ISKUŠENJA ILI NAPASTI

Datum 05.03.2017.

ISKUŠENJA ILI NAPASTI

iskusenja_ili_napasti2

Poslanica Hebrejima kaže za Isusa: „Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom" (Heb 4, 15). Autor dakle vidi Isusovu čovječnost upravo u tome što je kao i mi iskušavan i napastovan. To sve potvrđuje činjenicu da Isus nipošto nije izvan ljudske stvarnosti. On zna iz vlastitog iskustva da biti čovjek nije moguće bez napastovanja. Doživljaj napasti osposobljava Isusa za suosjećanje s nama. Ovdje je važno naglasiti da je napast ona zbilja koja dolazi isključivo od zloga dok bi kušnja bila nešto što Bog pripušta za naše odrastanje i veće dobro. Dakle, Sotona je taj koji napastuje, a Bog je onaj koji kuša.

Duh nakon krštenja nagna Isusa u pustinju gdje ga je iskušavao Sotona. I Matej i Luka opisuju tri modela iskušenja, koji ugrožavaju i naš proces odrastanja, prosvjetljenja i spasenja. Što neki čovjek više nastoji oko svoje duhovnosti, predanja Bogu, samoodricanja, to su i napasti korjenitije, jače i smrtonosnije. Uistinu je to tako, na svojoj smo koži probali. Potvrda nam je i činjenica da nije bilo duhovnog čovjeka kroz povijest, a da nije primio svoju mjeru tereta Križa.

Prva se napast javlja kada Isus nakon četrdesetodnevnog posta ogladni. „A đavao mu reče: Ako si Sin Božji, reci ovom kamenju da postane kruhom" (Lk 4,39). To je napast da se konzumira sve što se nudi. Sve treba isprobati, sa svime eksperimentirati. U svemu tražiti užitak i samo užitak, jer glad treba zadovoljiti. Što je glad opsežnija to je put propasti „smisleniji". Mnogi ljudi pretvaraju „kamenje" u „kruh" koji treba utišati njihovu glad. Oni svoj rad, položaj, službu, uspjeh, imetak, ljude s kojima su zajedno pretvaraju u priznanje, čast, kontrolu, moć, egoizam, seks, samo da zasite svoju osobnu potrebitost za tim, da ugase glad i prazninu koja zjapi u njihovoj duši.

Druga napast jest vlast. „Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i kome hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje" (Lk 4,6-7). To je temeljna napast, napast imati vlast nad drugima. Vlast je obećanje zavedenima da će u svemu biti tako vješti da se nikada ne pokažu slabima, da druge umanjuju, da mogu vjerovati u vlastitu veličinu. Takvi gube sposobnost za Ljubav. Njihove riječi postaju prazne, pogledi hladni, farizejstvo i karijerizam jedini slijed. Sve je jalovo, stoga i toliko mučnije kada ova napast zahvati crkvene službenike.

Treća napast odnosi se na sliku Boga. Sotona izaziva Isusa, da pred javnošću dokaže svoje Bogosinovstvo bacajući se s hrama, jer anđeli će ga Božji čuvati. Ovo je zacijelo najveća napast duhovnog čovjeka da svoju duhovnost zloupotrijebi. Uz to usko je vezana i zloupotreba poslušnosti, a za one „neposlušne" koji razmišljaju svojom glavom degradiranje, ponižavanje, mobbing postaje način eliminiranja. Daleko je od tako zavedenih poniznost kao sve druge kreposti koje su „lakmus papir" provjere iskrene duhovnosti i ispunjenja Duhom Svetim.

Zapravo sve napasti koje god vrste bili idu za tim da ugroze i unište Ljubav. A Bog je Ljubav. Uz nju usko povezano radi se i o svim krepostima kao i vrijednostima koje bivaju zgažene. No jedno je činjenica, za one koji su svoj Život predali Bogu, napast je kao oluja koja sili naše stablo Života da svoje korijenje pusti dublje u zemlju, jer...

...Bog čini da uza sve, neprestano rastemo.

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Korištenjem naše stranice, pristajete na upotrebu kolačića.