NaslovnaSvetac danaBijela nedjelja, sveta Julija Billiart, sveti Albert Jeruzalemski,

Bijela nedjelja, sveta Julija Billiart, sveti Albert Jeruzalemski, blaženi August Czartoryski

Travanj
Nedjelja, 8. Travanj 2018. 00:00 - 23:59

bijela_nedjelja

Bijela nedjelja je prva nedjelja poslije Uskrsa, kod nas zvana i Mali Uskrs. Kao datum za svečanu prvu pričest spominje se prvi put u 17. stoljeću. Ime dolazi od bijele odjeće koje su nosili novokrštenici u ranom kršćanstvu. Kao vidljivi znak primljenog sakramenta krštenja, odjeća je trebala označavati čišćenje vodom i biti znakom za ljude novorođene u Kristu.

bijela_nedjelja_2

Od sedmog stoljeća nosili su odrasli krštenici bijelu odjeću osam dana, od Velike subote ili Uskrsa, sve do druge uskrsne nedjelje. Uobičajeno je da se na Bijelu nedjelju održava svečano slavlje Prve pričesti, a veliki papa Ivan Pavao II. proglasio ju je nedjeljom božanskog milosrđa. Božanskom milosrđu posvećena je crkva u Ovčari kod Levanjske Varoši.

sveta_julija_billiart

Sveta Julija Billiart

Danas slavimo svetu Juliju (Julie) Billiart, francusku redovnicu, osnivačicu kongregacije Sestara Naše Gospe od Namura. Rodila se 12. srpnja 1751. u francuskom selu Cuvillyju (biskupija Beauvais, departman Oise, Pikardija) u siromašnoj seljačkoj obitelji. Već u ranom djetinjstvu osjetila je svu težinu bijede i siromaštva, a isticala se svojom pobožnošću, tako da je u devetoj godini primila prvu pričest. U 22. godini života, kao posljedica velikog pretrpljenog straha (u njezinoj nazočnosti neki nepoznati neprijatelj pokušao je ubiti Julijinog oca iz pištolja), ostale su joj uzete obje noge.

sveta_julija_billiart_3

Strpljivo je podnosila bolest, usrdno molila, bavila se ručnim radom, okupljala djecu i poučavala ih vjeronauku. Kad je 1789. buknula krvava francuska revolucija, morala je zbog svoga apostolskog djelovanja skrivena u vozu sijena pobjeći u Amiens (departman Somme, Pikardija), gdje je nastavila svojim prijašnjim aktivnostima. Pribavljala je pomoć proganjanim svećenicima i nalazila im skloništa. Pronašla je i brojne suradnice i počela razmišljati o osnutku nove redovničke družbe, koja bi se posvetila vjerskoj pouci siromašne i zapuštene djece. U tome ju je podupirao i njezin duhovnik, otac Joseph Varin, pripadnik tada zabranjenog isusovačkog reda, koji je 1801. došao u Amiens.


Julie je 1. lipnja 1804., na blagdan Srca Isusova, čudesno ozdravila od svoje uzetosti. Iste godine, 15. listopada 1804., osnovala je Družbu sestara Naše Gospe, položila prve zavjete zajedno s nekoliko bliskih suradnica i postala njihova prva poglavarica. Novi red posvetio se besplatnom podučavanju, odgoju i brizi za siromašnu djecu, a svoj rad nastavio je od 1809. u belgijskom gradu Namuru (Valonija). U tom gradu Julie Billiart je preminula na današnji dan, 8. travnja 1816. Za života je osnovala petnaest samostana svoje družbe i brojne škole. Pripisuju joj se mnoga čudesa. Blaženom ju je 1906. proglasio papa Pio X., a svetom 1969. papa Pavao VI. Zaštitnica je siromaha i bolesnika, te mnogih župa i crkava širom svijeta. Njezine Sestre Naše Gospe i danas uspješno djeluju u 15 zemalja Europe, Afrike, Azije, Sjeverne i Latinske Amerike.

Sveti Albert Jeruzalemski

Sveti Albert Jeruzalemski, talijanski augustinac, biskup, jeruzalemski patrijarh, suosnivač karmelićana i mučenik, rođen je 1149. u Gualtieriju (provincija Reggio Emilia, Emilia-Romagna), u grofovskoj obitelji, kao Alberto Avogadro di Sabbioneta. Studirao je teologiju i crkveno pravo, nakon toga stupio među augustince, regularne kanonike Svetoga Križa u Mortari (provincija Pavia, Lombardija), i postao 1180. njihovim priorom. Biskup Bobbija (provincija Piacenza) postao je 1184., a bislup Vercellija u Pijemontu 1185. U Vercelliju je biskupovao dvadeset godina. Bio je istaknuti diplomat pa je tako posredovao u pregovorima između pape Klementa III. i cara Friedricha Barbarosse, kao papinski legat spriječio 1194. rat između talijanskih gradova Pavije i Milana, a 1199. rat između Parme i Piacenze. Organizirao je biskupske sinode i pomagao u uređivanju redovničkih statuta i pravila. Papa Inocent III. imenovao ga je 1205. patrijarhom u Jeruzalemu i papinskim legatom u Svetoj zemlji.

