NaslovnaSvetac danaSveti Ivan I. i sveti Feliks iz Cantalicea

Sveti Ivan I. i sveti Feliks iz Cantalicea

Svibanj
Četvrtak, 18. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

sveti_ivan_i

Današnji sveti zaštitnik je papa Ivan I., mučenik, 53. nasljednik svetog Petra, od 523. do 526. Rodio se oko 470. u toscanskom gradu Sieni ili u Castellu di Serena, nedaleko Chiusdina, kao sin Konstancija. Rimski svećenik, arhiđakon, krhka zdravlja, na papinskom prijestolju naslijedio je 13. kolovoza 523. papu Hormisdasa. Prijatelj i pouzdanik filozofa Boecija, za vrijeme svoga kratkog pontifikata obnovio je velike rimske bazilike, groblja mučenika Nereja i Ahila na Ardeatinskoj cesti te groblje svetih Feliksa i Adaukta na Ostijskoj cesti. Uveo je i novo brojenje godina po Kristu, koje je sastavio monah Dionizije Mali. Ostrogotski kralj Teodorik vladao je tada velikim dijelom Italije, s prijestolnicom u Ravenni (Emilia-Romagna). Arijanac, prijekim okom gledao je na dobre odnose između pape i bizantskoga cara Justina I. Justin je u svome carstvu htio iskorijeniti arijanstvo, po kojem Krist nije iste biti s Bogom ocem, nego mu je samo sličan. Smatrajući se zaštitnikom arijanaca, kralj Teodorik je pozvao k sebi u Ravennu papu Ivana I i prisilio ga da 525. protiv svoje volje s poslanstvom otputuje u Carigrad kako bi nagovorio cara Justina da povuče svoje dekrete protiv arijanaca.


Papa je u Carigradu na sam Božić primljen s najvećim počastima. Bizantski kler i puk postupao je s njim kao s "Petrom" te u sav glas davao oduška svojoj radosti što se u njihovoj sredini nalazi rimski biskup. U Carigradu je Ivan I. ostao sve do Uskrsa i u crkvi svete Sofije latinskim jezikom služio svečano blagdansko bogoslužje. Po Justinovoj želji, papa ga je i okrunio. Kad se vratio u Ravennu, Teodorik, koji je već umorio papinog prijatelja Boecija, nije bio zadovoljan njegovim poslanstvom, optužio ga je za kovanje urote i bacio ga u tamnicu. U Ravenni je Ivan I preminuo u zatvoru kao mučenik, izmoren glađu i žeđu, na današnji dan, 18. svibnja 526. Četiri godine kasnije njegovo tijelo je preneseno u Rim i pokopano u predvorju bazilike svetog Petra. Naročito ga štuju vjernici u Ravenni i Toscani.

Sveti Feliks iz Cantalicea

Sveti Feliks iz Cantalicea (Felice da Cantalice), talijanski kapucin, zvani „Deogratias", rođen je 18. svibnja 1515. u Cantaliceu (provincija Rieti, Lazio) kao Felice Porri, treći od četiri sina siromašnih i pobožnih seljaka, Santija i Sante Porri. Još je kao dječak preselio u obližnji Cittaducale, gdje je kod obitelji Picchi služio kao pastir i obavljao seljačke poslove. Dok je radio, neprestano je molio. Nije znao čitati ni pisati, ali je rado slušao kad je netko čitao životopise svetaca i starih pustinjaka. Osjetio je potrebu da se i sam preda strogom pokorničkom životu. Čudesno se spasio, kad su se na njega prevrnula volovska kola. Tada je odlučio postati redovnik kapucin. Stupio je krajem 1543. u kapucinski red u Fiuggiju (provincija Frosinone, Lazio) i tamo obavio propisani novicijat. Redovničke zavjete položio je 18. svibnja 1545. u samostanu Monte San Giovanni Campano. Nešto više od dvije godine boravio je u samostanima Tivoli i Palanzana (Viterbo), a od 1547. do smrti u rimskom kapucinskom samostanu svetog Bonaventure. Četrdeset godina obavljao je službu samostanskog skupljača milostinje.

