NaslovnaSvetac danaOžujakSveta Franciska Rimska, sveta Katarina Bolonjska i sveti Cezarije iz

Sveta Franciska Rimska, sveta Katarina Bolonjska i sveti Cezarije iz Nazijanza

Ožujak
Četvrtak, 9. Ožujak 2017. 00:00

sveta_franciska_rimska

Današnja sveta zaštitnica je Franciska Rimska (Santa Francesca Romana), mističarka i redovnica benediktinka. Rođena je 1384. u Rimu kao Francesca Bussa de' Leoni. Kći plemenitih i bogatih roditelja, Paola i Jacobelle, već kao djevojčica obilazila je zajedno s majkom rimske bazilike, molila na grobovima svetih mučenika i dijelila milostinju mnogim siromasima. Željela je postati redovnica, ali se po očevoj želji udala za plemića Lorenza de' Ponzianija, zapovjednika papinskih četa, s kojim je bila u sretnom braku 40 godina i rodila šestero djece. Bila je uzorna supruga i dobra majka. Pridružila se bratovštini Marijinih oblatkinja u Rimu (Oblate Olivetane di Santa Maria Nuova), kasnije nazvanoj njezinim imenom (Oblate di Santa Francesca Romana), koju je osnovala 1425., zajedno s drugim pobožnim rimskim damama. Prvi samostan te družbe otvorila je 1433.

sveta_franciska_rimska_3

Doživjela je niz osobnih tragedija, među njima smrt muža i djece. Potpuno se posvetila brizi za siromahe i bolesnike, žrtve epidemija i ratova. Osnovala je prvi rimski dom za napuštenu djecu. Stroga pokornica, glasovita po svojim viđenjima, objavama, čudesima i duhovnim zanosima, bila je utjelovljenje poniznosti, poslušnosti, strpljivosti, ljubavi i vjere. Mnogo je molila, nosila kostrijet, jela samo povrće i obilazila kuće proseći milostinju za siromahe, zajedno s muževom sestrom Vannozzom. Posebnu pobožnost gajila je prema svom anđelu čuvaru, koji ju je vjerno pratio na njezinim putovanjima.

Preminula je na današnji dan, 9. ožujka 1440., u svojem voljenom Rimu. Svetom ju je proglasio 1608. papa Pavao V. Zaštitnica je grada Rima, rimskih domaćica, benediktinskih oblatkinja, udovica, vozača, automobilista, motorista, taksista, laika, osoba kojima se rugaju zbog pobožnosti i mnogih naselja, župa i crkava.

Sveta Katarina Bolonjska

Sveta Katarina Bolonjska (Caterina da Bologna), talijanska redovnica klarisa i mističarka, rođena je 8. rujna 1413. u Bologni kao Caterina de' Vigri, kći ferrarskog patricija Giovannija de' Vigrija i Benvenute Mammolini. Njezin otac bio je doktor prava, u službi gospodara Ferrare, markiza Niccolòa III. d'Estea.  Caterinu je u Bologni odgajala majka, a već je od malih nogu učila i latinski jezik. Došla je 1424. s ocem na ferrarski dvor, gdje je boravila kao dvorska dama. Isticala se svojom elegancijom, načinom izražavanja, prirodnom otmjenošću i smislom za umjetnost. Voljela je osobito pjesništvo, glazbu i slikarstvo, a ta je ljubav opstala i u njezinom redovničkom životu. Očeva smrt i majčina druga udaja snažno su uzdrmali Caterinu i ona se odlučila posve posvetiti dragom Bogu. Napustila je 1427. kneževski dvor u Ferrari i pridružila se skupini mladih plemkinja na čelu s Lucijom Mascheroni koje su živjele prema pravilima svetog Augustina. Bile su to za nju godine teških unutarnjih kriza, napasti i poteškoća svake vrste. Caterina je 1432. stupila zajedno sa svojim prijateljicama u franjevački samostan Corpus Christi u Ferrari, gdje su prihvatile pravila svete Klare, odobrena od pape Inocenta IV. Bogata plemkinja i dvorska dama, obavljala je u samostanu službu pekarice i vratarice te sve moguće teške i grube poslove. Postala je zatim uspješna i omiljena učiteljica novakinja, a glas o njezinim uspjesima stigao je i do njezine rodne Bologne. Zbog toga je u Ferraru stiglo poslanstvo iz Bologne s molbom da se i u Bologni otvori samostan klarisa. Za taj zadatak odabrana je Caterina, koja je imenovana predstojnicom novog samostana.

