NaslovnaSvetac danaSveti Filip Neri i sveta Marija Magdalena de' Pazzi

Sveti Filip Neri i sveta Marija Magdalena de' Pazzi

Svibanj
Petak, 26. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

sveti_filip_neri

Današnji sveti zaštitnik je veliki Filip (Filippo) Neri, „apostol Rima", utemeljitelj oratorijanaca. Rodio se u Firenci 21. srpnja 1515. kao Filippo Romolo Neri. Dijete siromašne plemićke obitelji, sin bilježnika Francesca, rano je izgubio majku Lucreziju, ali ju je u potpunosti zamijenila očeva druga žena. Kao petnaestogodišnji dječak doživio je napad carskih četa na svoj rodni grad, što ga je duboko potreslo. Prvi odgoj primio je kod dominikanaca u samostanu svetog Marka. Oni su mu usadili ljubav i poštovanje za svoga mučenika Girolama Savonarolu, koji je zbog sukoba s Aleksandrom VI. spaljen na lomači. Tada je shvatio da prava obnova Crkve može doći jedino od obnovljenog klera i laikata. S 18 godina uputio se svom rođaku, trgovcu Bartolomeu Romolu, u San Germano (danas Cassino), ali nije mogao postati trgovac, doživio je viziju svoga rimskog apostolata i 1534. pošao kao siromašni hodočasnik u Rim. Nastanio se kod svoga zemljaka Galeotta Caccie, voditelja papinske carinarnice i odgajao njegova dva sina. Skroman i vedar mladić, pohađao je učilište Sapienza i predavanja augustinaca, hodočastio u rimska svetišta i katakombe. Pisao je poeziju, studirao filozofiju i teologiju. Tada je upoznao i svetog Ignacija Loyolu i sprijateljio se s njim. Za svećenika je zaređen 1551. i tada se povukao u kuću bratovštine San Girolamo della Carità. Tamo se oko njega kao duhovnog vođe počela okupljati zajednica. Vizionar i mističar, većinu članova upoznao je u ispovjedaonici. Vodili su duhovne razgovore, čitali Sveto Pismo i životopise svetaca, odlazili zajedno u šetnju i na izlete, molili i razmatrali.

Njegova ćelija postala je za njih premalena pa su uz crkvu sagradili prostoriju koju su nazvali oratorij. Od 1554. tako se nazvala i njegova zajednica. Bavili su se i djelima milosrđa. Obilazili su bolnice, ubožnice, ulice, pomagali bolesnicima, siromasima i nevoljnicima. Po nalogu pape preuzeo je 1564. brigu za firentinsku zajednicu u Rimu i stvorio bratsku zajednicu svjetovnih svećenika. Njegovi oratorijanci posvetili su se pastoralnom radu i odgoju mladeži. Veliki oslonac imao je u papi Grguru XIII. Uz crkvu u Valicelli podigao je novi oratorij, a njegovo se djelo učvrstilo i usavršilo.

sveti_filip_neri_3

Filipov oratorij postao je središtem duhovne obnove u Rimu, a njegova kongregacija dobila je 1575. i službeno odobrenje Crkve. U taj oratorij dolazile su tisuće Rimljana, a uvijek radosni i nasmijani Filip Neri postao je jedan od najpopularnijih ljudi u Rimu. On i njegovi sljedbenici imali su važnu ulogu u katoličkoj obnovi, a on je prozvan ocem rimske sirotinje. Pastoralna djelatnost Filipa Nerija dopirala je i do crkvenih dostojanstvenika. Bio je savjetnik trojice papa, mnogih kardinala i zaštitnik brojnih umjetnika. U njegovu redu osobito su njegovali glazbu, zato ga drže začetnikom oratorija. Duhovnost Filipa Nerija kretala se oko Boga, Krista, Marije i svetaca. Duboko je proživljavao euharistijsku pobožnost, sinovski volio Majku Božju, štovao mučenike i osjećao s Crkvom. Oduševljeno je proučavao asketiku, povijest, arheologiju i glazbu.

sveti_filip_neri_crkva_u_makarskoj

Sveti Filip Neri - crkva u Makarskoj

Neusiljen, prirodan, jednostavan i jasan, nastojao je biti veselo Božje dijete. Bio je veliki prijatelj prirode i ljubitelj domaćih životinja. Uvijek je držao krletke s malim pticama, s kojima se šalio i zabavljao. Imao je i psa, kojeg je zvao Capriccio („Svojeglavko") i velikoga mačka s krznom ružičaste boje. Zvan „Pippo Buono" („Dobri Pippo") posvuda je širio radost i pouzdanje. Izuzetno omiljen u svim slojevima vjerničkog puka, od prosjaka do kardinala, „čudesno prožet ognjem Duha Svetoga", preminuo je u Rimu na današnji dan, 26. svibnja 1595. Blaženim ga je 1615. proglasio papa Pavao V., a svetim 1622. papa Grgur XV. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Zaštitnik je grada Rima, te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Split, Makarska).

