NaslovnaSvetac danaGospa Fatimska, sveti Andrija Hubert Fournet, Sveti Jacinta de Jesus

Gospa Fatimska, sveti Andrija Hubert Fournet, Sveti Jacinta de Jesus Marto i Francisco de Jesus Marto

Svibanj
Subota, 13. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

gospa_fatimska

Blažena Djevica Marija, kraljica svibnja i majka kršćana, ukrašena je krunom sastavljenom od bezbroj dragulja, njezinih blagdana i svetišta diljem kugle zemaljske. Danas slavimo Gospu Fatimsku (portugalski Nossa Senhora de Fátima), toliko dragu velikom papi Ivanu Pavlu II. i prisjećamo se Marijinog ukazanja u portugalskom gradu Fatimi godine 1917. godine.

Fatima je postala glasovita u svijetu po neobičnim viđenjima troje djece u razdoblju od 13. svibnja do 13. listopada 1917. Svakog trinaestog dana u mjesecu, Lucija (Lúcia de Jesus dos Santos), Franjo (Francisco Marto) i Hijacinta (Jacinta Marto) doživljavali su ukazanja Gospođe obučene u bijelo i sjajnije od sunca. Užas i strahote Prvoga svjetskoga rata pojačali su dramatičnost fatimskih poruka, vezanih naročito uz tri tajne.

Za kršćane su važne one poruke što su ih prenosila djeca, a možemo ih sažeti u tri riječi: molitva, pokora, obraćenje. Ukazanje Majke Božje samo je naglasilo i aktualiziralo te važne evanđeoske poruke. Poziv da se žrtvom, molitvom i postom možemo suprotstaviti djelovanju zla u svijetu, potakao je vjernike na ozbiljnije proživljavanje svoje vjere. Pio XII. je u najžešćem vihoru Drugoga svjetskoga rata, 1942., posvetio svijet Srcu Marijinom na 25. obljetnicu fatimskih ukazanja. Pavao VI. o 50. obljetnici osobno je hodočastio u Fatimu i tom prigodom izjavio: „Velika nam je želja počastiti Presvetu Djevicu, Majku Kristovu, Majku Božju i Majku našu. Naše je pouzdanje u njezinu dobrotu u Crkvi i Našem apostolskom poslanju vrlo veliko, a isto je tolika i naša potreba za njezinim zagovorom kod Krista, njezina Sina".

gospa_fatimska_zupna_crkva_u_stablini

Gospa Fatimska - župna crkva u Stablini

Veliki Ivan Pavao II. hodočastio je u Fatimu 13. svibnja 1982., na prvu obljetnicu preživljena atentata, ponovio posvetu svijeta Majci Božjoj i završio potresnim vapajima: „Izbavi nas od glada i rata, od nuklearnog rata, od samouništenja, od svih ratova, od grijeha protiv ljudskog života od njegova početka, od mržnje i umanjivanja dostojanstva djece Božje, od nepravda u društvenom, nacionalnom i međunarodnom životu, od olakog gaženja Božjih zapovijedi, od pokušaja da se iz ljudskih srdaca iskorijeni istina o Bogu, od grijeha protiv Duha Svetoga". Iz Fatime je uputio i poruku: „Slušajmo Marijin glas, neka ga sluša cijela Crkva, neka ga sluša cijelo čovječanstvo, jer Marija hoće samo vječni spas ljudi i naroda po naumu Providnosti Božje".

Gospa Fatimska - župna crkva u Borovom Naselju

Gospi Fatimskoj posvećne su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Lukavec kod Velike Gorice, Vukovar-Borovo naselje, Našice-Velimirovac, Lužani kod Oriovca, Orehovica Međimurska, Labin Donji, Jadreški kod Ližnjana, Dubravice kod Skradina, Split-Škrape, Šestanovac, Stablina-Plina kod Ploča, Momići kod Kule Norinske).

