NaslovnaSvetac danaSveti Vulfram, blaženi Hipolit Galantini blaženi Mauricije Csák

Sveti Vulfram, blaženi Hipolit Galantini blaženi Mauricije Csák

Ožujak
Ponedjeljak, 20. Ožujak 2017. 00:00 - 23:59

sveti_wulfram

Današnji sveti zaštitnik je Vulfram (Wulfram, Vuilfran, Wulfrann, Wolfran, Wulframnus, Vulfran, Vulphran), nadbiskup Sensa. Rodio se oko 640., vjerojatno u gradiću Milly-la-Forêt (departman Essonne, Île-de-France), kao sin Fulberta, viteza na dvoru franačkog kralja Dagoberta I. Odgojen je na dvoru kralja Clovisa II. i služio kao dvoranin kralja Clothara III. Svećenik i redovnik benediktinac, postao je 682. nadbiskup Sensa (departman Yonne, Burgundija), ali je 685. prepustio svoju nadbiskupiju svetom Amatusu.

sveti_wulfram_3

Razdijelio je svoju zemlju i sa skupinom redovnika krenuo kao misionar na sjever. Tamo je dvadesetak godina uspješno djelovao kao propovjednik među frizijskim plemenima. Obratio je na kršćanstvo i sina frizijskog kralja Radboda, a na kraju i samog kralja. Vodio je tešku borbu protiv surovih i krvavih običaja, posebno protiv žrtvovanja djece poganskim bogovima. Spasio je mnoge ljude od smrti, među njima i Ovona, koji je postao njegov sljedbenik, redovnik i svećenik.


Vjera misionara i čudesa koja su uz pomoć Božju činili, odvratili su pogane od starih običaja i privukli ih postupno Kristu Gospodinu. Sveti Wulfram preminuo je na današnji dan, 20. ožujka 703., u benediktinskoj opatiji Fontenelle (Normandija). Njegove relikvije prenesene su 1058. u Abbeville. Wulframov životopis napisao je 11 godina poslije njegove smrti benediktinski redovnik Jonas iz Fontenellea. Zazivaju ga osobe u opasnosti na moru, a zaštitnik je francuskog grada Abbevillea (departman Somme, Pikardija), te župa i crkava u Francuskoj i Engleskoj.

Blaženi Hipolit Galantini

Blaženi Hipolit (Ippolito) Galantini, talijanski pučki misionar, osnivač Kongregacije kršćanskog nauka, rođen je 12. listopada 1565. u Firenci kao sin tkalca Filippa Galantinija i Marije Ginevre Zufoli. Od malih nogu rado je odlazio u crkvu, molio i slušao propovijedi. Već kao dječak okupljao je svoje male prijatelje i poučavao ih o tajnama i istinama vjere. I sam je izučio tkalački zanat, ali je u naučavanju vjere pokazao toliko uspjeha da ga je firentinski nadbiskup, Alessandro de' Medici, kasniji papa Leon XI., postavio za učitelja vjeronauka u crkvi svete Lucije u Pratu. Ippolito je želio stupiti u kapucine, ali ga zbog slabijeg zdravlja nisu primili. Poput svetog Pavla zarađivao je kruh kao tkalac, a u slobodno vrijeme poučavao u vjeri. Pobožni građani, dobrotvori, oduševljeni njegovim plodonosnim apostolatom, sagradili su mu oratorij, tako da ima prostor u kojem može nesmetano djelovati.

U tom oratoriju, građenom od 1602. do 1604., nastala je njegova Kongregacija svetog Franje za kršćanski nauk. Dobar glas o toj kongregaciji proširio se nadaleko pa su se slične ustanove počele otvarati i u drugim gradovima, a Ippolito je zbog toga putovao u Luccu, Volterru, Pistoiu i Modenu. Ippolitovoj kongregaciji pripadale su mnoge značajne osobe onog razdoblja, koje su s njim rado surađivale u vjerskom poučavanju puka.

Njegov apostolat u korist skromnih slojeva društva čini ga istinskom zvijezdom laikata u vrijeme katoličke obnove. Ippolito je punih 14 godina patio od raznoraznih bolesti, ali ih je podnosio strpljivo. Preminuo je na današnji dan, 20. ožujka 1619., u Firenci, na veliku žalost Božjega naroda. Njegov grob postao je okupljalište brojnih molitelja koji su mu se utjecali kao svecu. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Blaženim ga je 19. lipnja 1825. proglasio papa Leon XII.

Blaženi Mauricije Csák

Blaženi Mauricije (Móric) Csák (Boldog Csák Móric), poznat i kao frater Mauritius i Maurizio d'Ungheria, mađarski svećenik, redovnik dominikanac, rođen je oko 1280. u Ugodu (županija Veszprém, sjeverozapadna Mađarska), u bogatoj plemićkoj obitelji kraljevske krvi, kao sin grofa Demetera Csáka. Nježan i senzbilan dječak, od malih nogu rado je čitao i slušao o životima svetaca, predvodio obiteljske molitve i želio postati svećenik. Najradije je boravio u dvorskoj kapelici. Oženio je oko 1301. Katarinu (Katalin), kćerku palatina Amadéa Abe (Aba Amadé), ali je taj brak bio kratkog vijeka. Već nakon tri godine bračni drugovi su se dogovorili da će se povući u dva dominikanska samostana na otoku svete Margarete u Budimu, muški i ženski. Ljutiti Katalinin otac, palatin Aba, izvukao je svoga zeta iz samostana i htio ga na silu učiniti upraviteljem svojih dobara, no to je bilo uzalud. Zbog toga je Ladislav, guverner Budima, Mórica dao zatvoriti. Nakon šest mjeseci Móric se oslobodio zatvora i opet pošao dominikancima. Oni su ga poslali u svoj samostan u Bolognu. Tamo je boravio tri godine, završio studije, primio solidnu redovničku formaciju, a kad je bio zaređen za svećenika, vratio se u svoju domovinu Ugarsku.

Móric je u dominikanskom redu razvio značajnu djelatnost i ostavio dubok trag u mnogim ugarskim samostanima. Mirotvorac, naročitu pobožnost gajio je prema Presvetom sakramentu i bio glasovit po svojoj brizi za siromahe. Posjedovo je dar proroštva i pripisuju mu se mnoga čudesa. Preminuo je na današnji dan, 20. ožujka 1336, u samostanu u Győru (županija Győr-Moson-Sopron, sjeverozapadna Mađarska), a tamo je i pokopan. Mađarska Crkva smatra ga blaženikom od 1494. Njegov životopis napisao je Ambrosius Taegius, a djelo je objavljeno 1668. u Antwerpenu. U glasovitoj crkvi Santa Maria Novella u Firenci nalazi se vrijedna slika iz XIV. stoljeća, autora Andree di Bonaiuta, na kojoj se pored ostalih dominikanskih svetaca i velikana nalazi i blaženi Móric Csák. To dokazuje da je taj mađarski blaženik već tada uživao veliki ugled.

 

Svi datumi

  • Ponedjeljak, 20. Ožujak 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).