NaslovnaSvetac danaVeliki četvrtak, sveti Hermenegildo i sveti Martin I.

Veliki četvrtak, sveti Hermenegildo i sveti Martin I.

Travanj
Četvrtak, 13. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

veliki_cetvrtak

Veliki četvrtak je spomendan Isusove posljednje večere. Ujutro se slavi misa posvete ulja (Missa chrismatis), na kojoj se posvećuje ulje za svetu potvrdu i blagoslivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene.

Uvečer se na svečan način slavi euharistijsko slavlje, misa večere Gospodnje, kojom počinje vazmeno trodnevlje. Na otajstven se način slavi i obnavlja ustanovljenje euharistije i svećeničkog reda. Nakon večernjih obreda uklanjaju se iz crkve ukrasi i prestaju zvoniti zvona do vazmenoga bdjenja.

sveti_hermenegildo

Sveti Hermenegildo

Današnji zaštitnik je sveti Hermenegildo, vizigotski kraljević i mučenik. Rodio se oko 550. u hispanskom gradu Toletumu (danas Toledo, Castilla-La Mancha) kao sin vizigotskog (zapadnogotskog) kralja Leovigilda. Leovigild je svladao sve svoje protivnike i postao kraljem Španjolske. Svoga sina Hermenegilda oženio je 579. franačkom princezom Ingundom, pravovjernom katolkinjom, dok su Vizigoti, zajedno sa svojim kraljem, bili arijanci i nijekali Kristovo božanstvo.

sveti_hermenegildo_3

Hermenegildova maćeha, kraljica Goswinta htjela je Ingundu svakako pridobiti za arijanstvo, ali ona se odlučno branila, a na njezinu stranu stao je i Hermenegildo. Kako bi izbjegao trzavice na kraljevskom dvoru i u kraljevskoj obitelji, Leogivild je predao sinu namjesništvo nad dijelom španjolskog kraljevstva sa sjedištem u Sevilli (Andaluzija). Tamo su Hermenegildo i Ingunda pronašli moćnog zaštitnika, savjetnika i prijatelja u svetom biskupu Leandru. Leander je snažno utjecao na Hermenegilda pa je i on prihvatio pravu katoličku vjeru. Želio je čitavu Španjolsku učiniti katoličkom i iskorijeniti arijanstvo. Naišao je na žestok otpor kralja Leogivilda koji je zatražio od sina da se vrati arijanstvu. Hermenegildo se proglasio neovisnim kraljem i za sebe pridobio dio plemstva koje se osjećalo katoličkim, a i saveznike izvan Španjolske, Bizantince. Njegov otac na to ga je razbaštinio, napao katoličku hijerarhiju, prognao mnoge biskupe i zaplijenio njihova imanja.


Hermenegilda su izdali, zatvorili ga u sevillsku kulu, mučili ga i lišili kraljevskih prava. Odbio je očevu ponudu da se vrati arijanizmu i primi pričest od arijanskoga biskupa. Radije je izabrao smrt za vjeru nego slobodu u krivovjerju. Ljutiti otac poslao je u tamnicu krvnika koji mu je na današnji dan, 13. travnja 586., u Sevilli odrubio glavu. Njegovo mučeništvo znatno je pridonijelo obraćenju Vizigota s arijanstva na pravovjerni katolicizam. Hermenegildov brat Reccared, novi španjolski kralj, prihvatio je katoličko pravovjerje s cijelim kraljevstvom. Svetim je Hermenegilda proglasio 1586. papa Siksto V., a papa Urban VIII. proširio je njegov blagdan na čitavu Crkvu. Katolička Španjolska ubraja ga među svoje velike zaštitnike. Zazivaju ga kod suša, poplava, grmljavinskog nevremena, a naročito ga štuju obraćenici. Posvećene su mu mnoge župe i crkve.

Sveti Martin I.

Sveti Martin (Martinus) I., 74. rimski papa, mučenik, vladao je Crkvom od 21. srpnja 649. do svoje smrti, 16. rujna 655. Rodio se nedaleko Todija (provincija Perugia, Umbrija), u mjestu koje danas nosi njegovo ime, Pian di San Martino. Rimski svećenik izvanredne naobrazbe, čovjek silne energije, prijatelj siromaha, prije izbora za papu bio je papinski poslanik u Carigradu. U listopadu 649. sazvao je lateranski sabor, nazvan po mjestu održavanja, rimskoj crkvi svetog Ivana Lateranskog, na kojem je sudjelovalo 105 biskupa te brojni grčki monasi. Sabor je osudio monotelitski nauk, koji je nijekao Kristovu ljudsku volju i učio da je u Kristu samo jedna volja, božanska. Papa Martin neumorno je nastojao da zaključci toga sabora budu prihvaćeni posvuda pa je došao u sukob s crkvenom politikom bizantskog cara Konstansa II., koji je želio nametnuti monotelizam.

Car je najprije poslao u Italiju svog namjesnika Olimpija s naredbom da uhiti papu i dovede ga u Carigrad kao zarobljenika. Olimpij se međutim pobunio, stao na papinu stranu, proglasio se gospodarem Italije, vladao tri godine, ali je potom poginuo u bitki sa Saracenima. Car Konstans je zatim na papu poslao drugog namjesnika, Kaliopu, na čelu velike vojske. Bolesni papa Martin uzalud je 17. lipnja 653. potražio utočište u svojoj biskupskoj crkvi. Papa je zarobljen i odveden najprije na otok Naxos u Egejskom moru, a potom u Carigrad, kamo je stigao 17. rujna 653. Tamo su s njim postupali na sramotan način i proglasili ga veleizdajnikom. Izrekli su mu smrtnu kaznu, svukli mu pontifikalne haljine i okovali ga željezom. Zlostavljali su ga i vukli polugolog do Diomedove tamnice, a tamo ga je zateklo pomilovanje od smrtne kazne, koje je od cara izmolio umirući carigradski patrijarh Pavao, njegov negdašnji protivnik. Sve te muke i poniženja nisu slomili papu Martina.

Odveden je u progonstvo u Kerson, na jugozapadu poluotoka Krima, na Crnom moru. Tamo je stigao 15. svibnja 655., a 16. rujna 655. je preminuo, kao posljednji papa mučenik. U jednom pismu s Krima papa mučenik gorko se potužio: „Čudio sam se i još se čudim nad ravnodušnom nesmiljenošću svih onih koji su mi nekoć pripadali, i mojih prijatelja i bližnjih, što su me u mojoj nesreći posve zaboravili i uopće ne žele znati, živim li još ili ne živim." Papa je naročito trpio zbog toga što ga je i rimski kler posve ostavio na cjedilu. Taj je kler pokleknuo pred državnom vlašću i carskim pritiskom te je još za Martinova života izabrao novog papu, Eugena I. Martin je pokopan u Carigradu, a njegove relikvije kasnije su prenesene u Rim. Čuvaju se u crkvi koja nosi njegovo ime, San Martino ai Monti.

 

Svi datumi

  • Četvrtak, 13. Travanj 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).