NaslovnaSvetac danaSveti Florijan i blaženi Jean-Martin Moÿe

Sveti Florijan i blaženi Jean-Martin Moÿe

Svibanj
Četvrtak, 4. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

sveti_florijan

Danas slavimo svetog Florijana iz Lorcha, mučenika i omiljenog zaštitnika vatrogasaca. Rodio se III. stoljeću, u rimskoj tvrđavi Cannabiaca (danas Zeiselmauer kod Tullna na Dunavu, Donja Austrija). Veteran rimske vojske, za vrijeme Dioklecijanova progonstva radio je kao visoki državni činovnik u rimskoj pokrajini Noricum i bio zadužen za organizaciju vatrogasnih postrojbi.

sveti_florijan_3

Optužen je kao kršćanin i okrivljen da je u gradu Lauriacumu (danas naselje Lorch u gradu Ennsu, Gornja Austrija) posjećivao kršćane i bodrio ih da ustraju u vjernosti Kristu Spasitelju. Rimski namjesnik Akvilin pozvao ga je da se odrekne kršćanskog uvjerenja i da pred svima prinese žrtvu poganskim bogovima. Florijan o tome nije htio ni čuti pa je grozno mučen, bičevan i premlaćen. Potom je osuđen na smrt i s mlinskim kamenom oko vrata bačen u rijeku Enns. Dogodilo se to na današnji dan, 4. svibnja 304. Tijelo mu je kasnije pronađeno, a pokopala ga je pobožna udovica Valerija.


Mučenikovo tijelo pokopano je nedaleko Lauriacuma, a nad njegovim grobom diže se slavna, veličanstvena barokna opatija u gradiću Sankt Florian (Gornja Austrija), nedaleko Linza. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Vjerni puk zaziva ga kod požara, poplava, suše, opekotina, oluja, bitaka, utapanja i životinjskih bolesti, a zaštitnik je vatrogasaca, dimnjačara, bačvara, badnjara, pivara, sapunara, pekara, utopljenika, vrtlara, lončara, kovača, dobre žetve, Zagrebačke nadbiskupije (drugotni zaštitnik), Poljske, Gornje Austrije, njezinog glavnog grada Linza, te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Donji Desinec kod Jastrebarskog, Gračac Slavetićki kod Jastrebarskog, Bobovica kod Samobora, Kuče kod Velike Gorice, Krajska Ves kod Luke, Nuštar, Lozan kod Špišić Bukovice, Maglenča kod Velikog Trojstva, Križevci, Varaždin, Hrženica kod Svetog Đurđa, Presečno kod Novog Marofa, Klanjec, Pribislavec, Goričan, Knezovec kod Šenkovca, Slakovec kod Nedelišća, Novakovec kod Podturna, Poljana Lekenička, Nova Subocka kod Novske, Kosa kod Slunja, Severin na Kupi kod Vrbovskog).

Sveti Florijan - župna crkva u Pribislavcu

Sretan imendan želimo svim našim Florijanima, Florama, Cvitkima i Cvijetama, a sretan blagdan svim našim vatrogascima!

Blaženi Jean-Martin Moÿe

Blaženi Jean-Martin Moÿe, francuski svećenik, misionar i utemeljitelj Kongregacije Božje providnosti, rođen je 27. siječnja 1730. u Cuttingu (departman Moselle, biskupija Metz, Lorraine), kao šesto od trinaestero djece Jeana Moÿea i Catherine Demange, u uglednoj i pobožnoj seljačkoj obitelji. Njegov stariji brat, bogoslov Jean-Jacques, podučavao ga je latinskom jeziku. Započeo je školovanje u isusovačkom kolegiju u obližnjem Pont-à-Moussonu, a nastavio studijem filozofije u isusovačkom kolegiju u Strasbourgu. Od 1751. školovao se u biskupijskom sjemeništu Saint-Simon u Metzu, a za svećenika je zaređen 9. ožujka 1754. Već je kao mladić bio poznat po svojoj pobožnosti i ozbiljnosti. Uživao je u pastoralnom radu i djelovao u mnogim župama i u najrazličitijim sredinama. Obilazio je kao propovjednik mnoga mjesta Lorraine i upoznao materijalnu i duhovnu zapuštenost francuskih sela. Tada je dalekovidno shvatio da bi za siromašnu seosku djecu trebalo otvarati škole i povjeriti ih redovnicama. Tako bi se djeci istovremeno osigurala potrebna naobrazba i naviještanje Radosne vijesti.