Dan za danom obilazio je rimske ulice i prosio milostinju, uvijek bosonog, bez sandala i ogrtača, ogrnut pokrpanim haljetkom poput vreće, istinski učenik asiškog Siromaška. Svi su ga poznavali, štovali i voljeli, a posebno djeca koju je podučavao vjeronauku jednostavnim pjesmicama. Rimljani su mu rado davali milostinju, ali su za uzvrat tražili da im pjeva i pleše što je on rado činio. Postao je gradski ljubimac i rimska legenda, a cijeli Rim znao ga je pod nadimkom „brat Deogratias". Nadimak je dobio jer je na sva vrijeđanja, poruge i napade sa smiješkom odgovarao „Deo gratias" („Bogu hvala"). Rimska djeca, puk, plemići, svećenici i biskupi pozdravljali su ga i dozivali „Deo gratias!" Kardinal Montalto, kasniji papa Siksto V., isprosio je komad kruha iz njegove prosjačke torbe, a sveti Filip Neri, njegov bliski prijatelj, zamolio je da mu brat Deogratias natoči čašu isprošenog vina. Bio je nepismen, a njegove duhovne savjete tražili su vrhunski teolozi. Grešnici su se na ulicama skrivali od njega jer je čitao njihova srca i vidio njihove grijehe. Brat Felice (Srećko) propovijedao je na ulicama i javno grdio korumpirane službenike i političare. Jeo je malo kruha, pio vodu i spavao na golim daskama. Bio je veseljak i hodajući ulicama pjevao pjesme, koje su se izvodile još dugo nakon njegove smrti.


Mistik, spavao je jedva dva ili tri sata, a ostatak noći provodio u crkvi u molitvi i razmatranju tajni Isusova života pred presvetim oltarskim sakramentom. Svetu pričest primao je sa žarom i suzama. Na blagdane je hodočastio u sedam rimskih bazilika ili je po rimskim bolnicama pohađao bolesnike. Posebno je štovao Djevicu Mariju, koja mu se više puta i ukazala. Govorio je da pozna samo šest slova, pet crvenih, to su rane Isusove, i jedno bijelo, Majku Božju. Stupio je u kapucine kad je taj red bio u krizi i postao njegovo veliko svjetlo. Prozvao je sam sebe „kapucinskim magarcem". Govorio je: „Ja nisam brat, već samo s braćom stanujem i njihov sam magarac." Bio je obdaren raznim nadnaravnim darovima, pa tako i darom proroštva i ozdravljivanja. Jednom je za vrijeme molitve pao u zanos i Marija mu je u ruke stavila Dijete Isusa. Zbog toga ga umjetnici često prikazuju s malim Isusom u naručju. Preminuo je na današnji dan, svoj rođendan, 18. svibnja 1587., u Rimu. Na njegov sprovod nagrnula je tolika masa ljudi da su na kapucinskoj crkvi svete Marije od Bezgrešnog Začeća morali probiti dodatna vrata.

Sveti Feliks iz Cantalicea, crkva i rodna kuća

Po njegovom zagovoru dogodila su se mnoga čudesa. Blaženim ga je proglasio 1. listopada 1625. papa Urban VIII., a svetim 22. svibnja 1712. papa Klement XI. Prvi je kapucin koji je proglašen svecem. Njegove relikvije počivaju u rimskoj crkvi Bezgrešnog Začeća. Zaštitnik je mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta, a njegovim imenom nazvana je franjevačka ženska družba, Kongregacija sestara svetog Feliksa iz Cantalicea (Felicijanke), osnovana 1855. u Poljskoj.

 

Svi datumi

  • Četvrtak, 18. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).