NaslovnaSvetac danaSveti Konrad iz Piacenze i blažena Elizabeta Picenardi

Sveti Konrad iz Piacenze i blažena Elizabeta Picenardi

Veljača
Ponedjeljak, 19. Veljača 2018. 00:00 - 23:59

sveti_konrad_iz_piacenze

Današnji sveti zaštitnik je Konrad iz Piacenze (Corrado Confalonieri), franjevac trećoredac, pokajnik, hodočasnik i pustinjak. Rodio se 1290. u talijanskom gradiću Calendascu nedaleko Piacenze (Emilia-Romagna). Plemić, od rane mladosti bavio se lovom i viteškim igrama. Jednom je u lovu naredio da se naloži velika vatra, kako bi potjerao divljač iz brloga i gnijezda. Zbog jakog vjetra buknuo je silni plamen koji je opustošio okolna polja i šume te uništio cijelo jedno selo. Corrado je pobjegao u panici.

sveti_konrad_iz_piacenze_3

Vlasnici polja i kuća tražili su da se pronađe krivac i da im se nadoknadi šeteta. Vladar Piacenze Galeazzo Visconti dao je uhititi jednog siromašnog seljaka koji se zatekao na mjestu požara i osudio ga ni krivog ni dužnog na smrt zbog podmetanja požara. U Corradu je je proradila savjest, javio se vlastima, spasio nedužnog čovjeka od smrti i obvezao se da će nadoknaditi štetu. Prodao je imanje kako bi isplatio dug, izvršio je svoje obećanje, ali je potpuno osiromašio. Lišen zemaljskih dobara, odlučio je promijeniti svoj život. Nakon te nesreće, 1315., Corradova supruga Eufrosina ušla je u samostan klarisa u Piacenzi, a on se pridružio franjevcima trećorecima u njihovoj pustinjačkoj nastambi u Calendascu. Hodočastio je u Rim i u druga sveta mjesta, a zatim se uputio na Siciliju.


Stalno boravište pronašao je 1343. u dolini grada Nota (provincija Siracusa). Smjestio se u spilji Pizzoni, koju je narod kasnije prozvao njegovim imenom. O njegovom pustinjačkom životu u vjerničkom puku kruže mnoge legende i pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljivanja. Posebno blizak bio je s pticama. U Notu je i preminuo na današnji dan, 19. veljače 1351., klečeći pred križem. Njegovo štovanje u biskupiji Siracusa odobrio je 1515. papa Leon X., to je 1544. prošireno na čitavu Siciliju, a papa Urban VIII. dopustio je 1625. svim franjevačkim zajednicama štovanje svetog Corrada. Zaštitnik je gradića i biskupije Noto, rodnog Calendasca, naročito ga štuju katolici u Vijetnamu, a zazivaju ga osobe koje boluju od hernije (kile).

Blažena Elizabeta Picenardi

Blažena Elizabeta (Elisabetta) Bartolomea Picenardi, poznata i kao blažena Elizabeta iz Mantove, talijanska trećoredica, rođena je 1428. u Mantovi (Lombardija), kao kći cremonskog plemića Leonarda i Paole Nuvoloni iz Mantove. Odrasla je u Mantovi, gdje je njezin otac bio u službi plemićke obitelji Gonzaga. Majka ju je podučavala u vjeronauku, a otac u latinskom jeziku. Otac ju je htio udati za nekog mantovskog uglednika, ali Elizabeta je od malih nogu željela posvetiti svoj život Blaženoj Djevici Mariji. Već je u svojoj dvadesetoj godinu obukla odjeću Slugu Blažene Djevice Marije (servita) kao „mantellata", servitska trećoredica. Poslije smrti roditelja, živjela je od 1465. kod svoje sestre Orsine, udate za Bartolomea Gornija. Uredila si je ćeliju, u kojoj je provodila život posvećen dragom Bogu.

Posljednjih godina života zalazila je u obližnju servitsku crkvu svetog Barnabe, često je primala pričest, što tada baš nije bilo uobičajeno, a posljednjih mjeseci ispovijedala se svaki dan. Ljubazna, ponizna i draga djevojka, živjela je pokornički, čitala Sveto pismo i molila časoslov, poput redovnica i redovnika. Naročitu pobožnost gajila je prema euharistiji i Gospi, Majci milosti, pa su mnogi vjernici tražili njezine preporuke kod Gospe. Sama je 15. srpnja 1467. izdiktirala svoju oporuku, u kojoj je ostavila svoj časoslov i 300 dukata servitima, Slugama Blažene Djevice Marije. Predosjetila je datum svoje smrti, a umrla je na današnji dan, 19. veljače 1468. u Mantovi. Pokopana je u obiteljskoj grobnici, u crkvi svetog Barnabe. Narod ju je odmah poslije smrti štovao kao sveticu, a uskoro i kao pravu čudotvorku. Pripisuju joj se mnoga čuda, od kojih je najpoznatije ono vezano uz djevojčicu, koja se utopila u jezeru i za pola sata izvučena na obalu živa i zdrava. U kapeli obitelji Picenardi, nedaleko Cremone, nalaze s mnoge zahvalne pločice koje svjedoče o milostima po zagovoru blažene Elizabete. Jedna stara freska iz 1475., prikazuje Elizabetu u habitu „mantellate", s ljiljanom i liturgijskom knjigom u ruci. Blaženom ju je službeno proglasio 1804. papa Pio VII. Naročito ju štuje red Slugu Marijinih (serviti) te biskupije Mantova i Cremona.

 

Svi datumi

  • Ponedjeljak, 19. Veljača 2018. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).