prosdocimo), prvi biskup Padove i evangelizator zapadnog Veneta, bio je rodom Grk. Već kao mladić pridružio se svetom Petru apostolu i postao njegov učenik, zajedno sa svetim Markom i Apolinarom. S Petrom je iz Antiohije pošao u Rim. Petar ga je posvetio za biskupa i poslao u Padovu kao navjestitelja evanđelja. U Padovi i okolici Prosdocim je učinio brojna čudesa i mnogi nevjernici obratili su se na kršćanstvo, među njima i ugledni građanin Vitalijan i njegova supruga Perpedigna. Sagradio je i crkvu svete Sofije koja je postala biskupsko sjedište novonastale kršćanske zajednice. Prosdocim je na kršćanstvo obratio i pokrstio svetu Justinu koja je za vjeru podnijela mučeništvo.

Premda je živio u razdoblju progonstva i hrabrio mnoge mučenike, preminuo je prirodnom smrću u dubokoj starosti na današnji dan, oko godine 100. Njegov grob nalazi se u bazilici svete Justine Padovanske. Starokršćanska kapela s likom svetog Prosdocima i natpisom „Biskup i priznavatelj“ otkrivena je 1957. Glasovitu sliku svetog Prosdocima s krčagom, simbolom pokrštavanja, naslikao je veliki slikar, Padovanac Andrea Mantegna (o. 1431-1506). Kao osnivač padovanske kršćanske zajednice i prvi biskup, sveti Prosdocim jedan je od zaštinika Padove, ali i mnogih drugih talijanskih naselja, župa i crkava.

 

Svi datumi

  • Srijeda, 7. Studeni 2018.

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.