NaslovnaSvetac danaSveti Pio V., sveti Josip Benedikt Cottolengo i blažena Paulina von

Sveti Pio V., sveti Josip Benedikt Cottolengo i blažena Paulina von Mallinckrodt

Travanj
Nedjelja, 30. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

sveti_pio_v

Današnji sveti zaštitnik je papa Pio V., Kristov zemaljski namjesnik od 1566. do 1572. Rodio se 17. siječnja 1504. kao Antonio Ghislieri u talijanskom gradiću Bosco Marengo (provincija Alessandria, Pijemont). Sin osiromašene plemićke obitelji, u djetinjstvu pastir, sa 14 godina postao je dominikanac i uzeo redovničko ime Michele. Teologiju je završio u Bologni, a za svećenika je zaređen 1528. u Genovi. Pobožan i marljiv redovnik, obavljao je važne službe u redu i Crkvi, kao profesor filozofije u Genovi i teologije u Paviji, učitelj novaka u Padovi, prior u Vigevanu i Albi, lombardijski provincijal, inkvizitor u biskupijama Como i Bergamo, biskup Nepija-Sutrija i Mondovija, kardinal od 1557. Od 1558. obavljao je dužnost velikog inkvizitora, a 7. siječnja 1566. izabran je za papu. U izboru za papu podupirao ga je sveti Karlo Boromejski.

Odlučno je provodio zaključke Tridentskoga sabora i crkvenu obnovu. Reformirao je papinski dvor, rimsku kuriju i biskupiju, borio se protiv simonije i osnovao povjerenstvo za obnovu rimskoga klera. Od biskupa je tražio da stoluju u svojim biskupijama, da održavaju biskupijske sinode, da obavljaju vizitacije svojih biskupija, da bdiju nad klerom i pukom te da promiču vjeronauk. Osnivao je nova sjemeništa i bolnice, posebnu pažnju poklanjao redovnicima i životu u samostanima, a papinsku imovinu trošio na siromahe i nevoljnike. Suzbijao je nepotizam, pomagao katolike u borbi protiv hugenota u Francuskoj, a Španjolce u Nizozemskoj. Oštro je istupao protiv heretika i udario anatemom englesku kraljicu Elizabetu.


Izdao je „Rimski katekizam", „Rimski brevijar", „Rimski misal", formirao Kongregaciju indeksa, dao objaviti ukupna djela Tome Akvinskoga (proglasio ga je crkvenim naučiteljem) i poticao stvaralaštvo velikog skladatelja Palestrine. S Mlecima i Španjolskom organizirao je Svetu ligu koja je 1571. pobijedila Turke u presudnoj pomorskoj bitki kraj Lepanta. Kao zahvalu za tu veliku pobjedu uveo je blagdan Naše Gospe od pobjede (danas blagdan Kraljice svete krunice), a u Lauretanske litanije zaziv „Pomoćnica kršćana". Provodio je strog i jednostavan život, daleko od svjetskog sjaja i raskoši svojih prethodnika. Njegovo djelovanje bilo je prožeto duhom vjere, a politika i svjetovne stvari bile su mu strane. Po njemu Crkvi nisu potrebne nikakve utvrde, topovi ni vojska, a njezino oružje je molitva, post i Sveto pismo. Preminuo je u Rimu 1. svibnja 1572. Blaženim ga je proglasio 1672. papa Klement X., a svetim 1712. papa Klement XI. Zaštitnik je svog rodnog grada Bosca, te mnogih naselja, župa i crkava širom svijeta.

