NaslovnaSvetac danaSveti Konrad von Parzham, sveti Kajo I., papa i sveti Leonida

Sveti Konrad von Parzham, sveti Kajo I., papa i sveti Leonida

Travanj
Subota, 22. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

sveti_konrad_von_parzham

Sveti Konrad von Parzham, njemački kapucin i mistik, rodio se 22. prosinca 1818. kao Johann Birndorfer u bavarskom selu Parzhamu (župa Weng kod Bad Griesbacha), u dolini rijeke Rott. Bio je jedanaesto od dvanaestoro djece bogatih bavarskih seljaka. Njegov život bio je vrlo jednostavan. Od malih nogu bio je posvećen molitvi te živio pobožno i marljivo u rodnom selu. Franjevački trećoredac i član Marijine kongregacije, bio je na glasu kao mirotvorac i postojani molitelj krunice. Napustio je očevo imanje i pridružio se 1849. kao brat laik redovnicima kapucinima. Uzeo je redovničko ime Konrad. Nakon novicijata postavljen je 1852. za vratara samostana svete Ane u Altöttingu, kraj glasovitog bavarskog marijanskog svetišta (od 1961. taj samostan nosi njegovo ime).


Na tom mjestu ostao je više od 40 godina i posvetio se molitvenom životu, a iznad svega ljubavi prema bližnjemu. Od jutra do mraka svjedočio je tu ljubav u susretu s mnogobrojnim hodočasnicima, posjetiteljima, pokornicima, siromasima, putnicima, Romima. Mjesnu djecu podučavao je vjeri i bio istinski dobrovor malih i velikih nevoljnika. Omiljen kod mjesnih žitelja i hodočasnika, bio je glasovit po svojim proročanskim darovima i čitanju ljudskih srdaca. Prostodušan, šutljiv čovjek, zapisao je i ovakve misli: „Križ je moja knjiga. Samo jedan pogled na križ uči me kako da se vladam u svakoj prilici. Moj način života sastoji se ponajviše u tome: ljubiti i trpjeti, klanjati se i diviti se bezimenoj ljubavi prema nama siromašnim stvorenjima...".

sveti_konrad_von_parzham_3

Kad je umirao, djeca koju je učio moliti krunicu, molila su je glasno pred njegovim prozorom. Preminuo je 21. travnja 1894. u Altöttingu. Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 1930., a svetim 1934. Zaštitnik je vratara, njemačke biskupije Passau, bavarske, mađarske i srednjoameričke kapucinske provincije, te mnogih naselja, škola, ustanova, župa i crkava u svijetu.

Sveti Kajo I., papa

Sveti Kajo (Caius ili Gaius) I., 28. rimski papa, „naše gore list", poznat i kao „Kajo Dalmatinac" ili „Kajo Ilirac", rođen je u Saloni (Solinu), u rimskoj provinciji Dalmaciji. Sin Gaiusa, po nekim izvorima bio je nećak rimskog cara Dioklecijana, žestokog progonitelja kršćana, koji je u Splitu imao svoju palaču. Deset dana poslije smrti pape Eutihijana izabran je 17. prosinca 283. novi papa Kajo. U vrijeme progona kršćana obavljao je bogoslužje u privatnim kućama. Donio je uredbu po kojoj ne može postati biskupom osoba koja nije prethodno obavljala određene crkvene službe.

Podijelio je rimsku biskupiju na đakonska područja. Legenda govori da je krstio muževe i žene, koje su obratili sveti Tiburcije i sveti Kastul. U djelu „Mučeništvo svete Suzane" iz VI. stoljeća spominje se kao stric mučenice Suzane. U djelu „Mučeništvo svetog Sebastijana" govori se da je hrabrio jednog vojnika pred mučeničku smrt. U vrijeme njegovog pontifikata pojavio se krivovjerni maniheizam, koji je naučavao usporedno postojanje dvaju počela, vječnih i neovisnih, počela dobra (Bog) i zla (materija). To se krivovjerje ubrzano širilo iz Mezopotamije preko Sirije i Egipta na cijelo Sredozemlje, a Kajo je bio njegov žestoki protivnik.

Sveti Kajo - crkva u Solinu

Papa Kajo umro je po nekim izvorima mučeničkom smrću na današnji dan, 22. travnja 296., ali ne po nalogu svoga ujaka Dikolecijana, koji je s progonima kršćana počeo tek 303., nakon Kajine smrti. Prema vjerodostojnim podacima smatra se da ipak nije umro kao mučenik, već je mučenikom proglašen zbog patnji pretrpljenih za Krista Gospodina. Neko vrijeme se sakrivao u rimskim katakombama. Pokopan je na Kalistovom groblju u Rimu. Franjevačka dalmatinska provincija Presvetog Otkupitelja zvala se do 1743. provincija svetog Kaje. Sveti Kajo osobito se štuje u južnoj Hrvatskoj, a posvećena mu je župa i crkva u Solinu te kapela u Brelima (Nevistina Stina). Po njemu je nazvano i naselje Sveti Kajo u gradu Solinu, na obalama Kaštelanskog zaljeva, zapadno od gradskog središta, koje danas slavi svoj dan.

Sveti Leonida

Sveti Leonida (Leonides) iz Aleksandrije, mučenik, otac Origena, glasovitog ranokršćanskog pisca, jednog od najplodnijih i najuniverzalnijih crkvenih pisaca kršćanske antike, živio je i djelovao u II. i III. stoljeću. Ugledan i pobožan filozof i govornik, dao je svoj život za Krista Gospodina u vrijeme progona cara Septimija Severa, čiji je ukaz Egipat ispunio mučenicima. Mađu tim mučenicima crkveni povjesničar Euzebije spominje i Leonidu, kojem je odrubljena glava godine 202. Uhitio ga je i podvrgnuo mučenju Quintus Maecius Laetus, tadašnji rimski upravitelj Egipta. Sva njegova imovina je zaplijenjena, a obitelj prepuštena krajnjem siromaštvu. Za sirotane se pobrinula neka imućna kršćanka.

Leonida je iza sebe ostavio sedam sinova, od koji je najstariji, Origen, imao tek 17 godina. Očevo mučeništvo mladiću se duboko usjeklo u srce i dušu. Leonida je odgoju svojih sinova posvetio mnogo vremena i smatrao ga svojim najvažnijim zadatkom. Naročitu je pažnju posvetio Origenu, a posebno ga je poticao na čitanje i proučavanje Svetog pisma. Origen je želio poći za ocem i sam postati mučenik, ali to je spriječila njegova majka, koja mu je sakrila odjeću pa nije mogao izići iz kuće. Kad je Leonida zbog svoje vjere dospio u zatvor, Origen mu je poslao pismo podrške i hrabrio ga da ostane postojan u vjeri. Leonida je ostao vjeran Kristu do kraja i svoj život zapečatio mučeničkom krvlju. Zaštitnik je obitelji s mnogo djece.

 

Svi datumi

  • Subota, 22. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).