NaslovnaSvetac danaSveti Filip i Jakov, sveti Stanisław Kazimierczyk i blaženi Edoardo

Sveti Filip i Jakov, sveti Stanisław Kazimierczyk i blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz

Svibanj
Srijeda, 3. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

sveti_filip

Danas slavimo svetog Filipa i svetog Jakova mlađeg, Kristove apostole i mučenike. Obojicu nalazimo na svim popisima apostola u evanđeljima i Djelima apostolskim, Filipa kao petog, Jakova kao devetog. Sveti Filip rodio se početkom I. stoljeća u Betsaidi na Genezaretskom jezeru, istočno od rijeke Jordana. Iz istog kraja potjecali su i apostoli Andrija i Petar. Filip, po svetopisamskim znalcima plah, naivan i praktičan čovjek, bio je prijatelj apostola i evanđelista Ivana te zajedno s njim pripadao učeničkom krugu Ivana Krstitelja. Ivanovo evanđelje spominje ga na pet mjesta, pored ostalog kad je Natanaela (Bartola) doveo Isusu, kod čudesnog Isusovog umnožavanja kruha i kad od Isusa traži da učenicima pokaže Oca. Prema kasnijoj predaji djelovao je dugo vremena u Grčkoj, Siriji i Frigiji, te uz pomoć križa postizao čudesna ozdravljenja. Poganski svećenici pribili su ga na križ oko godine 80. u Hierapolisu (Mala Azija, danas jugozapadna Turska), dok mu je prema drugoj legendi odrubljena glava. Tamo je prema predaji živio sa svojim trima kćerima. Umjetnici ga prikazuju kako nosi na vrhu štapa križ. Zaštitnik je Luksemburga, Urugvaja, kipara, klobučara, modistica, slastičara i mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

sveti_jakov_mladji

Sveti Jakov mlađi, sin Alfejev i Marije Kleofine, bio je prema predaji prvi biskup u Jeruzalemu (od 42.). Autor je jedne novozavjetne poslanice i pobornik judaističkog smjera u kršćanstvu. Njegova je poslanica puna opomena, ukora i prijetnji. Posebno se pamte njegovi savjeti o obuzdavanju jezika. „Jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova. Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni 'na sliku Božju'. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. To ne smije, braćo moja, tako biti. Zar izvor na isti otvor toči slatko i gorko? Zar može, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Tako ni slan izvor ne može dati slatke vode" (Jak 3,8-12). Sveti Pavao spominje ga u poslanici Galaćanima kao jednu od najuglednijih ličnosti prve Crkve, dok se u Djelima apostolskim ističe kao jeruzalemski biskup. Na glasu je bio kao čovjek molitve, pravednik i prijatelj siromaha, po svoj prilici vegetarijanac. Preživio je kada su ga strmoglavili s hramskoga krova, nakon čega je svjetina navalila na njega, kamenovala ga i dotukla toljagama, u Jeruzalemu godine 62. Umjetnici ga prikazuju s toljagom. Zaštitnik je Urugvaja, valjača sukna, ljekarnika, klobučara, kitničarki, umirućih, te mnogih naselja, župa i crkvi širom svijeta.

sveti_filip_i_jakov_3

Sveti Filip i Jakov zajedno su zašitnici i mnogih hrvatskih naselja, župa, crkava i kapela (Zagreb-Medvedgrad, Samobor-Gradišće, Vukovar, Bocanjevci kod Belišća, Odvorci-Grgurevići kod Sibinja, Letovčan Novodvorski kod Klanjca, Gvozdansko kod Dvora, Palanjek kod Siska, Grobnik kod Čavala, Filipana kod Marčane, Novi Vinodolski, Sveti Filip i Jakov, Kladnjice kod Lećevice, Potravlje kod Hrvaca, Bok kod Orašja, Mrkonjić Grad, Mršići-Studenci kod Teslića, Filipovo/Bački Gračac kod Odžaka).

