NaslovnaSvetac danaSveta Katarina Sijenska i sveti Petar Veronski

Sveta Katarina Sijenska i sveti Petar Veronski

Travanj
Subota, 29. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

sveta_katarina_sijenska

Današnja sveta zaštitnica je velika Katarina Sijenska (Caterina da Siena), dominikanska trećoretkinja, mističarka i crkvena naučiteljica. Rodila se 25. ožujka 1347. kao Caterina Benincasa, predzadnje od dvadesetpetero djece bojadisara sukna, u prekrasnom toscanskom gradu Sieni. Sa 17 godina ušla je protiv volje obitelji u dominikanski samostan trećoretkinja. Bila je glasovita po brojnim objavama, ekstazama, viđenjima i stigmama. Nije imala formalne izobrazbe, ali je svojom neodoljivom duhovnošću, dobrotvornim radom i apostolskim žarom stekla poštovanje crkvenih dostojanstvenika, vladara i umjetnika. Vodila je trajnu brigu o siromasima i nevoljnicima, kad je Italijom harala kuga (1374.), dvorila je bolesnike, a deset posljednjih godina života provela je na putovanjima. Borbenog i aktivnog duha, odlučna i hrabra žena, svima je ulijevala pouzdanje, dopisivala se s uglednim ljudima tadašnje Europe i znatno utjecala na crkvene i političke događaje svoga vremena (sklapanje mira između Firence i pape Grgura IX., vraćanje pape iz Avignona u Rim, priopćenja neba rimskoj kuriji itd.). Bolno je je pogodio početak zapadnog raskola i zauzela se za papu Urbana VI.


Pisala je duhovna i mistična djela na talijanskom jeziku te pripada velikim imenima talijanske srednjovjekovne književnosti. Ujedinila je na jedinstven način snažnu osobnost, mistično štivo i etičko-političko djelovanje, meditacije o Kristovoj žrtvi s napisima o radostima kršćanskog života. Ističe se njezino djelo „O božanskom nauku" ili „Dijalog o božanskoj providnosti", prožeto osebujnim žarom, snažnim metaforama, svježim slikama i jezgrovitim izrazom. Njezina „Pisma" odlikuju se ekstatičnim i energičnim stilom, neobičnom slikovitošću i snažnim jezikom.

sveta_katarina_sijenska_3

U središtu Katarininih djela vječno je načelo ljubavi, ali ne samo kao odnosa pojedinca prema Bogu, nego i kao stajališta prema Crkvi, čovjeku i cijelom svijetu. Ona je živa sudionica u zbivanjima svoga doba i zagovornica slobodnog pristupa duhovnim problemima. Preminula je na današnji dan, 29. travnja 1380., u Rimu. Svetom ju je 1461. proglasio papa Pio II., a naučiteljicom Crkve 1970. papa Pavao VI. Zazivaju je kod bolesti, tjelesnih boli, požara, pobačaja, seksualnih napasti, iskušenja, a zaštitnica je Europe, Italije, vatrogasaca, bolničarki, dadilja, bolesnika, osoba ismijavanih zbog pobožnosti, rodne Siene, te mnogih biskupija, naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta.

Sveti Petar Veronski

Sveti Petar Veronski (Pietro da Verona) ili Petar Mučenik (Pietro Martire), talijanski svećenik, dominikanac i mučenik, rođen je oko 1205. u Veroni (Veneto), kao Pietro Rosini, u krivovjernoj, katarskoj obitelji. Nazivaju ga i „drugim Pavlom" jer je od krivovjerca postao istaknutim zastupnikom prave vjere. Kad je Pietru bilo sedam godina, jedan ga je rođak upitao što uči u školi. Mališan je odgovorio „Vjerovanjem", a rođak mu je gorljivo počeo tumačiti katarsko krivovjerje o starozavjetnom bogu zla i o novozavjetnom bogu dobra. Mali Pietro branio je već tada nauk o jednom Bogu koji je sve stvorio, i duhovni i materijalni svijet, a sve što je stvoreno pripada dobru. Pietro se školovao na sveučilištu u Bologni, a 1221., još za života svetog Dominika, stupio je u dominikanski red.

Od 1232. do 1234. pastoralno je djelovao u Milanu i Veneciji, osnivao Marijine bratovštine i vjerske udruge. Oko 1234. papa Grgur IX. imenovao ga je inkvizitorom za sjevernu Italiju. Promicao je vjerski život i ustrajno branio pravu vjeru od katarske hereze. Kao propovjednik i branitelj evanđelja djelovao je od 1236. u Rimu, Firenci, Bologni, Genovi i Comu, a svoju djelatnost širio je po cijeloj sjevernoj Italiji, osobito u Mantovi, Paviji, Bergamu i Ceseni. Službovao je kao prior u dominikanskim samostanima u Astiju (1240.) i Piacenzi (1241.), a zatim je stigao u Milano, središte svojeg djelovanja. Svojim jasnim, uvjerljivim propovijedima pridobio je srce puka, a pripisuju mu se moga obraćenja, čudesa i proroštva. Papa Inocent IV. povjerio mu je borbu protiv manihejskog krivovjerja, a on je predosjećao svoju mučeničku smrt.

Kao žrtva heretičke zavjere uhvaćen je na Bijelu nedjelju, 6. travnja 1252., u šumi kod Sevesa (Lombardija), kad se vraćao iz Coma u Milano. Udarili su ga kosirom u glavu, a potom mu nožem proboli srce. Dok su ga zlotvori mučili, molio je Vjerovanje i ponavljao: „Gospodine, u ruke tvoje predajem duh svoj". Svojim krvavim prstom napisao je na tlu: „Credo" („Vjerujem"). Tada je umoren i njegov pratitelj i subrat Domenico. Pietrovo tijelo je nakon mučeničke smrti preneseno u Milano, gdje su ga pobožni vjernici trijumfalno dočekali. Njegove relikvije pohranjene su u mauzoleju bazilike svetog Eustorgija u Milanu, u kapeli Portinari. Odmah su ga počeli štovati kao sveca, a po njegovom zagovoru dogodila su se mnoga čuda i uslišanja. Pokajali su se i obratili i neki njegovi protivnici, među njima i jedan od njegovih ubojica, Pietro iz Balsama, zvani Carino, koji je postao dominikanac i kojeg Crkva časti kao blaženika. Papa Inocent IV. proglasio je Pietra iz Verone svetim već 25. ožujka 1253., tek 11 mjeseci nakon mučenikove smrti. Zazivaju ga kod nevremena, glavobolje i ozljeda glave. Zaštitnik je primalja, istražitelja, Verone te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Italije i svijeta.

 

Svi datumi

  • Subota, 29. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).