NaslovnaSvetac danaSveti Ćiril i Metodije, sveti Antun Marija Zaccaria

Sveti Ćiril i Metodije, sveti Antun Marija Zaccaria

Srpanj
Srijeda, 5. Srpanj 2017. 00:00 - 23:59

sveti_ciril_i_metodije

Današnji sveti zaštitnici su braća Ćiril i Metodije, „solunska braća", slavenski apostoli i utemeljitelji slavenske pismenosti. Rođeni su u Solunu kao sinovi visokog bizantskog vojnog zapovjednika, Metodije oko 815., a Ćiril (pravim imenom Konstantin) 826. ili 827. Roditelji su im bili Grci. Metodije, pravno i vojnički obrazovan, upravitelj jedne slavenske pokrajine, povukao se 856. u samostan u Bitiniji (Mala Azija), a Konstantin, slabašna zdravlja, završio je visoke nauke (filozofiju i teologiju) u Carigradu, zaredio se za svećenika i postao knjižničarem crkve svete Sofije u Carigradu i profesorom filozofije (dobio je i nadimak „Konstantin filozof"). Car Mihajlo III. poslao je 860. braću u misiju tursko-tatarskim Hazarima na Crno more i to su poslanje uspješno obavili. U to vrijeme, 862., došli su u Carigrad poslanici moravskog kneza Rastislava s molbom da car Mihajlo u Moravsku pošalje propovjednike koji će vjeru tumačiti na slavenskom jeziku, jer su već došli učitelji iz Njemačke i Italije, a nitko ih ne razumije. U okolici Soluna živjelo je mnogo slavenskog življa pa su braća dobro poznavala njihov jezik.


Tako je bizantski car 863. poslao Konstantina i Metodija u prostranu Moravsku, potom u Panoniju. Konstantin je tada za nepismene Slavene sastavio posebno pismo, kasnije nazvano glagoljicom, uredio književni jezik i prevodio Sveto pismo Novog Zavjeta. Služio je misu na slavenskom jeziku pa su ga njemački svećenici tužili papi. Papa Hadrijan II. primio je 868. braću na razgovor, odborio im nauk i slavensko bogoslužje, a Metodija zaredio za svećenika. U međuvremenu se boležljivi Konstantin zamonašio (uzeo je ime Ćiril) i umro 14. veljače 869. u Rimu (grob mu se nalazi u bazilici svetog Klementa).

Sveti Ćiril i Metodije - grkokatolička župna crkva u Zagrebu

Metodije se vratio u Moravsku i Srijem, no ljubomorni Nijemci ponovo su ga tužili papi. Opet je Metodije morao poći u Rim da opravda svoje pravovjerje. Ovaj put se u Moravsku vratio s titulom panonskog nadbiskupa. Dovršio je prijevod Svetog pisma, preveo živote svetaca i zbirku crkvenih zakona. Sastavio je važnije liturgijske tekstove, zakonski zbornik „Nomokanon" te knjigu homilija i pasije „Otočanske knjige". Preminuo je 6. travnja 885. u Moravskoj i nije sigurno gdje mu je grob.

sveti_ciril_i_metodije_zupna_crkva_u_osijeku

Sveti Ćiril i Metodije - župna crkva u Osijeku

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Ćirila i Metoda 1980. suzaštitnicima Europe, zajedno sa svetim Benediktom. Zaštitnici su Europe, ekumenizma, crkvenog jedinstva, Češke, Slovačke, Moravske, Bugarske, Makedonije, te mnogih biskupija, naselja, ustanova, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-grkokatolička konkatedrala, Hrvatska franjevačka provincija, Stari Grad kod Sošica u Žumberku, Vinkovci, Osijek, Dinjevac kod Pitomače, Bulinac kod Nove Rače, Zlatar, Rijeka-Sušak, Sunger kod Mrkoplja, Mali Prolog kod Pojezerja, Sarajevo-Stari Grad, Tomislavgrad-samostan, Grebci kod Trebinja, Hrvatska katolička misija-Pariz).

