NaslovnaSvetac danaSveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija, sveti Amand iz Maastrichta

Sveti Pavao Miki i mučenici iz Nagasakija, sveti Amand iz Maastrichta

Veljača
Utorak, 6. Veljača 2018. 00:00 - 23:59

sveti_pavao_miki

Današnji sveti zaštitnik je Pavao (Paul, Paulo) Miki, japanski isusovac i mučenik, jedan od 26 japanskih mučenika iz Nagasakija, koji su svoj život položili za vjeru Kristovu. Pavao Miki rodio se oko 1562. u Tsunokuniju nedaleko Kyota. Kršten je s 5 godina, zajedno sa svojim roditeljima. Odgojili su ga isusovci u Azuchiju i Takatsukiju. Stupio je 1580. u Družbu Isusovu i postao glasovit kao vrsni propovjednik i vjeroučitelj.

sveti_pavao_miki_i_mucenici_iz_nagasakija_4

Zahvaljujući njemu mnoštvo duša iz svih slojeva japanskog društva prigrlilo je katoličku vjeru. Bio je izuzetno vješt u dijalogu s nekršćanima. Svoj život posvetio je nasljedovanju Krista raspetoga i službi naviještanja evanđelja. O tome svjedoče njegova brojna pisma, osobito ona iz zatočeništva. Jedan od tadašnjih japanskih vlastodržaca, daimyo Toyotomi Hideyoshi, u strahu pred utjecajem stranaca i širenja kršćanstva, počeo je 1587. žestoko progoniti misionare i japanske katolike. Pavao Miki zatvoren je u prosincu 1596. On i njegova braća po vjeri morali su pješačiti oko 1000 kilometara od Kyota do Nagasakija. Putem su ih zlostavljali, vrijeđali i psovali, a oni su slavili Svevišnjeg, molili i pjevali „Tebe Bože hvalimo".


Kad su stigli u Nagasaki, japanski grad s najvećim brojem katolika, Miki je 5. veljače 1597. razapet na križ. Svoju posljednju propovijed izrekao je s križa, opraštajući svojim progoniteljima i ubojicama, ponosan što je Japanac i katolik. Uz njega su razapeti i japanski isusovci Joan Soan de Gotó i Santiago Kisai te još 23 mučenika, među njima 6 franjevačkih misionara i 17 japanskih laika. Toga dana, 5. veljače 1597. godine, 26 osoba završilo je život smrću na križu, poput svoga božanskog Učitelja. Sve njih blaženima je proglasio 1627. papa Urban VIII., a svetima 1862. papa Pio IX. Posvećene su im brojne župe i crkve u Japanu i širom svijeta.

Sveti Amand iz Maastrichta

Sveti Amand (Amandus), apostol Belgije i Nizozemske, misionar, biskup Maastrichta, rođen je oko 584. u francuskoj pokrajini Poitou (zapad središnje Francuske). S 20 godina postao je monah na otoku Île d'Yeu. Njegova obitelj bila je protiv njegovog zaređenja pa ga je pokušala oteti iz samostana, ali nije uspjela u tom naumu. Zatim se uputio u Bourges (departman Cher, središnja Francuska), gdje je postao učenik biskupa, svetog Austregisilusa. Tamo je u samotnoj pustinjačkoj ćeliji proveo 15 godina, živeći samo o kruhu i vodi. U ono vrijeme još nije završeno naseljavanje franačkih plemena pa je i evangelizacija na na tom području bila tek na početku. Amand je bio preteča velikih misionara na pograničnom području između Frizije i Franačke, svetog Willibrorda i svetog Bonifacija.

Već je u svojoj mladosti shvatio evanđeosku poruku koja traži hod za siromašnim Kristom. Na jednom hodočašću u Rim uvidio je da želi postati misionar. Oko 628. posvećen je u Galiji za misijskog biskupa i krenuo na sjever, u današnju Flandriju. U prvim godinama misionarenja doživio je veliko razočaranje jer su ga ostavili njegovi najbliži suradnici. Neko vrijeme je čak napustio Flandriju i pošao na jug da bi, jugoistočno od Alpa, naviještao evanđelje slavenskim plemenima, na području današnje Slovačke. Osjetio je, ipak, da je njegovo misijsko polje na sjeveru pa se vratio u Flandriju. Kao misionar propovijedao je evanđelje u Francuskoj, Flandriji, Koruškoj i Njemačkoj. Temelje Crkve želio je osnažiti osnivanjem samostana. Izgradio je i osnovao mnoge crkve, opatije i samostane, a posebno je glasovita bila opatija u Elnonu, kasnije nazvana po njemu, Saint-Amand (danas Saint-Amand-les-Eaux, departman Nord, sjeverna Francuska). Ta je opatija postala žarište kršćanskog života i duhovne izgradnje. Bio je prijatelj i duhovni savjetnik svetog Humberta iz Maroillesa i svetog Achariusa iz Tournaia. Pripisuju mu se mnoga čudesa.

Oko 647. postao je biskup u Maastrichtu (provincija Limburg, jugoistočna Nizozemska), ali se već tri godine kasnije odrekao biskupske službe. Povukao se u svoju opatiju Elnon i posvetio se molitvi. Uživao je veliki ugled kod pape Martina I. i austrazijskog kralja Sigeberta II. U svojoj oporuci je napisao: „Mi smo nadaleko i naširoko iz ljubavi prema Kristu svim pokrajinama i plemenima naviještali Božju riječ i dijelili krštenje. Bog nas je spasio od mnogih opasnosti. Sada je tijelo izmoreno i iscrpljeno mnogim radom. Nadamo se da će se naš oproštaj od svijeta zbiti veoma brzo." Preminuo je na današnji dan, 6. veljače 679., u samostanu u Elnonu (Saint-Amand). U Belgiji, Nizozemskoj i Francuskoj posvećeno mu je više od 100 župa i crkava. Štuju ga naročito pivari i vinari jer je djelovao u krajevima gdje je posebno bila razvijena proizvodnja piva i vina. Zazivaju ga kod bolesti stoke, groznice, paralize, reumatizma, kožnih bolesti i problema s vidom, a zaštitnik je gostioničara, hotelijera, svratištara, pipničara, barmena, trgovaca mješovitom robom, ljekarnika, trgovaca, izviđača, vinogradara, vinara, proizvođača octa, pivara, Flandrije, Maastrichta i Utrechta (Nizozemska), Salzburga (Austrija) te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem Europe.

 

Svi datumi

  • Utorak, 6. Veljača 2018. 00:00 - 23:59

Powered by iCagenda

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).