NaslovnaSvetac danaUskrsni ponedjeljak, sveta Kateri Tekakwitha, blažena Mariana od

Uskrsni ponedjeljak, sveta Kateri Tekakwitha, blažena Mariana od Isusa Navarro i blaženi Rudolf iz Berna

Travanj
Ponedjeljak, 17. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

uskrsni_ponedjeljak

Na uskrsni ponedjeljak spominjemo se puta uskrsnulog Isusa u Emaus s dvojicom učenika, koji su ga naknadno prepoznali, kada je lomio kruh.

Emaus je antički grad, oko 11 km sjeverno od Jeruzalema. Spominje se u Evanđelju po Luki, kada su dva Isusova učenika nakon Isusove smrti i uskrsnuća vraćala se kući u Emaus, a putem im se pridružio Isus. Isusovi učenici teško su podnijeli Isusovu muku i smrt. Mnogi su bili neutješni i uplašeni, nisu razumjeli što se dogodilo. Mnogi su se iz Jeruzalema vratili u svoja mjesta. Tako su se i dva Isusova učenika vraćala u Emaus.

uskrsni_ponedjeljak_4

Putem su raspravljali o događajima u Jeruzalemu. Jedan od ta dva učenika zvao se Kleofa, a drugom nije poznato ime. Dok su razgovarali pridružio im se Isus, no oni ga nisu prepoznali. Isus ih je upitao o čemu razgovaraju i zašto su žalosni. Znao je što ih muči, ovim pitanjem pozvao ih je da se izjadaju. Kleofa odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana? (Lk 24,18)". Nato su ispričali, kako je prorok imenom Isus poučavao narod, imali su od njega velika očekivanja, ali je osuđen na smrt, razapet i umro. Zbunilo ih je što su neke žene našle prazan grob i anđeli im rekoše da je Isus živ. Isus im odgovori: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu? (Lk 24, 25-26)".

uskrsni_ponedjeljak_3

Tada im je Isus detaljno opisao što su sve proroci navijestili, da će se dogoditi s Njim. Učenici su rado pamtili pozitivna proroštva, a izbjegavali su proroštva o Isusovoj muci i smrti. Smetalo im je, što je Isus umro na križu. Nadali su se, da će Isus uspostaviti zemaljsko kraljevstvo i osloboditi Židove od rimskih okupatora. Isus je navijestio Božje kraljevstvo umjesto zemaljskog. Preko proročanstva, pokazao je da je uistinu obećani Mesija. Dok su pričali, Isus i dva učenika došli su do Emausa. Isus je želio otići, ali su ga molili da ostane s njima, jer večer je i uskoro će noć. I dalje nisu znali da je to Isus.

Zajedno su sjeli za stol. Isus je uzeo kruh, izrekao blagoslov, razlomio kruh i pružio im. Tada su ga prepoznali, a Isus im iščeznu s očiju. Jedan drugome rekoše: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putom govorio, dok nam je otkrivao Pisma? (Lk 24,32)". Odmah su se vratili u Jeruzalem i potražili apostole. Apostoli su već znali da je Isus uskrsnuo, već se ukazao pobožnim ženama i svetom Petru. Kleofa i drugi učenik ispričali su apostolima, kako im se Isus pridružio na putu u Emaus, kako im je tumačio Sveto Pismo, kako su ga prepoznali u lomljenju kruha i kako je iznenada nestao.

blazena_kateri_tekakwitha

Sveta Kateri Tekakwitha

Današnja sveta zaštitnica, Kateri (Catherine) Tekakwitha, američka Indijanka, svojim nadimkom, „ljiljan Mohawka" prikladno se uklapa u proljetni ugođaj. Rodila se 1656. u tvrđavi Ossernon (danas Auriesville, sjeveroistočni dio grada Glenna, država New York) kao kći Kenneronkwe, poglavice plemena Mohawk i Kahente, njegove zarobljenice, Algonkinke katolkinje. Preživjela je i pošast boginja koje su joj 1660. unakazile lice, oslabile vid i usmrtile njezine roditelje i brata. Pleme je potom preselilo u Caughnawagu (danas naselje Fonda, država New York). Živjela je kod strica, koji je naslijedio njezinog oca kao poglavica i pomagala mu u kućnim poslovima. Njezino indijansko ime Tekakwitha znači "onu koja stvari postavlja u red". Kasnije su je nazvali "ljiljanom" jer je bila izuzetno blaga i nježna djevojka. S francuskim katoličkim misionarima, isusovcima iz Kanade, prvi put je došla u dodir 1675. Obratio ju je i pokrstio otac Jacques de Lamberville na sam Uskrs, 18. travnja 1676., i dao joj ime Kateri (Catherine). Ostali članovi plemena zbog vjere su je često zlostavljali i ozbiljno joj prijetili, pa je pobjegla. Pješačila je 200 milja kroz divljinu (šume, rijeke i močvare) dok nije stigla u indijansku misiju svetog Franje Ksaverskog u Sault Saint Louisu (Québec), blizu Montreala. Tamo je primila prvu pričest i čitav svoj život posvetila Kristu Gospodinu.


