Naslovna Arhiva kolumni i članakaBlog buduće časne sestre

Blog buduće časne sestre: Bijah slijepa, a sad vidim

Datum: 17.06.2010.

blog53

Razmišljam što zapravo znače ove riječi u iskustvu moga života...

Prisjećajući se svih godina koje su iza mene i načina života koji sam vodila, mogu reći da sam doista bila "slijepa" u mnogim stvarima. Nisam prepoznala Isusa gotovo ni u jednoj situaciji, trenutku! Možda zato što je moj um, zajedno sa srcem, bio usredotočen samo na zabavu i sve ostale površne stvari koje ne vode na pravi put? Nisam vidjela Isusa u svojoj majci, koja se za me žrtvovala do kraja, ni u prijateljima koji su molili za nas, a ni u bolesnoj susjedi koja je kadkad trebala moju pomoć. Nisam Ga našla, ali nisam Ga tražila, nisam se odazvala, iako me pozivao... Ali, sad vidim!

Učinila sam to!

Što to danas za mene znač? Dragi prijatelju, to znači da sam nakon dugo godina življenja u ispraznosti, nakon puno padova, tuge i razočaranja, života bez smisla, dobila nešto prekrasno - poziv od Gospodina da se vratim u Crkvu. Učinila sam to! Nisam puno razumjela,možda nisam ni trebala razumjeti, ali osjećala sam da mi je biti tu. Gospodin je bio strpljiv i nježan sa mnom, davao mi je onoliko koliko sam mogla primiti. Dao mi je milost da mogu biti svjedokom njegova uskrsnuća i njegove ljubavi. Zamislite, svaki dan u Hramu Božjem u miru slušati živu Riječ, slušati i čuti što mi Isus govori u propovijedi kroz svećenika. Zatim Tijelo Kristovo - tko li je od nas dostojan da Ga primi? Ne postoji takav, ali Bog je milosrdan. On najbolje zna kakvi smo mi i jedino što od nas očekuje jest da kažemo - Isuse, dođi. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu. To tijelo umrlog i uskrsnulog Krista očistit će sve što je prljavo u tebi, dat će ti snage da živiš s Njime i zaštitit će te od svakoga zla. A između svega toga, svi slavimo Gospodina - pjesmom! To je euharistija, vrhunac, ono najveće!

Rastem u vjeri

Malo po malo, nije došlo preko noći. Bilo je tu odricanja, molitve i neizvjesnosti, straha. Ali, kao što rekoh, Bog je bio nježan i strpljiv, a ja sam sve više bila gladna onoga što je Isus pripremio za me. Bog nas poznaje bolje nego mi sami sebe. Ali, mi dragoga Boga ne poznajemo dovoljno. Ja sam svog Oca Nebeskog željela upoznati još više i dublje. Zato što sam u prijašnjem iskustvu vidjela i osjetila promjenu u sebi - radost i ispunjenje. Osjećala sam Isusovu prisutnost, ljubav. Više me nisu ispunjavale stvari koje su nekad bili prioriteti u mom životu. Kako sam sazrijevala, tako sam i više razumjela.
Došlo je i vrijeme traženja fakulteta i svih ostalih obveza koje manje-više svu mladež dočekaju. Bilo je tu puno neznanja, strahova, ali u svemu tome nisam se puno plašila, nisam se obeshrabrila. Nisam, jer On je bio sa mnom! Iskusila sam da me Isus Krist ljubi, da mi želi samo dobro. Iskusila sam koliko se brine za moje želje i potrebe, koliko strepi nadamnom. Osjetila sam Njegovu pruženu ruku kad mi je bilo najpotrebnije, kad mi nitko drugi nije mogao pomoći. Samo On bio je tu. Osjetila sam i Njegov zagrljaj, Njegovu riječ: "Ne boj se, ja sam tu u sve dane do svršetka svijeta". Čudno, zar ne?
Zašto bi netko dao svoj život za tebe, a da ti njemu ništa dao nisi, dapače, ti si ga do križa i doveo?! Moj um ne može shvatiti tu ljubav kojom nas je Krist ljubio i na križ za nas otišao, ali srce tu ljubav može itekako osjetiti i, kao što sam već spomenula, iskusiti!

Dar milosti

Koliko Ga sada poznajem? Dovoljno!
Dovoljno da Mu vjerujem, da Mu otvorim srce, da dopustim da prebiva u meni, da me  vodi i da kažem "amen" na sve što zatraži od mene. Imam milost da u ranim godinama shvatim da je ovaj život koji živim darovan od Boga. Bog mi je dao slobodu, shvatila sam da mi je za birati – tamu ili svjetlo. Dao mi je snage i vjere da izaberem Njega, da izaberem svjetlo. Nisam pogriješila - dapače, nikad dosad, ni kad sam ostvarila svoj cilj da se profesionalno bavim sportom, ni kad sam imala najljepšeg dečka, ni kad sam bila najbolja u poslu, nikad se  nisam osjećala sretnijom, ispunjenijom i sigurnijom nego sada kad sam jedno s Kristom! Ali, razmišljam, kako mogu vratiti Gospodinu za dobro što mi je učinio? Postoji li nekakav način... i shvatih da postoji: svoj život daruj Isusu Kristu! 
Prolazeći kroz krize, napasti, trpljenja i kušnje vidim koliko je sve to zapravo potrebno i milosno, jer jedino kroz trpljenja najviše se zbližavaš s Kristom. Osjetila sam poziv za posvećeni život... Isus želi da budem Njegova zaručnica. Nije li to prekrasno, biti Kristova?!  Rekoh Mu amen, prepustih Njemu sve svoje sumnje, strahove i sve što me tišti.

Radujem se

Ako je On mene izabrao, tko sam ja da mu kažem ne? Imam milost da sam upoznala puno redovnica, vidjela i osjetila u njima neizmjernu radost služenja, ispunjenje, toplinu, sjaj u njihovim očima, nježnost, mir. One su za mene istinske sljedbenice naše Majke Marije. Nigdje ne piše da će biti lako, ali ne brinem se, jer kad mi bude najteže znam tko će biti sa mnom i dati mi snage da preprodim sve! Još vam puno toga imam i želim otkriti, a Gospodin će, kao i uvijek, otvoriti vrata za sve.

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).