NaslovnaPsihologija duhovnostiMoć duhovnosti: U potrazi za sobom

Moć duhovnosti: U potrazi za sobom

Datum 04.03.2014.

jakovljevic

Čini se kako smo osuđeni, predodređeni ili pozvani da cijeli život nešto tražimo. Vi koji čitate ovaj tekst, čitate ga jer se nadate da biste mogli u njemu nešto naći... Za neke je život igra, za druge borba, za treće misterij, za četvrte umjetnost..., a za sve, čini se život je traženje. Netko traži sreću, netko istinu, netko ljubav a netko smisao svog života, neki su potrazi za pravim sobom, drugi opet u potrazi za izgubljenim ja, za zdravljem... Neki su traganje zamijenili bijegom od sebe, od istine, od ljubavi, od Boga...

Traganje je redovito povezano s propitivanjem sebe i drugih. U traženju pravoga sebe neizbježna su egzistencijalna pitanja su: Tko smo? Kuda idemo? S kime ili za kim idemo? Koja je prava svrha našega postojanja?

Životna misija, poziv ili vizija

Meni se sviđa ideja da nema suvišnih ljudi, da svatko ima svoje poslanje u ovom svijetu. Ne znam koliko je istinita, ali znam koliko je ova ideja moćna i važna za duševno zdravlje. Mnogi moji pacijenti bili su uvjereni da su posve beznačajni, pa čak i suvišni u ovom svijetu. Prema Viktoru Franklu svatko posjeduje zvanje ili specifično poslanje u životu tako da je jedinstven i nezamjenjiv jer njegov život se ne može nikada ponoviti. Životna zadaća svake osobe je jedinstvena i samo je ta osoba može ostvariti. Poslanje (lat. missio od misus, što znači poslan) označava naš unutarnji spiritualni program ili životni skript. Životni poziv (lat. vocatus što znači biti pozvan) je zov koji dolazi iz dubine naše duše, a životna vizija (lat. visio od visus što znači koji je viđen) je unutarnja slika životnog plana. Kako prepoznati osobno poslanje, ispravno odgovoriti na unutarnji zov, kako ispravno vidjeti i slijediti svoju pravu životnu viziju važna su egzistencijalna, sudbinska pitanja. Svatko mora sam otkriti svoje poslanje, koje istodobno i privlači i plaši. Poslanje sadrži autentični smisao života i izvor je duhovnog rasta i razvoja. Prema Jeanu Monbourquette-u ispunjenjem svojega poslanja obogaćujemo svemir, a zauzimanjem u svojemu poslanju pridobiva se pomoć cijelog svemira.

Identitet, životne uloge i ciljevi

Svoje životne ciljeve ostvarujemo kroz različite uloge s kojima se više ili manje identificiramo. Obično razlikujemo individualne ili osobne uloge, koje su temelj za sve druge uloge: obiteljske (uloga roditelja, sina ili kćeri, brata ili sestre, itd.), društvene ili građanske (npr. građanski aktivist, borac za ljudska prava, zaštitnik prirode, dragovoljni davalac krvi, volonter, itd.) , političke (zastupnik u saboru, predsjednik države, predsjednik stranke, član stranke, itd.), profesionalne (npr. uloga liječnika, odvjetnika, studenta, itd. uloga kolege, poslovnog partnera), psihološke uloge (žrtva, progonitelj, spasitelj), seksualne uloge (homoseksualne, biseksualne, heteroseksualne), itd. Poistovjećivanje s pojedinim ulogama iznimno je bitno za oblikovanje naših identiteta. Struktura i kvaliteta obiteljskog života je tijesno povezana s izvršavanjem obiteljskih uloga koje trebaju biti uravnotežene s drugim ulogama, a što je danas sve veći problem. Zbog nesklada u raznovrsnim ulogama obitelj je kao institucija poprilično ugrožena, a osobna difuzija identiteta cijena koju plaćamo u zdravlju.

Mentalni modeli, životne vrijednosti i skrivena vjerovanja

Važna dimenzija našega života jest da živimo ne samo u materijalnom svijetu, nego i u svijetu ideja. Ideje odražavaju, ali i oblikuju naš svijet i život. Nadalje, ideje su oblikovane u našem mozgu i ostvaruju se kroz naš mozak , ali i one također oblikuju naš mozak. Prema Joseph-u Murphy-u „zakon života je zakon vjere". Koliko je važno što nam se događa, jednako je važno što mi vjerujemo da nam se događa. Stres samo po sebi nije ni dobar ni loš, o našem vjerovanju ovisi hoće li biti za nas dobar i poticajan (eustres) ili loš i patološki (distres) čimbenik. Naš mentalni model utemeljen je na vjerovanjima, često skrivenim, o sebi, svijetu i životu kao i vrijednostima koje slijedimo. Vrijednosti koje slijedimo povezane su s našim potrebama, interesima, željama i karakterom, a naš karakter je naša sudbina, kako u zdravlju tako i u bolesti. Nerijetko, destruktivna skrivena vjerovanja i ideje koje slijedimo vode nas u bolesti i duševne poremećaje.

Vjera, duhovnost i zdravlje

Duhovnost je pojam koji se tumači i definira na vrlo različite načine. Između ostalog, biti duhovan znači biti u dodiru s cjelinom, imati osjećaj sebe u širem, bogatijem i smislenijem kontekstu života, a duhovna inteligencija je inteligencija duše koja nam pomaže prepoznati i kreirati pravi, autentični smisao života. To je također inteligencija kojom se iscjeljujemo i postajemo potpuni. Čovjekov mozak ima sposobnost samotranscedencije, samonadilaženja i uzdizanja čime se omogućuje komuniciranje u dimenziji duhovnosti. Samotranscedencija predstavlja na neki način i mogućnost samozaborava ili bolje reći širenja sebe. Prema nekim vjerovanjima duša nije samo u mozgu i tijelu, nego i više od toga, ona ide van i omogućuje nam sjedinjenje s nečim višim od nas. Ako duhovnost predstavlja transcendentnu sposobnost i mogućnost čovjeka da sudjeluje u onome što se nalazi iznad njega samoga i njegova neposrednog i sebičnog interesa, onda duhovno zdravlje znači mogućnost da izađemo iz sebe samih, da stupimo u ispravan odnos s drugima i okolinom te da komuniciramo na kreativan način. Duhovno zdravlje uključuje prisutnost istinske ljubavi, opraštanja, zahvalnosti, velikodušnosti, altruizma, mira i miroljubivosti. Za kršćane to je proces rasta i razvoja u ljubavi i sudjelovanje u božanskoj naravi.

 

Prof. dr. Miro Jakovljević

 

http://www.promente.hr/

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).