NaslovnaSvetac danaSveti Polikarp i blaženi Stefan Wincenty Frelichowski

Sveti Polikarp i blaženi Stefan Wincenty Frelichowski

Veljača
Petak, 23. Veljača 2018. 00:00 - 23:59

sveti_polikarp

Danas slavimo svetoga Polikarpa, biskupa Smirne, mučenika i apostolskog oca. Rodio se godine 69., a o njemu je oko godine 190. pisao sveti Irenej, lyonski biskup, koji ga je upoznao u mladosti: "Bio je učenik apostola te prijatelj mnogima koji su vidjeli Gospodina. Sami apostoli postavili su ga za biskupa Azije u crkvi Smirne". Obratio ga je oko 80., a za biskupa postavio oko godine 96., sveti Ivan apostol, njegov učitelj.

sveti_polikarp_3

Kao mladi biskup ugostio je svetog Ignacija Antiohijskog, također mučenika. Polikarp je bio pastir čvrste vjere i postojan Kristov sljedbenik. Krajem 154. pošao je u Rim kao predvodnik i predstavnik crkava Male Azije kako bi s papom Anicetom raspravljao o danu slavljenja Uskrsa. Nisu se složili, ali su se rastali u miru. Svojom pojavom biskup Polikarp, borac protiv gnosticizma, ulijevao je poštovanje, a svojim pisanjem hrabrio je vjernike da ustraju u trenucima progona i kušnji.


Sačuvana je njegova poslanica Filipljanima, u kojoj ih potiče na molitvu, na vjernost evanđelju i nauku njihovog učitelja svetoga Pavla. Mrzitelji Radosne vijesti, rimski pogani, uhvatili su Polikarpa i izložili ga strašnim mukama na današnji dan, 23. veljače 155., na stadionu u Smirni (danas Izmir u Turskoj). Kad su ga pozvali da prokune Krista, uzviknuo je: „Osamdeset i šest godina mu služim i ništa mi na žao nije učinio. Kako mogu grditi svoga kralja koji me spasio." Starca su stavili na lomaču i zapalili. Mučitelji su ga htjeli prikovati za stup da lakše podnosi muke, ali on je to odbio. Dok se vatra širila oko njega, sjao je poput užarene peći, a naokolo se osjetio ugodan miris tamjana. Plamen mu nije naudio pa su ga usmrtili bodežom, a zatim ga spalili. Zazivaju ga kod uhobolje i dizenterije.

Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski

Blaženi Stefan Wincenty Frelichowski, poljski svećenik i mučenik, rođen je 22. siječnja 1913. u Chełmżi (kujawsko-pomorsko vojvodstvo) u pobožnoj obitelji, kao jedan od šestero djece pekara i slastičara Ludwika Frelichowskog i njegove supruge Marte Olszewske. U djetinjstvu je rado ministrirao i bio član Marijine kongregacije, a od 1927. bio je vrlo aktivan u izviđačima. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnoj Chełmżi, a nakon mature primljen je u sjemenište u Pelplinu (pomorsko vojvodstvo). Bio je jedan od najboljih učenika, svestrano nadaren i aktivan na svim stranama, a i dalje se naročito isticao u poljskoj izviđačkoj organizaciji, u kojoj je obavljao visoke dužnosti sve do nacističke okupacije Poljske. Za svećenika je zaređen 14. ožujka 1937. u Pelplinu, služio kao kapelan i osobni tajnik chełmińskog biskupa Stanisława Wojciecha  Okoniewskog, a od 1. lipnja 1938. djelovao kao župnik u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Toruńu (kujawsko-pomorsko vovjvodstvo).

U narodu je bio poznat kao uzoran svećenik, prijatelj djece i mladeži te zaštitnik bolesnika i nevoljnika. Uređivao je i župne novine. Njemački nacistički okupatori uhitili su ga 11. rujna 1939. Bio im je posebno opasan zbog djelovanja u izviđačkoj organizaciji i zbog velikog utjecaja na mladež. Najprije je bio zatvoren u Toruńu, a od 8. siječnja 1940. u logoru Neufahrwasser kod Gdańska. Premješten je zatim u koncentracijske logore Stutthof (Sztutowo) i Grenzdorf kod Gdańska, a potom u Sachsenhausen kod Berlina. Velečasni Stefan nije svoje pastirske dužnosti zanemario ni u logorima. Tajno je organizirao zajedničke molitve u zatvorskim ćelijama, brinuo za bolesne zatvorenike i u tajnosti ispovijedao. Nacistički zlotvori neprestano su ga duševno i tjelesno zlostavljali, izgladnjivali i ponižavali. Njemu nikada ništa nije bilo teško i sve je tegobe podnosio uz osmijeh, a utjehu je nalazio u molitvi i čvrstoj vjeri u Krista Gospodina.

Na Uskrs je čak uspio služiti mise. Krajem 1940. premješten je u zloglasni koncentracijski logor Dachau (gornja Bavarska), gdje je u izuzetno teškim uvjetima nastavio obavljati svoje svećeničke dužnosti. Na prijelazu iz 1944. u 1945. u logoru je izbila epidemija tifusa. Logorske vlasti nimalo se nisu trudile suzbiti zarazu pa su zatvorenici brzo obolijevali i umirali. Velečasni Stefan zdušno je pomagao bolesnicima, zajedno s ostalim svećenicima u logoru. Na kraju se i sam razbolio i preminuo na današnji dan, 23. veljače 1945., a njegovo tijelo spaljeno je u Dachau. Blaženim ga je 7. lipnja 1999. proglasio papa Ivan Pavao II., za vrijeme svojeg boravka u Toruńu. Zaštitnik je poljskih izviđača te mnogih poljskih škola, župa, crkava i kapela.

 

Svi datumi

  • Petak, 23. Veljača 2018. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).