NaslovnaSvetac danaSveti Leopold Bogdan Mandić i sveti Pankracije

Sveti Leopold Bogdan Mandić i sveti Pankracije

Svibanj
Petak, 12. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

sveti_leopold_mandic

Danas s ponosom i radošću u srcu slavimo svetog Leopolda Bogdana Mandića, drugog kanoniziranog hrvatskog sveca, franjevca kapucina, apostola ispovijedi i kršćanskog jedinstva, proslavljenog ispovjednika. Rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, na ulazu u „zaljev hrvatskih svetaca", Boku Kotorsku. Dvanaesto, najmlađe dijete Petra Antuna, vlasnika flotile ribolovnih brodova i Dragice rođene Carević, sin pobožne obitelji podrijetlom iz Zakučca, sela u omiškom zaleđu, kršten je kao Bogdan Ivan.

Oduševljen djelovanjem kapucina u rodnom gradu, pošao je sa 16 godina u Italiju, u kapucinsko sjemenište u Udinama (Furlanija). Redovnik je postao 1884. u Bassanu del Grappa (Veneto) i uzeo redovničko ime Leopold. Svečane zavjete položio je 1885., teologiju studirao u Padovi i Veneciji, a za svećenika je zaređen 1890. u Veneciji. Kao mladomisnik izrazio je svojim poglavarima želju da se vrati u domovinu. Kratko vrijeme bio je gvardijan u Zadru, a boravio je i u Rijeci i Kopru. Naposljetku je 1906. stigao u Padovu. Nekoliko godina bio je odgojitelj studenata filozofije, predavač patrologije, a u Veneciji je mlade kapucine učio hrvatskom jeziku. Na glas svetosti došao je kao ispovjednik u kapucinskom samostanu u Padovi, gdje je djelovao gotovo 40 godina, sve do kraja života. Gorostas kršćanstva, bio je niska rasta i nježna zdravlja, mucao je i nezgrapno hodao, ali je imao ogromno srce i divovsku duhovnu snagu. Duboko predan vjeri, radio je na zbližavanju kršćana i zagovarao ekumenizam. Neprestano je molio za slogu katolika i pravoslavaca. Mariju je nazivao svojom „svetom gazdaricom", a ispovijedao je svakog dana sate i sate. Dolazili su mu mali, obični ljudi i ugledni građani, radnici i industrijalci, studenti i profesori, znanstvenici i časnici, redovnice i redovnici, svećenici i biskupi. Svakom vjerniku posvećivao je najveću pažnju i ljubav, a svoju ispovjedaonicu učinio mjestom pokore i žrtve, ali i osobnoga posvećenja i ekumenskog apostolata.

sveti_leopold_mandic_zupna_crkva_u_maglaju

Sveti Leopold Mandić - župna crkva u Maglaju

Bio je iskreni domoljub i jednom je prijatelju povjerio svoju tajnu: „Ja sam kao ptica u krletki, ali je moje srce uvijek tamo preko mora." Kad su vlasti 1917. tražile od njega da primi talijansko državljanstvo, izjavio je da „krv nije voda", nije se htio odreći svoga hrvatstva te je bio interniran u južnoj Italiji. Naročito je volio svoje Hrvate i sve slavenske narode, ali je ljubio i svoju novu domovinu, Italiju i talijanski narod. Kao ekumenist i graditelj mostova, promicatelj jedinstva kršćana, postao je preteča ujedinjene Europe i bratstva među narodima.

Sveti Leopold Mandić - župna crkva u Požegi

Preminuo je 30. srpnja 1942. u Padovi. Blaženim ga je 1976. proglasio papa Pavao VI., a svetim 16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. Zaštitnik je mnogih župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Dubrava, Zagreb-Ljubljanica-Voltino, Osijek, Slavonski Brod, Požega, Virovitica-Taborište, Trojstveni Markovac kod Bjelovara, Orehovica kod Bedekovčine, Artatore kod Malog Lošinja, Split-Barutana-Sirobuja, Rudine kod Kaštel Novog, Zmijavci, Ljubija kod Prijedora, Dragalovci kod Doboja, Dragunja kod Tuzle, Maglaj, Briješće-Sarajevo, Stolac, Herceg Novi, hrvatska kapucinska provincija).

Sveti Pankracije

Sveti Pankracije (Pancratius, Pancras), rimski mučenik, dao je život za Krista Gospodina kao dječak od 14 godina. Rođen je 289. u Synnadi (Frigija), u zapadnom dijelu središnje Male Azije. Danas se na tom mjestu nalazi turski grad Şuhut. Pretrpio je mučeništvo za Dioklecijanovog progona kršćana. Bio je sin bogatih roditelja, rimskih građana. Pankracijeva majka Cirijada umrla je pri njegovom rođenju, a otac Kleonije umro je kad je Pankraciju bilo osam godina. O dječaku se brinuo njegov stric Dionizije, koji ga je poveo sa sobom u Rim. Živjeli su u jednoj vili na brežuljku Celiju. Postali su kršćani, a Pankracije je žarkom ljubavlju prihvatio kršćansku vjeru. Poseban utjecaj na dječaka imao je papa Marcelin, koji se skrivao u obližnjoj kući. Kad je papa uhvaćen i umoren, uhićen je i Pankracije jer nije odao Marcelinovo sklonište. Nije htio žrtvovati rimskim bogovima pa mu je na današnji dan, 12. svibnja 304., odrubljena glava na Aurelijskoj cesti u Rimu.

Ugledna rimska građanka Otavila preuzela je njegovo tijelo, umotala ga u skupocjeno laneno platno i pokopala ga. Pokopan je na Kalepodijevom groblju, koje je nakon toga nazvano njegovim imenom. Nad njegovim grobom papa Simah podigao je godine 500. glasovitu baziliku svetog Pankracija izvan zidina, u kojoj su se okupljali rimski novokrštenici na Bijelu nedjelju i obnavljali svoja krsna obećanja. Pankracijeve relikvije časte se i u rimskoj bazilici svetog Ivana Lateranskog. Štovanje svetog Pankracija najviše je po Europi proširio sveti Bonifacije.

Sveti Augustin iz Canterburyja posvetio je prvu crkvu u Engleskoj svetom Pankraciju. Jedan je od takozvanih „ledenih svetaca", zbog čestog pogoršanja vremena i naglog spuštanja temperature zraka baš na njegov spomendan. Zazivaju ga kod glavobolje i grčeva, kod mraza i nevremena, protiv krivokletstva i lažnog svjedočenja, a zaštitnik je zadane riječi i zakletve, katekumena i novokrštenika, prvopričesnika, mladeži, djece, njemačkih vitezova, mladih usjeva i cvijeća te mnogih naselja, župa, crkava, samostana i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Brkač kod Motovuna, Gračišće, Babino Polje na Mljetu, Batala-Lapad kod Dubrovnika).

 

Svi datumi

  • Petak, 12. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).