NaslovnaSvetac danaSveta Elizabeta Portugalska, sveta Berta iz Blangya i sveti Ulrich

Sveta Elizabeta Portugalska, sveta Berta iz Blangya i sveti Ulrich

Srpanj
Utorak, 4. Srpanj 2017. 00:00 - 23:59

sveta_elizabeta_portugalska

Danas slavimo svetu Elizabetu (Elisabet, Isabel) Aragonsku ili Portugalsku, aragonsku princezu i portugalsku kraljicu. Rodila se 1271. u palači Aljafería, u Zaragozi (Aragonija), kao kći aragonskog kralja Petra III. U dvanaestoj godini udali su je iz političkih razloga za portugalskog kralja Dionizija (Dinisa). On je imao mnoge izvanbračne veze, no Elizabeta je sve podnosila nadljudskom dobrotom i evanđeoskom strpljivošću, pa je čak s ljubavlju prihvatila njegovu nezakonitu djecu. Kao mirotvorka posredovala je u sukobu svojeg supruga i sina Afonsa te 1323. spriječila krvoproliće. Kralj ju je prognao, ali kasnije se pokajao i primio ju natrag s najvećim počastima. Kad se kralj razbolio, toliko se brinula za njega da se obratio i umro 1325. kao pravi vjernik. Glasovita dobrotvorka, kao udovica postala je franjevačkom trećoredicom, prodala sva imanja i nakit, razdijelila novac siromasima i stupila u samostan klarisa u Coimbri.


Mirotvorka, pošla je opet na put da spriječi sukob između svoga sina, portugalskog kralja Afonsa IV i njegovog zeta, kastiljskog kralja Alfonsa XI. Iscrpljena od puta preminula je od groznice u gradu Estremozu (Alentejo) na današnji dan, 4. srpnja 1336. Tijelo su joj prenijeli u Coimbru, a njezin grob postao je mjestom čudesa i hodočašća.

Svetom ju je proglasio 1625. papa Urban VIII. Zazivaju je kod ljubomore, a zaštitnica je mira, mirotvoraca, nevjesti, udovica, dobrotvornih djela i društava, dobrotvora, problematičnih brakova, krivo optuženih ljudi, kraljica, trećoredica, žrtava preljuba, nevjere i ljubomore, Coimbre, te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Sveta Berta iz Blangya

Sveta Berta iz Blangyja (Berthe de Blangy), francuska redovnica, benediktinka, rođena je oko 640. u Artoisu (biskupija Arras, sjeverna Francuska), kao kći franačkog grofa Rigoberta i Ursane, kćeri kralja Kenta u Engleskoj. Udala se s 20 godina za velikaša kraljevske krvi, Sigefrieda, i rodila pet kćeri. Siegfried je 672. umro, a Berta je 682. ili 685. sagradila samostan Blangy (danas Blangy-sur-Ternoise, departman Pas-de-Calais). Prema predaji, pokušala je već prije toga dvaput sagraditi samostan, ali su se zgrade srušile. Tada joj se ukazao anđeo, pokazao joj mjesto gradnje i samostan u Blangyju je uspješno podignut. Sa svojim starijim kćerkama, Deotilom i Gertrudom, Berta je stupila u taj samostan.

Izabrali su je za poglavaricu samostana, ali se ona nakon nekog vremena zahvalila na toj službi. Željela je živjeti kao jednostavna rekluza, zazidana redovnica. Njezina kći Deotila preuzela je položaj nadstojnice samostana, a Berta je živjela povučeno i ponizno u svojoj ćeliji, molila, postila i pripremala se za vječnost. Drugu Bertinu kćerku, Gertrudu, progonio je velikaš Roger i želio je na silu oženiti. Gertudu su tada spasile majčina hrabrost i njezino pouzdanje u dragog Boga. Sveta Berta je preminula na današnji dan, 4. srpnja 725., u Blangyju. Njezine relikvije prenesene su 825. u Erstein (Alsace) zbog navale Normana, a 1032. vraćene su u benediktinski samostan u Blangyju. Zaštitnica je udovica.

Sveti Ulrich

Sveti Ulrich (latinski Uodalricus), biskup Augsburga (Schwaben, Bavarska), rođen je 890. u Wittislingenu (okrug Dillingen an der Donau) ili u Augsburgu, u plemićkoj obitelji, kao sin grofa Hupalda von Dillingena i njegove supruge Dietburge. Odgajao ga je njegov stric, sveti Adalbero, biskup Augsburga. Školovao se od 900. do 908. u švicarskoj opatiji St. Gallen, žarištu vjere i kulture. Ulrich je 28. prosinca 923. na augsburškoj biskupskoj stolici naslijedio biskupa Hiltina i svojom biskupijom upravljao pedesetak godina. Bio je uzoran duhovni pastir i živio asketski poput monaha. Naročitu ljubav iskazivao je prema siromasima i bolesnicima te je usrdno promicao redovnički život. Gradio je crkve, samostane i bolnice te neumorno posjećivao svoje župe. Ulrich je mnogo brinuo za obranu svojeg grada i dao je Augsburg opasati zidinama. Bio je 955. na čelu uspješne obrane Augsburga kad su grad opkolili Mađari i odigrao važnu ulogu u pobjedi Otona I. nad Mađarima u bitki na Lechfeldu, od 8. do 10. kolovoza 955. 

Potpomagao je politiku njemačkog cara Otona I. jer je smatrao da će Crkva bolje i sigurnije obavljati svoju misiju u jakom carstvu, a često je djelovao i kao mirotvorac. Osnovao je 968. samostan svetog Stjepana i obnovio crkvu svete Afre. Preminuo je na današnji dan, 4. srpnja 973, u Augsburgu i pokopan u crkvi svete Afre. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Njegov životopis napisao je između 982. i 993. Gerhard iz Augsburga. Svetim ga je dvadeset godina nakon smrti, 3. veljače 993, proglasio papa Ivan XV. Ulrich je prvi svetac kojeg je svetim službeno proglasio neki papa. Prije toga su pojedine biskupije i samostani sami odabirali svoje zaštitnike i slavili ih kao svece. Svetom Ulrichu posvećene su mnoge crkve i kapele diljem njemačkih krajeva i kršćanskih zemalja. Štuju ga i naši susjedi Slovenci, a kod njih je poznat kao sveti Urh. Zazivaju ga kod kompliciranih poroda, vrtoglavice, malaksalosti, groznice, mahnitosti, očnih bolesti, opasnosti od poplave, najezde miševa, štakora i krtica, a zaštitnik je umirućih, bolesnika, rodilja, tkalaca, ribara, trgovaca ribom, vinogradara te grada i biskupije Augsburg. 

 

Svi datumi

  • Utorak, 4. Srpanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).