Sveti Josip Benedikt Cottolengo

Sveti Josip Benedikt (Giuseppe Benedetto) Cottolengo, talijanski svećenik, osnivač karitativne ustanove, Male kuće Božje providnosti, rođen je 3. svibnja 1786. u gradiću Bra (provincija Cuneo, Pijemont), kao najstariji od dvanaestero djece trgovca tkaninom Giuseppea Antonija Cottolenga i njegove supruge Benedette Chiarotti. Već se kao dječak isticao dobrotom i brigom za siromahe. Školovao se u torinskom sjemeništu, a za svećenika je zaređen 8. lipnja 1811. Imenovan je 1813. župnikom u Cornelianu d'Alba, 1814. nastavio studirati teologiju, a 1816. diplomirao. Od 1818. djelovao je kao kanonik bazilike Corpus Christi u Torinu. Već tada ga je izuzetno privlačilo djelo svetog Vinka Paulskog. Pozvan je iznenada 2. rujna 1827. uz samrtnu postelju jedne trudne Francuskinje, koja je s mužem putovala iz Milana u Lyon. Na putu se teško razboljela od tuberkuloze, ali ni u jednoj bolnici nije za nju bilo mjesta jer nije imala novaca. Cottolengo je s njom ostao za vrijeme poroda, ispovijedio je, pričestio, dao joj posljednju pomast, pokrstio njezinu novorođenu kćer i bio nazočan njihovoj smrti. Taj događaj snažno ga je potresao i potakao ga na osnivanje karitativne ustanove, koju je nazvao Mala kuća božanske providnosti (Piccola casa della divina provvidenza). Tim nazivom želio je istaknuti da je temelj i jamac njegove ustanove dobri nebeski Otac, koji brine za svakoga. Početak Cottolengovog djela bio je skroman. Unajmio je 1828. nekoliko soba za bolesnike, a namještaj, krevete i posteljinu isprosio od dobrih torinskih građana. Jedan liječnik i jedan ljekarnik stavili su mu se besplatno na raspolaganje, a on je bio istovremeno upravitelj, njegovatelj i kapelan.

Njegovu zgradu zatvorile su 1831. vlasti za vrijeme izbijanja kolere u Torinu jer su smatrali da je tamo izvor zaraze. Cottolengo je svoju ustanovu 27. travnja 1832. preselio u torinsku četvrt Borgo Dora (Valdocco). Pouzdanje u Božju providnost nije ga iznevjerilo, ostao je miran i siguran u uspjeh svoga podviga, a njegova Mala kuća povećavala se iz godine u godinu te je na kraju narasla u pravi grad Malih kuća, s bolnicom, sirotištem, školom, kapelom, radionicama i igralištima. U Maloj kući bilo je uvijek mjesta za sve nevoljnike, nemoćne starce, bolesnike, bogalje, gluhe, slijepe, umobolne, zabludjele djevojke... Djelatnost Male kuće počivala je potpuno na milostinji i darovima dobrotvora.

Giuseppe Cottolengo sudjelovao je u svim mogućim aktivnostima Male kuće. Ako ga je netko tražio, obično ga je našao kako miješa vapno ili tovari kamen ili s duševnim bolesnicima igra boće. Nijedan posao nije mu bio mrzak, nijedan teret, nijedna usluga. Cottolengovo djelo živi i danas, a njegova Mala kuća zbrinjava oko 14 tisuća bolesnika i nevoljnika svake vrste. Za njih brine tisuću sestara iz različitih kongregacija, koje je osnovao sam Cottolengo. I dok jedne sestre rade, druge mole pred Presvetim sakramentom. Utemeljio je mnoge Cottolengove zajednice, braće, sestara i svećenika, među njima Kćeri samilosti, Kćeri Dobrog Pastira, Pustinjake svete krunice, Svećenike Presvetog Trojstva.

Cottolengo je dobro znao da će njegovo djelo uspijevati jedno ako ga prati Božji blagoslov. Vizionar, pokornik i mistik, bio je siguran da Božja providnost nikada neće zakazati te je od svojih suradnika tražio da ne mole za određene nakane ni potrebe Male kuće, već jedino za Božju dobrohotnost i ispunjavanje Božje volje. I zaista, Mala kuća nikada nije doživjela stečaj i u njoj nije nimalo teže bilo prehraniti 5 tisuća ljudi od negdašnjih 500. Kad je Giuseppe Cottolengo osjetio da mu se bliži kraj, želio se odmoriti u rodnom kraju kod svojeg brata. Kad se penjao u kola, čuo je kako jedna sestra u suzama zapomaže: „Oče, što će biti od nas?" Odgovorio je: „Budite mirni, kad budem u nebu, gdje se sve zna, pomagat ću vam još više. Čvrsto ću se držati uz plašt Make Božje, a svoje oči neću odvraćati od vas." Posljednje dane života proveo je u krevetu kod svojeg brata Luigija, također svećenika, u Chieriju.

Sveti Josip Benedikt Cottolengo - Mala kuća Božje providnosti u Torinu

Preminuo je na današnji dan, 30. travnja 1842, od posljedica tifusa, u Chieriju kod Torina, ponavljajući molitvu: „Majko moja, Marijo!" Njegova Mala kuća Božje providnosti, poznata i kao Cottolengo, nastavila je svoj čudesni razvoj, a njegovo tijelo ukopano je u glavnoj crkvi Male kuće, pod Marijinim oltarom. Blaženim ga je 29. travnja 1917. proglasio papa Benedikt XV., a svetim na Josipovo, 19. ožujka 1934., papa Pio XI., koji ga je nazvao „genijem dobra". Pobožnost prema tom karitativnom velikanu Crkve, nazvanom i „talijanskim Vinkom Paulskim", proširila se po čitavoj Italiji i cijelom svijetu, a veličinu njegovog djela neprestano svjedoče njegove duhovne kćeri i sinovi koji rade u bolnicama i dobrotvornim ustanovama. Zazivaju ga kod bolesti jetre, zaraznih bolesti i gluhonijemosti, zaštitnik je mnogih župa, crkava, kapela i ustanova, a njegovi sljedbenici, kongregacije Cottolengovih svećenika (Cottolenghini), sestara (Cottolenghine) i braće (Fratelli cottolenghini), djeluju diljem svijeta.