Sveti Filip i Jakov - župna crkva u Vukovaru

Sveti Stanisław Kazimierczyk

Sveti Stanisław Kazimierczyk, poljski svećenik, regularni kanonik augustinac, teolog i propovjednik, rođen je 27. rujna 1433. kao Stanisław Sołtys u Kazimierzu, tada samostalnom naselju na otoku, danas dijelu Krakówa, u pobožnoj obitelji Macieja Sołtysa (Scoltetusa) i Jadwige. Po Kazimierzu je dobio i nadimak Kazimierczyk. Školovao se u župnoj školi u Kazimierzu, u sklopu samostana regularnih kanonika augustinaca i njihove župne crkve Corpus Christi. Potom se upisao na slavno Jagiellońsko sveučilište u Krakówu, na kojem je 1456. završio studij teologije i filozofije. Vratio se u Kazimierz i postao član reda regularnih lateranskih kanonika augustinaca. Zaređen je za svećenika i ubrzo se proslavio kao odličan propovjednik i omiljeni ispovjednik.


Djelovao je u svojem redu kao učitelj novaka, viceprior i profesor filozofije i teologije. Bio je duboko pobožan prema Majci Božjoj i svetom Stanislavu, krakovskom biskupu i mučeniku. Često je molio na njegovom grobu, a prozvan je i „apostolom Presvetog sakramenta". Naročitu brigu vodio je o bolesnicima i siromasima. Bliski prijatelj bio mu je sveti Ivan Kentski (Jan z Kęt). Iscrpljen marljivim radom i pokorničkim životom Stanisław je preminuo na današnji dan, 3. svibnja 1489., u Kazimierzu.

Već su ga za života smatrali svecem. Tijelo mu je pokopano u crkvi Corpus Domini u Kazimierzu, a njegov grob postao je mjesto hodočašća, brojnih čuda, ozdravljenja i uslišanja. Njegov zemljak, papa Ivan Pavao II., proglasio ga je blaženim 18. travnja 1993., a papa Benedikt XVI. proglasio ga je svetim 17. listopada 2010. godine.

Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz

Blaženi Edoardo Giuseppe Rosaz, talijanski biskup, rođen je 15. veljače 1830. u Susi (Pijemont), pedesetak kilometara zapadno od Torina, kao šesto od sedmero djece u obitelji, doseljenoj iz francuske pokrajine Savoje (dolina Moriana/Maurienne). Franjevački trećoredac, školovao se u francuskom gradu Nici, gdje i zaređen za svećenika 10. lipnja 1854. Kasnije je postao katedralni kanonik u Susi, a potom rektor biskupskog sjemeništa. Papa Pio IX. imanovao ga je 31. prosinca 1877. biskupom Suse i na tom položaju ostao je do smrti. Živio je u evanđeoskom siromaštvu i strpljivo podnosio sve duhovne i materijalne nevolje. Djelovao je kao zatvorski svećenik, napisao vjeronaučni priručnik, a 1856. osnovao dom za napuštenu i zlostavljanu djecu. 

Prijatelj siromaha, u Susi je sagradio tri crkve, jedan starački dom, a 1862. sklonište za napuštene djevojke. Utemeljio je 1874. kongregaciju Sestara franjevačkih misionarki iz Suse (Suore Francescane Missionarie di Susa), a ta se družba raširila po cijelom Pijemontu i Švicarskoj. Strpljivo je obilazio sve svoje župe, a one u planini i pješice. Pozvao je u svoju biskupiju redovnike salezijance, franjevce konventualce i lasalijance, pokrenuo izlaženje biskupijskog časopisa Il Rocciamelone (danas tjednik La Valsusa). Na vrhu planine Rocciamelone, visoke 3538 metara, dao je podići kip Blažene Djevice Marije (Madonna Rocciamelone). Preminuo je u svojoj Susi 3. svibnja 1903. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 14. srpnja 1991, za svojeg pastoralnog pohoda Susi.

 

Svi datumi

  • Srijeda, 3. Svibanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).