NaslovnaSvetac danaBlagovijest, sveti Dizma i sveta Lucija Filippini

Blagovijest, sveti Dizma i sveta Lucija Filippini

Ožujak
Subota, 25. Ožujak 2017. 00:00 - 23:59

blagovijest

Danas slavimo Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo, svetkovinu u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Sveti Luka izvještava nas o tom događaju u svojem evanđelju: "Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: 'Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!' Na te riječi ona se prepade i počne razmišljati što znači taj pozdrav. Anđeo joj reče: 'Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus.

blagovijest_3

On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.'- Kako će to biti - reče Marija anđelu - jer se ja ne sastajem s mužem? - Duh Sveti sići će na te - odgovori joj anđeo - sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim. Gle! I tvoja rodica Elizabeta zače sina u svojoj starosti. Već je u šestom mjesecu ona koju zovu nerotkinjom. Jer Bogu ništa nije nemoguće. Marija mu reče: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!' Tada je anđeo ostavi" (Lk 1,26-38).

Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja, jer se Sin Božji utjelovio da postane Spasitelj. Blagovijest se slavi devet mjeseci prije Kristova rođenja, u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka. S Lukinim izvještajem nalazimo se na vrhuncu koji povezuje Stari i Novi zavjet. U njega se slijevaju sva proroštva, a iz njega proizlazi sav budući razvoj. Na tom vrhuncu se nalazi Krist, Bogočovjek, Spasitelj, Isus, koji kao Jahve u svetinji nad svetinjama prebiva u Marijinu krilu, a Ona je prava Majka pravoga Božjega Sina.

Utjelovljenje je povijesni čin, a uključuje duboku tajnu božansko-ljudske veze, bogočovještva, u osobi Isusa Krista. Današnja svetkovina je istovremeno Gospodnji i marijanski blagdan. Marija je toga dana začela, a Isus je začet. Odnosi se na oboje pa kad spominjemo Navještenje Gospodnje, mislimo na Krista, a kad govorimo o Blagovijesti, mislimo na Mariju. I dok je Lukin izvještaj pisan s gledišta Marije, o istom događaju evanđelist Matej piše s gledišta Josipa. Oba evanđelista žele naglasiti da je Isus čovjek, ali i Bog koji postaje čovjek. Njegovo je začeće čudesno, po Duhu Svetom. Tu spoznaju moraju proživjeti i Marija i Josip. Isus je Marijin sin, ali je i Sin Božji. U Blagovijesti dobro osjećamo da se radi o odlučnom trenutku za sve ljude. Bog je došao među nas i Marija je bila tu da primi Boga, koji je postao čovjek, u naše ime.

navjestenje_blazene_djevice_marije_crkva_u_opatiji

Navještenje Blažene Djevice Marije - crkva u Opatiji

Ne zaboravimo, sam Bog dao je Mariji posebno mjesto, izabravši je za Majku Isusu, a Gospodin Isus opet ju daje i nama za Majku našu. Riječi Božjega glasnika u događaju Navještenja rado se prisjećamo dok izgovaramo molitvu Anđeo Gospodnji. Svakog dana ujutro, u podne i navečer, sa svih tornjeva katoličkih crkvi zvona nas pozivaju da pozdravimo Mariju i da se spomenemo Navještenja.

navjestenje_blazene_djevice_marije_zupna_crkva_u_velikoj_gorici

Navještenje Blažene Djevice Marije - župna crkva u Velikoj Gorici

Taj događaj prikazali su u svojim djelima mnogi velikani umjetnosti. Pod zaštitu Navještenja Gospodinovog i Blagovijesti stavili su se novinski izvjestitelji i urednici vijesti, Hrvatska dominikanska provincija te mnoge biskupije, naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Vrbani, Velika Gorica, Strmac Pribićki kod Jastrebarskog, Klanjec, Gospić-katedrala, Pićan, Svetvinčenat, Snašići kod Svete Nedelje, Opatija, Košljun, Mali Lošinj, Vrgorac, Novo Selo kod Selaca na Braču, Supetar na Braču, Milna na Braču, Orebić na Pelješcu, Dubrovnik, Široki Brijeg).

