NaslovnaSvetac danaOžujakPepelnica, sveti Albin, sveti David i blaženi Roger le Fort

Pepelnica, sveti Albin, sveti David i blaženi Roger le Fort

Ožujak
Srijeda, 1. Ožujak 2017. 00:00

pepelnica1

Danas je Pepelnica ili Čista srijeda, spomendan kojim počinje korizma. To je dan pokore, razmatranja, strogog posta i nemrsa. Svećenici danas posipaju vjernike pepelom uz riječi: „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti."

Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, ali također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan prema onima koji mu se obraćaju pokorna srca.

pepelnica_3

Dobiva se od blagoslovljenih grančica korištenih na Cvjetnicu prethodne godine.

sveti_albin

Sveti Albin

Današnji slavljenik je sveti Albin (Aubin), opat i biskup Angersa. Rodio se 469. u Vannesu (Bretanja) kao dijete galsko-rimske plemićke obitelji. Postao je redovnik, a godine 504. opat samostana u Timcillacu, kasnije nazvanim njegovim imenom (Saint-Aubin). Gotovo četvrt stoljeća mudro je vodio svoju opatiju, a glas o njegovim vrlinama proširio se nadaleko.

sveti_albin_3

Po želji naroda izabran je protiv svoje volje oko 529. za biskupa u Angersu (departman Maine-et-Loire), gradu u zapadnoj Francuskoj, 300 kilometara jugozapadno od Pariza. Kao biskup posebno se isticao brigom za siromahe, udovice i djecu bez roditelja, te svojim nastojanjima u suzbijanju nećudorednog ponašanja, naročito u ono vrijeme učestalih rodbinskih, incestuoznih ženidbi među plemićima. Zalagao se i za otkup robova koje su oteli pirati na rijeci Loire, za čovječno postupanje prema zatvorenicima, a pripisuju mu se mnoga čudesa. Sudjelovao je na pokrajinskom saboru u Orleansu, 538. i 541.


Zbog svojih čvrstih stajališta došao je u sukob s nekim biskupima, a plemići su prijetili i smrću. Naročito se zalagao u širenju i tumačenju Radosne vijesti kod novih naroda koji su tek primili kršćanstvo. Iscrpljen godinama i napornim radom preminuo je na dašanji dan, 1. ožujka 550. u Angersu. Tamo je podignuta i opatija prozvana njegovim imenom. Slava toga omiljenog srednjovjekovnog sveca ubrzo se iz Francuske proširila u Njemačku, Englesku, Poljsku i diljem kršćanskih zemalja. Zazivale su ga osobe izložene piratskim napadima, o kojima čitamo i slušamo i u današnjem, naprednom svijetu. Zaštitnik je mnogih gradova, župa i crkava.

Sretan imendan želimo svim Albinama i Albinima, Zoricama, Zorkama, Zoranima i Zorislavima!

sveti_david_velski

Sveti David Velški

Danas slavimo i svetog Davida, zaštitnika Walesa, velškog biskupa iz VI. stoljeća. Sveti David (velški Dewi Sant) spominje se prvi put u rukopisima Kambrijskog godišnjaka iz X. stoljeća. Prvi i najpouzdaniji životopis („Buchedd Dewi") svetog Davida napisao je Rhygyfarch (Ricemarch) krajem XI. stoljeća, a kasnije je dopunjen mnogim legendama i predajama. Rođen je oko godine 500. (po nekima 542.) u Caerfeiu (Pembrokeshire, jugozapadni Wales) kao sin menevijskog kralja Sanddea i svete None. Njegov prvi učitelj bio je sveti Illtyd, a sveti Paulin (Pawl Hen) poučavao ga je deset godina Svetom pismu. Prema predaji, David je znakom križa svoga učitelja Paulina ozdravio od sljepoće, a Paulin ga je poslao da propovijeda i širi Radosnu vijest. David je kao propovjednik i učitelj putovao Walesom, Dumnonijom (jugozapadna Britanija) i Bretanjom, osnivao i obnavljao crkve i samostane te se u jednom od njih i nastanio. On i njegovi monasi bili su poznati po strogom isposništvu. Pili su samo vodu, nisu jeli meso, dane su provodili u napornom fizičkom radu, a noći u molitvi, učenju i pisanju.