Davno prije II. vatikanskog sabora spoznao je postojanje „Crkve siromaha" i potrebu stalnog djelovanja u toj Crkvi. Želio je da njegove učiteljice budu „žene pune revnosti, kojima će prije svega na srcu biti spas djece i koje će biti spremne suočiti se s naporima svake vrste". Utemeljio je 1762. redovničku družbu Sestara Božje providnosti (Congrégation des Sœurs de la Divine Providence) i već je imenom svoje kongregacije htio naglasiti da se iznad svega pouzdaje u dragog Boga. Uspio je 1763. otvoriti dvije seoske škole, u Vigyju i Befeyu kod Metza. U svojem radu velečasni Jean-Martin nailazio je na mnoge kušnje, zapreke i na nerazumijevanje crkvenih poglavara. Želio je poći u misije pa se 1769. pridružio Družbi za vanjske misije u Parizu. Napustio je Francusku u prosincu 1771., a brigu o djelovanju svojih redovnica u zavičaju povjerio je dvojici svojih prijatelja svećenika. Plovio je oko Afrike na Daleki istok. Zaustavio se na otoku Mauricijusu, zatim je preko Melake stigao u Macao (jugoistočna Kina). Određen je za službu pomoćnika apostolskog vikara u pokrajini Sichuan (jugozapadna Kina). Tada je strancima još uvijek bio zabranjen ulaz u Kinu. Velečasni Moÿe probijao se uz velike poteškoće do Sichuana, a svoje misionarsko djelovanje započeo je 1773. Nije mu se bilo lako prilagoditi kineskim običajima, ali je kineski jezik naučio nevjerojatno brzo i lako. Tako je dobro naučio kineski da je na tom jeziku sastavio i molitvenik. Misionarski rad u Kini bio je izuzetno opasan i sve se moralo odvijati u najvećoj tajnosti i uz krajnji oprez. Misionar je dvaput uhvaćen i zlostavljan te je pravim čudom izbjegao smrt. Želio je i u Kini otvoriti škole slične onima u Francuskoj, okupljao udovice i djevojke i počeo ih spremati za učiteljski posao. Zalagao se za krštenje male djece pa mu je u samo jednoj godini uspjelo pokrstiti 30 tisuća djece.

Osnovao je 1782. družbu Kršćanskih djevojaka, sličnu svojoj francuskoj redovničkoj kongregaciji, sa željom da se obrazovane kineske kršćanke posvete brizi za siromahe i širenju Kristove vjere po kineskim selima i domovima. I u Kini je nailazio na nerazumijevanje suradnika i crkvenih poglavara, pa je već narušenog zdravlja zamolio za povratak u Francusku. Uz dopuštenje poglavara napustio je Kinu 2. srpnja 1783. Za vrijeme dugog putovanja kući napisao je vrijedan izvještaj o svojem djelovanju u Kini, pravu povijesnu dragocjenost. Vratio se 1784. u svoju Lorrainu i tamo nastavio svojim prijašnjim radom. Upravljao je svojom družbom Božje providnosti i po župama držao pučke misije. Dočekao je krvavu Francusku revoluciju, odbio položiti prisegu na novi ustav pa je sa svojim novakinjama i sestrama morao 1791. pobjeći u Njemačku. S jednakom je lakoćom govorio njemački kao i francuski pa je propovijedao i u njemačkim župama. Za vrijeme posjeta jednoj bolnici obolio je od tifusne groznice i nije više ozdravio. Jean-Martin Moÿe preminuo je na današnji dan, 4. svibnja 1793., u Trieru ( Rheinland-Pfalz). Blaženim ga je 21. studenoga 1954. proglasio papa Pio XII. Njegove Sestre Božje providnosti djeluju uspješno i danas, u Europi (Francuska, Belgija, Poljska), Africi (Madagaskar, Mali) i Americi (SAD, Ekvador).

 

Svi datumi

  • Četvrtak, 4. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).