Sveti Antun Marija Zaccaria

Sveti Antun Marija (Antonio Maria) Zaccaria, talijanski svećenik, liječnik, utemeljitelj barnabita, rođen je u prosincu 1502., u Cremoni (Lombardija), u uglednoj plemićkoj obitelji, kao sin Lazzara Zaccarije i Antoniette Pescaroli. Rano je ostao bez oca, a majka, mlada udovica, odgajala ga je u pobožnosti i ljubavi. Upisao se 1520. na studij medicine na glasovitom sveučilištu u Padovi i 1524. diplomirao. Vratio se u svoju rodnu Cremonu i počeo raditi kao liječnik siromaha. Pod vodstvom dominikanca fra Marcella posvetio se apostolskom radu i u crkvici svetog Vitalea kraj palače Zaccaria držao vjeronauk za puk. Nakon smrti fra Marcella njegov novi duhovni vođa, fra Giovanni Battista Carioni da Crema, usmjerio ga je prema svećeničkom zvanju. Za svećenika je zaređen 20. veljače 1529., a za vrijeme svoje mlade mise vidio je anđele kako se klanjaju Gospodinu, nazočnom u euharistiji. Takvih viđenja bilo je i kasnije u njegovom životu, prožetom apostolskom i pastoralnom revnošću. Utemeljio je skupine katoličkih laika, koji su se posvetili obnovi vjerskog života u gradu. Potom je postao kapelan grofice Ludovice Torelli u Guastalli (provincija Reggio Emilia), s kojom je 1530. preselio u metropolu Lombardije, Milano. U Milanu je postao član bratovštine Oratorija vječne mudrosti i toj zajednici vratio prvotni žar.

Utemeljio je 1532. Kongregaciju regularnih klerika svetog Pavla (Chierici regolari di San Paolo), koju je 1533. potvrdio papa Klement VII. Osnivanjem nove družbe htio je pridonijeti evangelizaciji naroda i odgoju mladeži. Potaknuo je 1535. groficu Ludovicu Torelli na osnivanje ženskog ogranka svoje družbe, Anđeoskih sestara svetog Pavla (Suore angeliche di San Paolo), „anđelika", koje se posvetile obraćenju i podučavanju ženske mladeži. „Anđelike" su bile prve redovnice u povijesti Crkve koje nisu bile vezane uz strogu klauzuru pa su se mogle posvetiti izravnom apostolatu. Osnovao je i treću, laičku skupinu, Bračne parove svetog Pavla (Maritati di San Paolo). Pripadnici družbe regularnih klerika svetog Pavla uselili su 1538. u samostan svetog Barnabe u Milanu pa su prozvani barnabiti. Antonio Maria, njihov poglavar i duhovni vođa, poslao je svoje barnabite i „anđelike" na milanske ulice, na kojima su propovijedali i činili drastične pokore te tako utjecali na uspavane i otvrdnule savjesti. Mnogi su se ljudi tada obraćali, ali dio svećenstva nije odobravao takav način evangelizacije pa su protiv velečasnog Zaccarije podignute mnoge tužbe. Protiv njega su vođena i dva procesa, 1534. i 1537., ali ga je crkveni sud u oba slučaja proglasio nedužnim. Mogao je tada još više pojačati svoj apostolski rad. Dopušteno mu je da se četrdesetsatno klanjaje Presvetom sakramentu može proširiti na sve vjernike, a ta je praksa produbila štovanje euharistije. Uveo je i običaj da svakog petka u 3 sata poslijepodne zvone zvona na uspomenu Kristove smrti. Glasoviti propovjednik, održavao je neprestano pučke misije i uveo često primanje svete pričesti. Odrekao se poglavarskog položaja u svojoj družbi kako bi se potpuno mogao posvetiti apostolskom djelovanju.

U životu je imao tri ideala: euharistiju, Raspetoga i svetog Pavla. Pošao je 1539. na miriteljsku misiju u Guastallu, kako bi ublažio tešku papinsku kaznu nad tim gradom. Izmoren putovanjem i napornom misijom, tjelesno je posve klonuo. Antonio Maria Zaccaria zamolio je tada da ga prenesu u njegovu rodnu Cremonu, gdje je u nazočnosti svoje majke i najbližih suradnika preminuo na današnji dan, 5. srpnja 1539. Prema predaji, tada mu se ukazao njegov omiljeni zaštitnik, sveti Pavao. Njegove relikvije počivaju u crkvi svetog Barnabe u Milanu, a njegovi barnabiti nazivaju ga zbog njegove izvanredne čistoće „anđeoskim ocem". Ostavio je za sobom 12 pisama, 6 govora i konstitucije. Papa Leon XIII. proglasio ga je blaženim 3. siječnja 1890., a svetim 27. svibnja 1897. Zaštitnik je barnabita i liječnika te mnogih naselja, župa, crkava i kapela. Njegovi sljedbenici i sljedbenice, barnabiti i „anđelike", djeluju i danas diljem svijeta, (Europa, Južna i Sjeverna Amerika, Azija, Afrika).

 

Svi datumi

  • Srijeda, 5. Srpanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).