Oko 550. David je postavljen za biskupa Menevije (velški Mynyw), kraja u kojem je rođen. Hodočastio je u Jeruzalem i Rim, a potom je zamijenio svetog Dubrica kao nadbiskup Caerleona i kao primas Crkve u Kambriji sjedište nadbiskupije preselio u rodnu Meneviju. Kao misionar obratio je na kršćanstvo mnoge pogane, bio je glasovit po svojoj svetosti i mudrosti, a u njegovo vrijeme procvali su mnogi samostani. Borio se protiv krivovjerja, a pripisuju mu se mnoga čudesa. Umro je u dubokoj starosti, na današnji dan, 1. ožujka, oko 589. (po nekima 601.), u mjestu St David's (Pembrokeshire), a pokopan je u tamošnjoj katedrali svetog Davida. Svetim ga je 1120. proglasio papa Kalist II.

sveti_david_velski_3

Zaštitnik je Walesa, a obično ga prikazuju kako stoji na brežuljku s golubicom na ramenu. Na današnji dan njegovi Velšani kite se porilukom u znak sjećanja na bitku protiv Saksonaca, u kojoj su prema Davidovom prijedlogu na svojim kapama nosili poriluk kako bi se razlikovali od neprijatelja. To im je donijelo pobjedu pa je poriluk i danas simbol Walesa.

Blaženi Roger le Fort

Blaženi Roger le Fort, poznat i kao Roger de Beaufort, Roger de Ternes ili Roger iz Bourgesa, francuski biskup, rođen je oko 1285. ili 1288. u dvorcu Ternesu kod Guéreta  (Les Ternes, departman Creuse, središnja Francuska), u plemićkoj obitelji, kao sin Godefroia le Forta, gospodara Ternesa, i sestre kardinala de la Chapelle-Taillefera, nadbiskupa Toulousea. Kako je bio najmlađi sin i pokazivao više smisla za školu nego za oružje, roditelji su mu namijenili crkvenu karijeru. Roger je na putu prema svećeništvu uživao veliku potporu svog ujaka kardinala. Studirao je književnost i pravo na sveučilištu u Orléansu. Zaređen je za svećenika, a 1316. postao kanonikom u Rouenu (Normandija). Kao profesor civilnog i crkvenog prava djelovao je od 1317. u Orléansu. Postavljen je 1321, protiv svoje volje, za biskupa u Orléansu (departman Loire, sjever središnje Francuske), a 1328. premješten na biskupsku stolicu u Limogesu (departman Haute-Vienne, Limousin).

Nadbiskupom drevne nadbiskupije u Bourgesu (departman Cher, središnja Francuska) imenovan je 1343. U tom gradu i nadbiskupiji naišao je na priličan otpor, a kao nadbiskup morao se boriti protiv mnogih poroka koji su se uvriježili i kod jednog dijela klera i u narodu. Grad Bourges pogođen je tada i strašnim požarom, koji je uništio sve osim katedrale i nadbiskupske palače. Nadbiskup Roger dao je 1345. iskopati posmrtne ostatke svetog Odila, opata iz Clunyja, a 1356. pomogao stanovnicima Bourgesa u obrani od Engleza, koji su opsjedali grad. Proživljavao je sa svojim vjernicima solidarno sve radosne i tužne događaje. Ustanovio je u svojoj nadbiskupiji proslavu Marijinog Bezgrešnog Začeća, sagradio bolnicu i prihvatilište za stare i nemoćne, otvorio samostan redovnika celestinaca, pisao pravne rasprave i propovijedi.  Preminuo je 23. travnja 1367. u Bourgesu. Pokopan je tada u koru svoje katedrale. Glasoviti doobročinitelj, svu svoju imovinu oporučno je namijenio odgoju i školovanju siromašnih dječaka.

 

Svi datumi

  • Srijeda, 1. Ožujak 2017. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).