Sveta Marija Magdalena de' Pazzi

Sveta Marija Magdalena (Maria Maddalena) de' Pazzi, talijanska redovnica karmelićanka, mističarka, rođena je 2. travnja 1566. u Firenci, u uglednoj i bogatoj plemićkoj obitelji, kao kći Camilla di Gerija de' Pazzija i Marije Buondelmonti. Na krštenju je dobila ime Caterina, iako su je obitelj i prijatelji zvali Lucrezia, po očevoj majci. Bila je darovita i pobožna djevojčica i već od devete godine razmatrala muku Isusovu, a s deset godina primila je prvu svetu pričest. Za ljetnih mjeseci okupljala je na obiteljskom imanju seoske djevojčice i poučavala ih vjeri. Kad je navršila šesnaest godina, roditelji su je željeli udati, ali ona je odlučno izrazila svoju namjeru da stupi u samostan. Stupila je 2. prosinca 1582. u samostan bosonogih karmelićanki Santa Maria degli Angeli u Firenci, na lijevoj obali Arna, glasovit po svojoj euharistijskoj pobožnosti. Caterinu je posebno privukla činjenica da je u tom samostanu svakog dana mogla primati pričest. Kad je 30. siječnja 1583. obukla redovničku odjeću, dobila je ime Marija Magdalena. Zbog teške bolesti položila je redovničke zavjete prije propisanog vremena, već 27. svibnja 1584., jer su se poglavarice bojale za njezin život. U svojim mističnim zanosima i ekstazama, tijekom godine 1585., spoznala je da i posvećene osobe vrijeđaju dragog Boga i iznevjeravaju preuzete obaveze.

Ponizna i strpljiva karmelićanka, Marija Magdalena postala je žrtva svojih zadovoljština za ljudske grijehe. Strogo je postila, spavala na slamnjači samo pet sati dnevno, hodala bosa, u istoj odjeći i ljeti i zimi. Pet godina bila je izložena najtežim duhovnim mukama, napastima, tami i ništavilu. Po želji svojeg ispovjednika diktirala je svoja mistična iskustva, zapisana u šest opsežnih svezaka. „Ljubav nije ljubljena", tako je izrazila svoju žalost zbog ljudskog nemara prema dragom Bogu. Na Duhove 1590. to je teško razdoblje kušnje završilo. Bila je zahvaćena silnom utjehom, a Bog ju je već na ovom svijetu htio obilno nagraditi. Postala je učiteljica novakinja i učila ih kako se moraju osloboditi svega što nije dragi Bog. Posljednjih 16 godina života podnosila je ne samo duševne nego i tjelesne muke (groznica, krvarenje, skorbut, gubitak zubi, brojne rane). Kad je 1604. izabrana za poglavaricu, bila je toliko slaba i iscrpljena da tu službu nije mogla obavljati.

U bolnim ranama boravila je posljednje tri godine života na svojem siromašnom ležaju, ali je sačuvala duboki duševni mir. Naročito je molila za obnovu Crkve. Kad je primala pričest, imala je pogled anđela. Govorila je: „Ne bih željela umrijeti jer u nebu više ne bih mogla trpjeti iz ljubavi prema dragom Bogu". Pripisuju joj se mnoga čuda i ozdravljenja, a smatra se da je mogla čitati ljudske duše i pojavljivati se istovremeno na različitim mjestima. Preminula je 25. svibnja 1607. u Firenci, a njezine relikvije nalaze se u firentinskom karmelićanskom samostanu, nazvanom njezinim imenom. Blaženom ju je proglasio 8. svibnja 1626. papa Urban VIII., a svetom 28. travnja 1669. papa Klement IX. Zazivaju je kod tjelesnih bolova, kašlja, skorbuta, rana u ustima i seksualnih napasti. Zaštitnica je mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.

 

Svi datumi

  • Petak, 26. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).