Često se povlačila u šumu i pred križem urezanim u jedno stablo provodila sate u razmatranju Isusove muke. Redovito je dolazila u crkvu, pomagala misionarima i obitelji koja joj je pružila gostoprimstvo. Protiv svojih unutarnjih muka i kušnji borila se strogom pokorom. Shrvana bolima i patnjama preminula je na današnji dan, 17. travnja 1680. u naselju Kahnawake (rezervat Indijanaca Mohawka), na južnoj obali rijeke Saint Lawrence, nedaleko kanadskog grada Montreala.

sveta_kateri_tekakwitha_3

Prema legendi u času smrti s njezinog lica nestali su svi ožiljci i ono je zasjalo čudesnom ljepotom. Pripisuju joj se mnoga čudesa, a glas o njezinoj svetosti širio se na sve strane. Na njezin grob dolazili su brojni hodočasnici, naročito kršćani Indijanci i francuski kolonisti. Blaženom ju je proglasio 1980. papa Ivan Pavao II., a svetom papa Benedikt XVI. 21.10.2012. godine. Zaštitnica je ekologa, boraca za zaštitu okoliša, prognanika, djece bez roditelja, osoba ismijavanih zbog pobožnosti, sjevernoameričkih Indijanaca, Montreala i mnogih naselja, župa i crkava u Sjevernoj Americi.

Blažena Mariana od Isusa Navarro

Blažena Mariana od Isusa (Mariana de Jesús), španjolska redovnica, mercedarijevka, prozvana „ljiljanom Madrida", rođena je u Madridu 17. siječnja 1565., kao Mariana Navarro de Guevara y Romero, kći Luisa Navarra, kraljevskog krznara i Juane Romero. Iako su je roditelji htjeli udati, pobožna djevojka željela je svoj život posvetiti Kristu Gospodinu. Otac ju je za kaznu smjestio u kuhinju i povjerio njezin odgoj strogoj sluškinji. Kad je Marianina majka umrla, stanje se pogoršalo jer je dobila i zlu maćehu koja ju je zlostavljala. Mariana je potom napustila roditeljsku kuću i živjela kao pokornica u iznajmljenoj sobici. Posvetila se molitvi, obilasku bolesnika te skrbi za nevoljnike i nemoćnike. Bolovala je od neke neobične bolesti ruku pa je nisu htjeli primiti ni u jednu redovničku zajednicu.

Živjela je u blizini madridske crkve svete Barbare i samostana bosonogih mercedarijevaca. Oni su je godinama poznavali i znali za njezinu ljubav prema Kristu i siromasima. Stoga su joj dopustili da 4. travnja 1613. kao trećoredica uđe u njihovu družbu, a 20. svibnja 1614. položila je redovničke zavjete. Naročitu pobožnost razvila je prema Blaženoj Djevici Mariji i presvetom Sakramentu.

Mističarka, u jednoj viziji okrunjena je od Krista njegovom trnovom krunom. Teško bolesna, Mariana od Isusa preminula je na današnji dan, 17. travnja 1624., u Madridu. Papa Pio VI. proglasio ju je blaženom 18. siječnja 1783. Prigodom 300. obljetnice njezine smrti otvorili su njezin grob i pronašli još uvijek neraspadnuto tijelo. Njezine relikvije čuvaju se i časte u crkvi samostana don Juana de Alarcóna. Zaštitnica je Madrida, zajedno sa svetim Izidorom ratarom.

Blaženi Rudolf iz Berna

Blaženi Rudolf iz Berna (Rudolf von Bern), švicarski mučenik, rodio se oko 1290. u Bernu, glavnom gradu švicarske konfederacije. Prema bernskim kronikama iz XV. i XVII. stoljeća, u Bernu se 17. travnja 1294. dogodio strašan zločin. Mali Rudolf, kršćanski dječak, odvučen je u rudarski rov, razapet na križ i ostavljen da na tom križu izdahne. Građani Berna i bernski svećenici smatrali su malog Rudolfa istinskim kršćanskim mučenikom pa su ga uz velike počasti pokopali u glavnoj bernskoj crkvi (Berner Leutkirche) blizu oltara svetog Križa. Taj su oltar vjernici kasnije prozvali oltarom svetog Rudolfa jer su neki od njih na zagovor malog mučenika bili čudesno uslišani u svojim molitvama. Dječakova mučenička smrt pripisana je bez nekih dokaza članovima bernske židovske općine i oni su nepravedno optuženi za ritualno ubojstvo. Uslijedio je pravi pogrom. Neki članovi židovske zajednice su pozatvarani, neki mučeni i poubijani, a neki prognani. Od tada se nijedan Židov nije smio nastaniti u Bernu. Tako je jedna tragedija izazavala drugu.

 

Crkva s tijelom malog mučenika srušena je 1485, a na njezinom mjestu sagrađena je veća i ljepša crkva (Berner Münster). Rudolfovo tijelo stavljeno je u lijes i izloženo na oltaru svetog Križa. Kalvinisti su 1528. opustošili tu crkvu i porušili oltar. Relivije malog mučenika izvađene su iz lijesa, pokopane izvan crkve i tada im je nestao svaki trag. Spomendan blaženog Rudolfa uveden je u mjesni kalendar biskupije Basel. Njegovo ime danas je simbol ne samo žrtve jednog nevinog dječaka već i podsjetnik na stradanje nedužne bernske židovske zajednice.

 

Svi datumi

  • Ponedjeljak, 17. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).