U Palestinu je stigao početkom 1206. godine. Živio je u lučkoj križarskoj utvrdi Akri (danas sjeverni Izrael) na obali Haifskog zaljeva jer su Jeruzalem 1187. zauzeli Saraceni. Zalagao se za mir među kršćanima, a zbog njegove svetosti i mudrosti cijenili su ga i muslimani. Posjetio je obližnju goru Karmel i susreo brojne pustinjake koji su živjeli u zasebnim nastambama. Skupio ih je u zajednicu i 1209. sastavio pravila njihovog reda (karmelićansko pravilo svetog Alberta) pa se smatra suosnivačem karmelićana, Braće naše drage Gospe od Karmela.

Bio je posrednik u prijeporima između Jeruzalemskog Kraljevstva i Ciparskog kraljevstva te u sukobu između vitezova templara i Armenskog kraljevstva Cilicije. Patrijarh Albert pozvan je kao sudionik na Četvrti lateranski sabor 1215., ali ga je u tome spriječila tragična smrt. Tijekom procesije na blagdan Uzvišenja svetog Križa u Akri, 14. rujna 1214., na Alberta je nasrnuo bivši ravnatelj bolnice Svetog Duha, kojeg je patrijarh prethodno ukorio i smijenio zbog nemoralnog života, i umorio ga ubodima noža. Naročito ga štuje karmelićanski red.

Blaženi August Czartoryski

Blaženi August Czartoryski, poljski svećenik, salezijanac, rodio se 2. kolovoza 1858. u Parizu kao August Franciszek Maria Anna Józef Kajetan Czartoryski, sin poljskog kneza Władysława Czartoryskog i kneginje Marije Amparo Muñoz, kćerke španjolske kraljice Marije Cristine. Njegova obitelj bila je vezana uz kraljevsku poljsku dinastiju pa je prognana u Francusku, odakle je knez Władysław pokušavao obnoviti jedinstvo razdijeljene i podjarmljene domovine. August, od milja zvan „Gucio", u šestoj godini izgubio je majku, a njezino mjesto zauzela je Margareta Orleanska (Marguerite Adélaïde Marie Bórbon-d'Orléans), kćerka pariškog grofa koja se nadala francuskoj kruni. August je bio dobar, tih, boležljiv i povučen dječak, vezan uz svoju domovinu Poljsku, ali nije volio dvorski život. Prvu svetu pričest primio je 1871. u obiteljskom zavičaju, u Sieniawi (Podkarpatsko vojvodstvo).

Od malih nogu iskazivao je smisao za duhovni život, a od desete do sedamnaeste godine školovao se u Parizu i Krakówu. Kako je bio slabog zdravlja, morao je prekinuti studij i preseliti se na jug Europe gdje mu je klima više odgovarala. Njegov kućni učitelj bio je poljski domoljub Józef Kalinowski, koji ga je pratio ne samo u studiju nego i u duhovnom životu. Józef je uskoro postao karmelićanin, a Crkva ga danas štuje kao sveca, svetog Rafała Kalinowskog. Svojeg učenika Augusta on je opisao kao velikodušnog, uravnoteženog mladića, uslužnog, nadarenog, jednostavnog i nadasve pobožnog. Utemeljitelj salezijanaca, don Giovanni Bosco doputovao je 1883. u Francusku. Kneginja Margareta, Augustova pomajka, pozvala ga je u palaču Lambert, pariški dom obitelji Czartoryski, a August mu je ministrirao kod mise. Mladića je taj susret oduševio te je nekoliko puta dolazio u Torino i posjećivao don Bosca. Prožet mističnim iskustvima, uporno je tražio da ga don Bosco primi među salezijance, ali on je oklijevao. August je razgovarao i s Leonom XIII. koji je don Boscu poručio da ga ipak primi.

Nakon što se odrekao materijalnih dobara i pretenzija na prijestolje, August Czartoryski ušao je u srpnju 1887. u salezijanski novicijat. Don Bosco je na svojoj samrtničkoj postelji blagoslovio njegovu kleričku odjeću. Kad je nakon novicijata nastavio studij filozofije i teologije u Torinu, August se razbolio od tuberkuloze. U salezijanskom zavodu Valsalice kraj Torina upoznao je don Andreu Beltramija i s njim sklopio duboko duhovno prijateljstvo. Za svećenika je August zaređen 2. travnja 1892. u Sanremu. Savršeno je usvojio salezijansku duhovnost, naročito smisao za žrtvu. Prikazivao je svakodnevno svoje patnje i cijeli svoj život za dobrobit mladih i uspjeh salezijanske zajednice. Preminuo je 8. travnja 1893. u Alassiju (provincija Savona, Ligurija), a bila je subota vazmene osmine. Njegove posljednje riječi bile su: „Ovo je prekrasan Uskrs!"

Posmrtni ostaci Augusta Czartoryskog počivaju u njegovoj voljenoj Poljskoj, u salezijanskoj crkvi grada Przemyśla (Podkarpatsko vojvodstvo). Blaženim ga je proglasio njegov veliki zemljak papa Ivan Pavao II. 25. travnja 2004. godine.

 

Svi datumi

  • Nedjelja, 8. Travanj 2018. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.