blazena_paulina_mallincrodt_I

Blažena Paulina von Mallinckrodt

Blažena Paulina (Pauline) von Mallincrodt, njemačka redovnica, osnivačica Kongregacije sestara kršćanske ljubavi, rođena je 3. lipnja 1817. u Mindenu (kotar Minden-Lübbecke, Westfalen), u westfalskoj plemićkoj obitelji, kao kći njemačkog političara Detmara von Mallincrodta, evangelika i Bernhardine von Hartmann, katolkinje. Njezin mlađi brat bio je glasoviti katolički političar Hermann von Mallinkrodt, poznat pod nadimkom „westfälische Ehrlichkeit" („westfalska čestitost"), simbol poštenja u njemačkoj politici. Pauline se školovala  u Aachenu i Liègeu, a kad joj je 1834. od posljedica kolere umrla majka, preuzela je brigu o obiteljskom kućanstvu i o troje mlađe braće. Od 1839. živjela je s obitelji u Paderbornu (Westfalen) i na obližnjem obiteljskom imanju Böddeken. Pridružila se u Paderbornu ženskom dobrotvornom društvu, koje je 1840. otvorilo dječji vrtrić za zanemarenu djecu, a potom i ustanovu za slijepu djecu, smještenu u raniji kapucinski samostan, u kojem se 1842. nakon očeve smrti smjestila i Paulina. Uputila se 1846. u Pariz kako bi nagovorila majku Madeleine Sophie Barat, osnivačicu Družbe Presvetog Srca Isusovog, da njezina kongregacija preuzme brigu nad ustanovom za slijepu djecu u Paderbornu. Kako pruska vlada nije dozvoljavala francuskim vjerskim kongregacijama djelovanje u Prusiji, Paulina je odlučila utemeljiti vlastitu družbu. Nakon višegodišnjeg dobrotvornog i socijalnog rada Paulina je 21. kolovoza 1849. osnovala Kongregaciju sestara kršćanske ljubavi (Kongregation der Schwestern der Christlichen Liebe), sa sjedištem u Paderbornu. Postala je i prvom poglavaricom te družbe.

blazena_paulina_mallincrodt_II

Paulina se svojim dobrotvornim djelovanjem uvrstila među velike apostole kršćanske ljubavi. Ljubav prema nevoljnicima nosila je u srcu od najranije mladosti, a ta se ljubav prije svega usmjerila na bolesnike, siromahe, a posebno na slijepu djecu. Na to se nadovezala njezina odgojiteljska i učiteljska djelatnost. Kao generalna poglavarica nove družbe sagradila je čvrste temelje koji su mogli izdržati krizu u njemačkoj Crkvi, potaknutu zloglasnim Kulturkampfom koji je bjesnio Njemačkom od 1871. do 1878. i zabranio sve katoličke redove i  kongregacije. Taj je protukatolički pokret zadao Crkvi mnoge udarce i raspustio matičnu kuću Paulininih Sestara kršćanske ljubavi, a sestrama zabranio da predaju u javnim školama. Od 1877. sjedište družbe nalazilo se u Mont-Saint-Guibertu (provincija Brabant wallon, Belgija), a sestre su se razišle po Lihtenštajnu, Češkoj, Italiji, Sjevernoj i Južnoj Americi i otvarale svoje kuće. Majka Pauline ih je sve posjećivala, a 1880. vratila sjedište družbe u Paderborn. Tamo je i preminula na današnji dan, 30. travnja 1881. Pokopana je u Konradovoj kapeli, u vrtu matične kuće Sestara kršćanske ljubavi u Paderbornu. Već tada je njezina družba brojila 492 sestre i 45 kuća u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi. Danas u družbi diljem svijeta djeluje više od 2000 sestara. Paulinu von Mallincrodt blaženom je 14. travnja 1985. proglasio papa Ivan Pavao II.

 

Svi datumi

  • Nedjelja, 30. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).