NaslovnaSvetac danaSveti Ivan Damašćanski i blaženi Francesco Faà di Bruno

Sveti Ivan Damašćanski i blaženi Francesco Faà di Bruno

Ožujak
Ponedjeljak, 27. Ožujak 2017. 00:00 - 23:59

sveti_ivan_damascanski

Sveti zaštitnik kojeg se danas prisjećamo je Ivan Damašćanski ili Damascenski (latinski Iohannes Damascenus), crkveni naučitelj („doktor Uzašašća" i „doktor crkvene umjetnosti"). Rodio se oko 676. u sirijskom gradu Damasku, u uglednoj arapskoj obitelji, kao sin kalifskog ministra financija Sarguna ibn Mansura. Stekao je temeljitu, svestranu naobrazbu i obavljao važne službe na kalifskom dvoru (radio je i kao carinski službenik).

sveti_ivan_damascanski_3

Oko godine 730. povukao se u samostan svetog Sabe kraj Jeruzalema. Postao je monah, zaredio se 735. za svećenika, posvetio se teologiji i kontemplativnom životu. Borio se protiv ikonoklasta, u obranu svetih slika („Tri apologije"). Naučavao je da štujući svete slike štujemo ne predmete već osobe koje one prikazuju, dakle ne obožavamo materiju i ne klanjamo se idolima, nego častimo one koji se nalaze u općinstvu svetih. Prvi je od grčkih teologa obuhvatio vjerske istine Svetog pisma i tradicije u djelu „Vrelo spoznaje" (tri dijela: dijalektika, književno-povijesni prikaz hereza, teologija). Zbog toga ga nazivaju prvim dogmatičarom i „utemeljiteljem sistematske istočne teologije".


Mudrost velikih crkvenih otaca, duhovnih velikana iz IV. i V. stoljeća sabrao je i vješto prenio na kasnije naraštaje. Postao je most, jedan od glavnih posrednika između staroga i visoka srednjega vijeka, patristike i skolastike. Skroman, ponizan i jednostavan, sam je svoj rad usporedio s pčelom koja odasvud skuplja med. Hrabar poput Ivana Krstitelja, nije se bojao ni kalifa ni bizantskog cara. Svestrani pisac (dogmatičar, apologet, bibličar, filozof i hagiograf), najpoznatiji je po mnogobrojnim crkvenim pjesmama, kanonima i himnama, kojima se i danas služi Istočna crkva. Izvrstan govornik, prozvan „Chrysorrhoas" („Zlatna Bujica"), ostavio je više homilija te mnoga asketska, polemička i manja dogmatska djela. Pripisuje mu se i djelo „Barlaam i Jozafat", legenda o pustinjaku, koja je ušla u red najpopularnijih srednjovjekovnih romana. Preminuo je 4. prosinca 749. u samostanu Mar Saba kraj Jeruzalema. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1890. crkvenim naučiteljem.

Blaženi Francesco Faà di Bruno

Blaženi Francesco Faà di Bruno, talijanski svećenik, matematičar, časnik i utemeljitelj Društva svete Zite, rođen je 29. ožujka 1825. u Alessandriji (Pijemont), kao najmlađe od dvanaestero djece pobožne aristokratske obitelji, sin markiza Luigija di Bruna i Caroline Sappa dei Milanesi. S devet godina ostao je bez majke. Upisao se 1840. na vojnu akademiju u Torinu, služio u savojskoj kraljevskoj vojsci i postao 1849. inženjerijski satnik. Studirao je matematiku, geografiju, geodeziju i kartografiju. Kralj Vittorio Emanuele II. pozvao ga je zatim za odgojitelja svojih sinova. Francesco je ubrzo napustio taj položaj, uputio se u Pariz i 1853. doktorirao na Sorbonni matematiku i astronomiju. Radio je od 1855. u francuskom nacionalnom opservatoriju. Potom se vratio u Italiju i od 1857. djelovao kao profesor matematike i astronomije na sveučilištu i vojnoj akademiji u Torinu. Napisao je niz matematičkih knjiga i znanstvenih radova, a djelovao je i kao skladatelj i izumitelj. U svim prigodama ostao je čovjek duboke vjere i bavio se dobrotvornim radom. Bio je bliski prijatelj svetog Ivana Bosca.

Započeo je 1866. u Torinu (četvrt San Donato) gradnju crkve Naše Gospe od Utočišta i svete Zite, dovršenu 1869., posvećenu uspomeni na vojnike koji su položili svoje živote u borbi za ujedinjenje Italije. U želji da se još više i bolje posveti nevoljnicima, odlučio je postati svećenik. Uz potporu pape Pija IX. zaređen je 22. listopada 1876., u 51. godini života, a kao svećenik posvetio se dobrotvornom radu sve do svoje smrti. Utemeljio je 1859. Društvo svete Zite za služavke i kućne pomoćnice, a 1881. kongregaciju Najmanjih sestara Naše Gospe od Utočišta (Suore Minime di Nostra Signora del Suffragio).

Sudjelovao je u osnivanju domova za starce, siromahe i samohrane majke, a osnovao je i sklonište za prostitutke. Preminuo je u Torinu na današnji dan, 27. ožujka 1888. Blaženim ga je proglasio 25. rujna 1988. papa Ivan Pavao II. Nazvao je tada blaženog Francesca „divom vjere i milosrđa". Njegove relikvije nalaze se u crkvi Naše Gospe od Utočišta u Torinu. Zaštitnik je talijanskih inženjeraca, a njegove redovnice djeluju i danas u Europi (Italija i Rumunjska), Južnoj Americi (Argentina i Kolumbija) i Africi (Kongo). Prema podacima iz 2005. red je brojio 179 sestara u 25 kuća.

 

Svi datumi

  • Ponedjeljak, 27. Ožujak 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).