NaslovnaSvetac danaSveti Marko i sveti Petar od svetog Josipa Betancur i blaženi

Sveti Marko i sveti Petar od svetog Josipa Betancur i blaženi Benedikt XII

Travanj
Utorak, 25. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

sveti_marko

Današnji zaštitnik je sveti Marko, evanđelist i mučenik, vjerni pratitelj apostola Petra i Pavla. Rodio se u Jeruzalemu oko godine 10. Prema Djelima apostolskim ime mu je bilo Ivan, zvan Marko. Bio je sin Marije u čijoj se kući okupljala prva kršćanska jeruzalemska zajednica. Smatra se da je on onaj mladić koji je pobjegao bez odjeće kad je Isus uhvaćen (Marko, 14, 51-52). Bio je nećak Barnabe, s kojim je pratio apostola Pavla na prvom putovanju, a nakon toga je s Barnabom djelovao na Cipru. Posebno je vezan uz svetog Petra, koji ga naziva „moj sin Marko".

sveti_marko_3

Prema tradiciji, boravio je s Petrom u Rimu, gdje je prema njegovim propovijedima napisao svoje evanđelje, najkraće i vjerojatno najstarije od 4 evanđelja, nastalo prije 70. godine. Marko je pučki pripovjedač koji zbori jasno, jednostavno i nesporedno. Zaustavlja se na dragocjenim pojedinostima kojih kod ostalih evanđelista ne nalazimo. Prema legendama, djelovao je na jadranskoj obali, u Libiji i Aleksandriji, gdje je osnovao kršćansku zajednicu, bio njezin prvi biskup i umro kao mučenik oko godine 68. Njegove kosti pronašli su 828. mletački trgovci i prenijeli ih u Veneciju. Sveti Marko postao je zaštitnikom grada i Mletačke Republike, a Mlečani su mu izgradili veličanstvenu baziliku. Obično ga prikazuju s lavom. Legendarni prizori iz njegova života često su prikazani u likovnoj umjetnosti, a ističe se niz mozaika iz XIII. stoljeća u kapeli Zeno, u crkvi svetog Marka u Veneciji.


U hrvatskim krajevima svetom Marku posvećene su dvije katedrale, u Korčuli i u Makarskoj, a u Zagrebu, na Griču, drevna crkva svetog Marka postala je simbolom Gornjeg grada i vezana je za mnoga zbivanja u povijesti hrvatskog naroda.

sveti_marko_zupna_crkva_u_zagrebu

Sveti Marko - župna crkva u Zagrebu

Zazivaju ga u slučajevima okorjelosti i nekajanja, kod uboda kukaca, gušavosti, bolesti i izraslina na vratu, a zaštitnik je odvjetnika, pravnika, javnih bilježnika, zarobljenika, zatvorenika, staklara, vitražista, lavova, Egipta, te mnogih biskupija, naselja, župa i crkava diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Markov trg, Zagreb-Jakuševec, Topolje kod Draža, Našice, Markovac Našički, Slobodnica kod Sibinja, Trnjani kod Garčina, Sigetec kod Peteranca, Vinica, Selnica, Kašćerga kod Pazina, Markovac kod Višnjana, Veprinac kod Opatije, Valun na Cresu, Gornje Vinovo kod Unešića, Orah kod Vrgorca, Split-Neslanovac, Makarska, Gornje Podbablje, Crivac kod Muća, Korčula, Potočani kod Odžaka, Plehan kod Dervente, Tolisa kod Orašja, Ilijaš, Gradačac, Klobuk kod Ljubuškog, Mostar-Cim, Žednik kod Subotice).

Sveti Marko - župna crkva u Jakuševcu

Svim našim Markima želimo sretan i radostan imendan!

Sveti Petar od svetog Josipa Betancur

Sveti Petar od svetog Josipa Betancur ili sveti brat Pedro (Hermano Pedro de San José Betancur), poznat i kao „američki sveti Franjo Asiški", španjolski i gvatemalski franjevački trećoredac i misionar, prvi gvatemalski i srednjoamerički svetac, rođen je 21. ožujka 1626. u Vilafloru, selu na otoku Tenerifeu (provincija Santa Cruz, Kanarski otoci). Sin pobožnih seljaka Amadora i Ane, siromašni pastir do svoje 24. godine, vrijeme uz svoja stada provodio je u molitvi. Uputio se 1649. u Novi svijet u potrazi za boljim životom. Kad je stigao u Havanu na Kubi, ostao je bez novca. Nešto je zaradio kao lučki radnik pa je iduće godine krenuo u Gvatemalu. U glavnom gradu, Ciudad de Guatemali, sprijateljio se s tamošnjim isusovcima i franjevcima. Najprije je radio u tvornici tekstila, a 1653. upisao se u isusovački kolegij jer je želio postati svećenik. Posjedovao je premalo osnovne naobrazbe pa je odustao od školovanja. Položio je zavjete i postao 1655. franjevački trećoredac u samostanu svetog Franje u gradu Antigua Guatemala, uzevši ime Petar od svetog Josipa. Tri godine kasnije, 1658., otvorio je bolnicu za siromahe i potom utemeljio red Betlemita (Bethlemitas) ili Braće Naše Gospe od Betlehema (Orden de los Hermanos de Nuestra Señora de Bethlehem). Njegova ustanova uskoro je postala utočište beskućnika, škola siromaha i oratorij nevoljnika.