Sveti Dizma

Sveti Dizma (Dismas, Dimas) je obraćeni razbojnik, koji je razapet s desne strane Isusovog križa. Prema predaji rodio se u razbojničkoj obitelji, koju je Sveta Obitelj susrela na svojem bijegu u Egipat. Bunar s vodom kojom je Marija prala malog Isusa, postao je čudotvoran pa su mnogi bolesnici dolazili po tu vodu i ozdravljali. Legenda govori da su po tu vodu došli i Dizmini roditelji, a kad je njihov bolesni sin kušao tu vodu, ozdravio je. Stoga su i razbojnici pustili Svetu Obitelj da mirno nastavi svoj put. Prošle su mnoge godine, a Dizma je kasnije i sam upao u loše društvo.

Postao je u Izraelu član razbojničke bande, ali za razliku od drugog člana te bande, Geste (Gestasa), nikada nije bio nasilan. Dogodilo se da su i Dizma i Gestas razapeti zajedno sa Spasiteljem svijeta. Evanđelje ne navodi zločine zbog kojih su bili raspeti, ali je sigurno da su bili razbojnici, pljačkaši, a možda i ubojice. O tome govori i težina njihove kazne: smrt na križu, najokrutnija smrt. Na Kalvariji se Dizma divio Isusovoj strpljivosti i blagosti. On je u Isusu raspetom prepoznao obećanog Mesiju. Sa svojeg križa branio je Isusa od napada i uvreda lijevog razbojnika Gestasa.

O tome izvještava sveti Luka: "Jedan od obješenih zločinaca vrijeđao je Isusa: „Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas!" Tada drugi progovori i ukori ga: „Zar se Boga ne bojiš, ti koji podnosiš istu kaznu? Mi smo ovdje po pravdi, jer primamo zasluženu plaću za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla učinio." Pa nadoda: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!" A Isus mu reče: „Zaista, kažem ti, danas ćeš sa mnom biti u raju!" (Lk 23, 39-43). U riječima dobrog razbojnika jasno se nazrijeva kajanje, osuda vlastitih zlih čina, primanje kazne kao zadovoljštine za počinjene nepravde te vjera u Isusa Krista, Gospodina i Kralja, koji ima svoje kraljevstvo. Takvo kajanje pribavilo je tom razbojniku ne samo Isusovo oproštenje, već i ulazak u njegovo kraljevstvo, a tamo ulaze samo sveti. O desnom razbojniku kasnije su pisali mnogo i lijepo i velikani Crkve, među njima sveti Augustin, sveti Leon Veliki, sveti Ivan Zlatousti, sveti Ciprijan i sveti Toma Akvinski.

Sveti Dizma-crkva u Zagrebu (Nova Ves)

Svi oni u dobrom razbojniku vide primjer savršenog pokajanja, koje briše sve grijehe, a zazivaju ga i osuđenici na smrt. On je zapravo jedini svetac za kojeg se pouzdano zna da je završio u raju, iako se to u njegovom slučaju dogodilo u posljednji čas, „pet do dvanaest". Sveti Dizma, dobri razbojnik, stekao je tijekom stoljeća mnoge časne naslove pa je tako postao „prijatelj Isusa Krista, sudrug Isusova mučeništva, tužitelj Isusovih mučitelja, čuvar raja, Gospodinov prorok, odvjetnik i branitelj, Isusov pobočnik, orao koji leti u nebo". Svetog Dizmu štuju diljem svijeta. Zaštitnik je tamnica, osuđenih zatvorenika, osoba osuđenih na smrt, umirućih, pogrebnika, kriminalaca pokajnika, zatvorskih svećenika te mnogih naselja, župa, crkava, kapela i poljske nadbiskupije Przemyśl. Crkva svetog Dizme, sagrađena 1706., nalazi se i u našem Zagrebu (Nova Ves).