Samostan klarisa Corpus Christi u Bologni s 18 redovnica i Caterinom kao predstojnicom otvoren je u srpnju 1456. Kasnije je uz samostan podignuta i crkva, a Caterina je bila poglavarica te redovničke zajednice, uz prekid od tri godine, sve do svoje smrti. Pripisuju joj se mnoga čudesa, viđenja, ukazanja i proročanstva. Obratila je mnoge grešnike i spasila mnoge duše. Njezina snažna osobnost utisnula je neizbrisiv pečat na život u bolonjskom samostanu, ali i na talijansku kulturu i umjetnost onog vremena. Bila je istaknuta spisateljica i pjesnikinja (pisala ja na latinskom i na talijanskom jeziku), slikarica i ilustratorica te nadarena glazbenica.

Njezino najznačajnije djelo je „Sedam duhovnih oružja" („Le sette armi spirituali"), napisano 1438., a tiskano 1475., s mnogobrojnim kasnijim izdanjima, u kojem pokazuje put i način kako će duša stići svojem vječnom cilju. Djelo je pisano zrelo i nadahnuto, s izuzetnom izražajnošću i snagom, protkano poučnim primjerima, metaforama i simbolikom. Caterina je preminula u Bologni na današnji dan, 9. ožujka 1463. Odmah poslije njezine smrti vjernici su je počeli častiti kao sveticu, a na njezinom grobu dogodila su se mnoga čuda. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto sve do današnjih dana, a čuva se u kapeli samostana klarisa u Bologni. Svetom ju je 22. svibnja 1712. proglasio papa Klement XI. Zazivaju je kod raznoraznih napasti, a zaštitnica je umjetnika, slikara i Umjetničke akademije u Bologni.

Sveti Cezarije iz Nazijanza

Sveti Cezarije iz Nazijanza (Caesarius), dvorski liječnik, rodio se oko 330. u Arijanzu kod Nazijanza (jugozapadna Kapadocija, danas Anatolija, Turska), u obitelji svetaca. Kao sveci se štuju njegova majka Nona, otac Grgur stariji, biskup Nazijanza, brat Grgur, slavni teolog i crkveni naučitelj, te sestra Gorgonija. Kad je Cezarije odrastao, pošao je iz svojeg rodnog grada u Aleksandriju i posvetio se u tamošnjim glasovitim školama proučavanju geometrije, zvjezdoznanstva i medicine. Naročito ga je privlačila medicina. Nakon povratka u zavičaj s velikim je uspjehom djelovao kao liječnik. Glas o njemu dopro je i do carskog dvora, pa ga je car Konstancije II. oko 355. pozvao u Carigrad. Tamo je postao dvorski liječnik. U toj službi ga je potvrdio čak i car Julijan Apostata, mrzitelj kršćanstva, iako je Cezarije čvrsto pristajao uz kršćansku vjeru. Julijan je od Cezarija zahtijevao da se odrekne svoje vjere, a kad je on to odbio, prognao ga je. Nakon Julijanove smrti Cezarije se 363. vratio u Carigrad.

Car Valens imenovao je 364. Cezarija upraviteljem (kvestorom) rimske pokrajine Bitinije, na sjeveroistoku Male Azije. Prigodom strašnog potresa koji je 11. listopada 368. pogodio bitinijski grad Niceju, Cezarije je čudesno umakao smrti. Taj ga je događaj toliko uzbudio da je odlučio ostaviti javnu službu. Posvetio se spremanju za vječnost i spasenju svoje duše. Dao se odmah krstiti, te je provodio pokornički život sve do svoje prerane smrti, uzrokovane kugom, početkom 369. u Bitiniji. Oporučno je svoj imetak ostavio siromasima. Pokopan je u Nazijanzu, a dirljivi pogrebni govor izrekao je njegov brat Grgur Nazijanski, slavni govornik, o kojem pišemo u prilogu od 2. siječnja. O Cezarijevoj majci, svetoj Noni, pišemo u prilogu od 5. kolovoza. Sveti Cezarije zaštitnik je neženja.

 

Svi datumi

  • Četvrtak, 9. Ožujak 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).