RASPEĆE

Datum 14.04.2019.

RASPEĆE

raspece

Krista su prikovali na križ. Smrt na križu bijaše najokrutnija kazna koju su Rimljani imali za pobunjenike i zločince. Bila je to strašna smrt: morati polagano umirati viseći na križu, ostajući sve više bez zraka, a pred pogledima gledatelja. Za učenike je Isusova smrt na križu gorko razočarenje. Njihova se nada u Mesiju slomila. Suočeni s tim šokom prva reakcija je svakako bio bijeg.

Zašto je Isus morao umrijeti na križu? To pitanje i traženje odgovora na njega postavlja se od prvih dana. Zacijelo se najintenzivnije Pavao sučeljavao s ovom činjenicom razapinjanja Pomazanika Božjega. Za njega je križ postao slika njegova otkupljenog i oslobođenog života. Križ mu pokazuje da su mjerila svijeta dokinuta. Križ koliko god strašan bio zapravo pokazuje jedan drugi svijet – svijet Milosti. Radi se o Božjoj snazi. Isusov je križ prekrižio svako naše nastojanje da sebe opravdamo vlastitom snagom i vlastitim mjerilima. Od sada vrijedi jedino Božja bezuvjetna Ljubav koja obuhvaća sve ponore i nepravde u nama. Tako križ za svetog Pavla postaje slika Milosti i Slobode od svake prisile za samoostvarenjem.

Isus nam je na križu iskazao svoju Ljubav do kraja. Posvetio nas je u Otajstvu Ljubavi Boga koji nam je darovao svoga Sina da bi smo u njemu imali Život. Upravo se s toga i blagoslivljamo križem križajući se da tako javno i slobodno priznajemo da smo njegovi. Križ je ujedno i simbol svih suprotnosti ovoga svijeta. Križ nas upućuje na to da je sve u nama dodirnuto Božjom Ljubavlju i ozdravljeno, da u nama nema ništa što se Isusovom Ljubavlju ne preobražava.

Uz sva tumačenja križa ostaje ipak sablazan koju on predstavlja. Križ znači i jedan veliki izazov za našu sliku o Bogu. Isus nam na Križu objavljuje Boga koji s nama trpi, koji ulazi u našu bol te je trpi do kraja i tako preobražava. U dubini svojega srca znamo da je Isus za svakoga čovjeka umro. Nije se suzdržavao. Na križu je sve predao otvarajući se za čovjeka. Kad gledamo Isusa, kako raširenih ruku visi i umire na križu, osjećamo se bezuvjetno voljenima. Njegove raširene ruke također su i poziv da se sakrijemo u njegovoj Ljubavi i tu odmorimo. Kada klečimo pred križem, prestaju sva predbacivanja, i u našem srcu postaje tiho. Tada znamo da je u konačnici sve dobro, jer...

... sve je obuhvaćeno njegovom Ljubavlju.

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.