Brat Pedro obilazio je bogate četvrti grada, zvonio svojim zvoncem, molio potporu za svoje siromahe i tražio od bogataša pokajanje. Vodio je brigu o afričkim robovima, Indijancima, zatvorenicima i gubavcima, gradio crkve i kapele u siromašnim gradskim područjima, promicao posredničku molitvu među osobama koje nisu imale ništa osim svoga vremena. Svaku noć je za pokoru ulicama grada nosio teški križ. Smatraju ga pokretačem procesija za Badnjak (posadas), u kojima ljudi koji predstavljaju Mariju i Josipa traže od svojih susjeda prenoćište. Taj se običaj uskoro proširio u druge srednjoameričke zemlje i u Meksiko. Pripisuju mu se mnoga čuda, a prema predaji dovoljno je stati na Pedrovu kamenu grobnicu da se moliteljima ispune njihove želje.

Preminuo je na današnji dan, 25. travnja 1667., u gradu Antigua Guatemala (okrug Sacatepéquez). Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 22. lipnja 1980. blaženim, a 30. srpnja 2002. svetim, u glavnom gradu Gvatemale (Ciudad de Guatemala), pred oko 500 tisuća Gvatemalaca i hodočasnika iz okolnih zemalja. Pedro Betancur je prvi svetac s Kanarskih otoka, a ujedno prvi gvatemalski i srednjoamerički svetac. Glavna svetišta brata Pedra nalaze se na otoku Tenerifeu (spilja svetog brata Pedra na jugu otoka i svetište svetog brata Pedra u njegovom rodnom Vilafloru) i u franjevačkoj crkvi svetog Franje u gradu Antigua Guatemala. Zaštitnik je Kanarskih otoka, Gvatemale, Srednje Amerike i vjeroučitelja.

blazeni_benedikt_XII_I

Blaženi Benedikt XII

Blaženi Benedikt XII, 195. rimski papa, redovnik cistercit, rođen je oko 1285. u Cantéu kod Saverduna (departman Ariège, Comté de Foix, jugozapadna Francuska) kao Jacques Fournier, sin mlinara. U mladosti je bio redovnik cistercit u opatiji Boulbonne. Studirao je i doktorirao teologiju na pariškom sveučilištu, a 1311. imenovan je opatom cistercitske opatije Fontfroide (l'Abbaye Sainte-Marie de Fontfroide), 15 kilometara jugozapadno od Narbonnea (južna Francuska), kao nasljednik svog ujaka, budućeg kardinala, Arnauda Novela. Zaređen je 1317. za biskupa Pamiersa, a 1326. za biskupa Mirepoixa (departman Ariège). Istaknuo se borbom protiv krivovjeraca, katara i valdenza, pa ga je papa Ivan XXII. 18. prosinca 1327. imenovao kardinalom.

blazeni_benedikt_XII_II

Vladao je Crkvom od 20. prosinca 1334. do 25. travnja 1342, kao treći od avignonskih papa. Poticao je obnovu franjevačkog i dominikanskog reda, klera i papinske kurije. Izdao je 20. siječnja 1336. važnu konstituciju „Benedictus Deus", kojom je proglasio da duše krštene djece i pravednika, koje poslije smrti ne moraju u čistilište, odmah uživaju neposredno gledanje Božje biti. Provodio je strog redovnički, pokornički život, a od biskupa je tražio da žive u svojim biskupijama. Uzalud je pokušavao vratiti papinsko sjedište u Rim pa je naredio obnovu bazilike svetog Petra i bazilike svetog Ivana Lateranskog. Dovršio je gradnju veličanstvene papinske palače u Avignonu (departman Vaucluse, jugoistočna Francuska). Preminuo je na današnji dan, 25. travnja 1342, u Avignonu, a pokopan je u tamošnjoj katedrali.  Njegovi cisterciti već ga od XV. stoljeća štuju kao blaženika, a povijesni izvori pišu o njemu kao o „čovjeku svete uspomene".

 

Svi datumi

  • Utorak, 25. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).