sveti_andrija_hubert_fournet

Sveti Andrija Hubert Fournet

Sveti zaštitnik kojeg danas predstavljamo je Andrija Hubert (André-Hubert) Fournet, suosnivač redovničke Družbe kćeri križa. Rodio se 6. prosinca 1752. u francuskom naselju Saint-Pierre-de-Maillé (departman Vienne, regija Poitou-Charentes), u krilu pobožne kršćanske obitelji. U mladosti je jedino težio za užicima, a 1772. upisao se na sveučilište u Poitiersu kako bi studirao filozofiju i pravo. To mu je dosadilo, kao i vojnički poziv, pa ga je majka 1774. poslala stricu Jeanu Fournetu, župniku u Haimsu. Tamo se dogodio preokret u njegovom životu i odlučio je postati svećenikom. Zaređen je već 1776. Najprije je službovao kao kapelan u Haimsu, potom u svom rodnom mjestu, a 1782. naslijedio je tamo kao župnik svoga drugog strica, Antoinea. U početku nije bio previše revan i provodio je prilično lagodan život. Zbog toga ga je jednoga dana prekorio neki prosjak i u njemu se dogodio pravi duhovni potres. Prosjak mu je prigovorio da nema novaca za milostinju, a koristi srebrni pribor za jelo. Ta ga je primjedba pogodila u srce. Počeo je živjeti kao pokornik i s velikim žarom obavljao svoje svećeničke dužnosti. S ljubavlju se brinuo za siromahe, a njegov župni dvor postao je utočište za mnoge nevoljnike. Svojim primjerom utjecao je na svoje vjernike, ali i na sve okolne svećenike. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Kad je izbila krvava Francuska revolucija, odbio je položiti prisegu na njezin bezbožni ustav, a svećeničku službu mogao je obavljati samo potajno. Morao je 1792. pobjeći u susjednu Španjolsku i sklonio se u Los Arcos (pokrajina Navarra).


U svoju voljenu Francusku vratio se 1797. Svećeničku djelatnost nastavio je u rodnoj župi, gdje je osnovao vjersku školu, a zajedno sa časnom sestrom, svetom Jeanne-Elisabeth Bichier des Ages (1773.-1838.) utemljio je 1807. Družbu kćeri križa (Congrégation des Filles de la Croix), kasnije prozvanu Kćerima svetog Andrije (Sœurs de Saint-André). Ta se družba bavi vjerskim odgojem djece i pomaganjem bolesnicima i siromasima.

Najprije ju je odobrio francuski biskup, a 1867. i Sveta Stolica. Od 1820. otac Fournet živio je i djelovao u La Puyeu, gdje je bila matična kuća njegovih redovnica. Posljednjih godina posvetio se njihovu odgoju i duhovnom vodstvu. Preminuo je na današnji dan, 13. svibnja 1834. u La Puyeu. Papa Pio XI. proglasio ga je 1926. blaženim, a 1933. svetim. Družba kćeri križa uspješno djeluje i danas u Europi, Africi, Aziji, Južnoj i Sjevernoj Americi u više od 260 kuća, s više od 2000 redovnica.

Sveti Jacinta de Jesus Marto i Francisco de Jesus Marto

Papa Franjo je na stotu obljetnicu fatimskog ukazanja, 13. svibnja 2017, pred oko pola milijuna hodočasnika u Fátimi proglasio svetima dvoje malih pastira, sestru i brata, Jacintu i Francisca. Oni su umrli kao djeca kada su imali 10 i 11 godina, dok je njihova sestrična Lúcia de Jesus dos Santos umrla 2005, u 99. godini. I za nju se vodi postupak beatifikacije. Jacinta de Jesus Marto (11. III. 1910-20. II. 1920) i Francisco de Jesus Marto (11. VI. 1908-4. IV. 1919), iz Aljustrela, seoca nedaleko Fátime (općina Ourém, kotar Santarém, središnji Portugal), zajedno sa sestričnom Lúcijom posvjedočili su da su vidjeli Majku Božju. Za njih je onaj dan, 13. svibnja 1917, bio kao i svaki drugi. Odveli su ovce na pašu na polje zvano Cova da Iria, kao što su činili svakoga dana. Nitko im tada nije vjerovao da im se ukazala Gospa. Jacinta i Francisco su prva djeca proglašena svecima, a da nisu umrli kao mučenici.

 

Svi datumi

  • Subota, 13. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).