Sveta Lucija Filippini

Sveta Lucija (Lucia) Filippini, talijanska redovnica, utemeljiteljica družbe Pobožnih učiteljica Filippini, rođena je 13. siječnja 1672. u Cornetu (danas Tarquinia, provincija Viterbo, Lazio), u plemićkoj obitelji, kao posljednje od petero djece Filippa Filippinija i Magdalene Picchi Falzacappa. Rano je ostala bez roditelja pa su brigu za djecu preuzeli ujak i ujna. Biskup Montefiasconea, kardinal Marcantonio Barbarigo, zavolio je Luciju i 1688. povjerio njezin odgoj redovnicama u samostanu svete Klare u Montefiasconeu (provincija Viterbo, Lazio), oko 100 kilometara sjeverno od Rima. Zajedno sa svetom Rosom Venerini (pišemo o njoj u prilogu od 8. svibnja), koju je upoznala 1692, Lucia je u Laziju otvorila mnoge škole za djevojke. Uz potporu kardinala Barbariga osnovale su u Montefiasconeu družbu Pobožnih učiteljica (Maestre Pie), posvećenu školovanju djevojaka, posebno onih siromašnih. Djevojke su učile ručni rad, vještine  tkanja i vezenja, vjeronuak i umijeće čitanja. Subotom i nedjeljom Lucia je okupljala svoje učenice i vodila ih u posjet bolesnicima i siromasima. Na taj način učila ih je kršćanskoj ljubavi. Pratila ih je bodrila i kasnije u životu, kad su već postale majke. Papa Klement XI. pozvao je 1707. Luciju Filippini u Rim, kako bi i tamo otvorila svoje škole. Tada je nastala redovnička družba koja je postala neovisna od istoimene družbe Rose Venerini (Maestre Pie Venerini). Nazvana je družbom Pobožnih učiteljica Filippini (Maestre Pie Filippini). Papa je Lucijine škole stavio pod svoju specijalnu zaštitu.

Za Lucijinog života otvoreno je u Rimu, Laziju i Toscani oko 40 škola njezine družbe, kojom je  upravljala do kraja života. Lucia Filippini bila je osobito pobožna i odana prema Presvetoj Djevici. Svaki dan je molila Mali časoslov Blažene Gospe i krunicu. Kad god je čula kako otkucava sat, pozdravila je Gospu Zdravomarijom. Marijini blagdani bili su za nju uvijek dani velike duhovne radosti. Dan uoči blagdana strogo je postila. U svakoj ustanovi Pobožnih učiteljica na počasnom mjestu držala je sliku Majke Božje. Svom je dušom željela umrijeti na neki Gospin blagdan. Godine 1732. bila je pogođena teškom bolešću (rak dojke), a 19. ožujka rekla je bolničarki: „Umrijet ću na dan Navještenja. Isti anđeo koji je Presvetoj Djevici navijestio tajnu utjelovljenja Riječi, meni će navijestiti smrt." Tako je i bilo. Na Blagovijest, dok su zvona u podne zvonila na Anđeoski pozdrav, koji je Lucija s najvećom pobožnošću izmolila, preminula je u Gospodinu. Dogodilo se to na današnji dan, 25. ožujka 1732, u Montefiasconeu. Pokopana je u tamošnjoj katedrali. Kip svete Lucije Filippini nalazi se i u južnoj lađi rimske bazilike svetog Petra. Papa Pio XI. proglasio ju je blaženom 13. lipnja 1926, a svetom 22. lipnja 1930. Družba Maestre Pie Filippini, posvećena kršćanskom podučavanju i odgoju mladeži, uspješno djeluje i danas u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi i Aziji, a prema podacima iz 2005. u njoj je diljem svijeta djelovalo 750 sestara u 110 kuća.

 

Svi datumi

  • Subota, 25. Ožujak 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).