NaslovnaPsihologija duhovnostiMoć duhovnosti: Otvoriti se milosti opraštanja

Moć duhovnosti: Otvoriti se milosti opraštanja

Datum 13.05.2014.

 

Ljudski je griješiti, a božanski opraštati

Otkako je svijeta i vijeka ljudi stalno nanose patnju, bol i nepravdu jedni drugima. Vjerojatno ne postoji čovjek koji nikad nije bio u takvoj situaciji, bilo da je žrtva bilo da je agresor, da je sam paćenik ili da stvara patnju drugima, da su drugi nepravedni prema njemu ili da je sam nepravedan prema drugima...Što mislite kakav bi bio naš svijet kad bi ljudi jedni drugima više i potpunije opraštali? Možete li graditi svoj osobni svijet bez mržnje i osvete?

Za mnoge je opraštanje samo jedna lijepa priča za naivne, i ništa više, čista utopija u našoj dolini suza. Za neke je to čak i psihološki neprirodno stanje, pa tvrde da samo budale i slabići opraštaju. Osveta je instinktivna pravednost, jer osjećaj za pravdu govori da svatko mora ispaštati za zlo koje čini. Po nekima osveta je snaga koja pročišćava, koja izbavlja iz kompleksa manje vrijednosti, apatije i očaja. „Tko se ne osveti, taj se ne posveti". „Oko za oko, zub za zub". Osveta je spontana, instinktivna i najprirodnija reakcija koja vraća osjećaj samopoštovanja. Zbog ovakvih uvjerenja mnogim ljudima je jako teško, nekima i nezamislivo, moći oprostiti. A zapravo ne znaju da često neopraštanjem sebi nanose najveću štetu.

Opraštanje je mjera za duhovnost

„Ne sudite, i neće vam se suditi, opraštajte i bit će vam oprošteno" (Luka 6,37)

Sposobnost opraštanja jedno je od mjerila duhovnosti. „Ljudski je osvetiti se, a božanski opraštati" kaže stara poslovica. Opraštanje je duhovna snaga koja nadvladava instinktivne reakcije i prirodna pravila. Važna je sastavnica duhovne inteligencije. Istinski opraštati mogu samo duhovno visoko razvijene osobe. Ljudi koje susrećemo naša su ogledala, ono što vidimo u njima dobrim je dijelom refleksija nas samih. Moći oprostiti znači moći vidjeti dobro u drugima i sebi. Opraštanjem se raste u ljudskosti i svetosti.

Opraštanje nas oslobađa

„Kad srce plače zbog nečega što je izgubilo, um se raduje zbog nečega što je otkrio".

Sofizam

„Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim". Oprost je veličanstvena pobjeda koja nas oslobađa iz ralja mržnje i okova prošlosti donoseći nam unutarnji mir i radost jer oslobađa sile ljubavi u nama. Neopraštanje dovodi do duhovnog zagađenja negativnim osjećajima, mislima i stavovima. Osoba koja mrzi i osvećuje se živi u svijetu osvete i mržnje, a osoba koja oprašta živi u svijetu ljubavi. Oprostiti znači pomiriti se ne samo s drugima već i sa samim sobom. Opraštanje nam omogućuje da živimo u zdravom, vedrom i mirnom stanju duha. Ono je svjestan životni izbor da se usmjeravamo na dobrobit i blagodati života, da živimo u sadašnjosti, a ne u prošlosti, mržnji, zlobi i drugim negativnim emocijama. Dok ne oprostimo loša prošlost živi u našoj svakodnevnoj sadašnjosti. Opraštanje je duhovna praksa pročišćavanja duše i pozitivnog i biofilijskog pristupa životu u ljubavi. To je salutogeni proces koji pretvara patnju, ljutnju, bijes, zlobu, depresiju u više vibracijske frekvencije ljubavi, moći, slobode, radosti i smisla.

Zašto opraštamo?

„Želite li samo na kratko biti sretni? Osvećujte se. Želite li uvijek biti sretni? Opraštajte."

Henry Lacordaire

Opraštamo ili ne opraštamo jedni drugima iz različitih razloga i na različite načine. Neki ljudi opraštaju kad shvate da povreditelj jednostavno nije mogao ili nije znao drugačije. Drugi opet opraštaju kad shvate da je povreditelj i sam patio jako mnogo, više od njih ili pak da je dovoljno patio. Često opraštamo kad se povreditelj iskupi za ono što je učinio. Opraštamo kad shvatimo da ne želimo više patiti. Opraštamo i kad odlučimo da nećemo biti jedan/na od onih koji ne praštaju. Opraštamo kad želimo naći unutarnji mir. Opraštamo kad vjerujemo da je duhovna ljubav naš životni izbor i put. Opraštamo kad želimo biti jači od onoga što nas plaši. Opraštamo kad se želimo osloboditi destruktivne veze. Opraštamo kad želimo započeti novi život. Opraštamo jer želimo biti istinski dobre osobe. Opraštamo jer želimo istinski uživati i radovati se životom.

Autentično opraštanje u dvanaest koraka (prema Jeanu Montbourquettu)

1.Odreći se osvete

2.Priznati svoju slabost i povrijeđenost

3.Podijeliti s nekim svoju bol i povrijeđenost

4.Osvijestiti svoje gubitke i odraditi žalovanje

5.Prihvatiti ljutnju i srdžbu da se odreknemo želje za osvetom

6.Oprostiti samom sebi

7.Razumjeti svojega povreditelja

8.Prepoznati smisao uvrede u svojemu životu

9.Prepoznati sebe dostojnim opraštanja i kojemu je već oprošteno

10.Ne forsirati opraštanje pod svaku cijenu i na silu

11.Otvoriti se milosti opraštanja

12.Definitivno okončati odnos ili ga obnoviti

Mala vježba - Otkriti pozivni smisao povrede: Svako zlo za neko dobro

Ako ste povrijeđeni ili kada ste povrijeđeni može vam pomoći da sebi odgovorite na sljedeća pitanja:

- Što sam naučio od pretrpljene povrede?

- Koje sam nove spoznaje stekao o sebi i drugima?

- Koje sam granice i krhkosti otkrio u sebi?

- Jesam li nakon toga postao bolji čovjek?

- Koje sam nove resurse i životne snage otkrio u sebi?

- Koji sam novi stupanj zrelosti dostigao?

- U što me je ova kušnja uvela?

- Koje sam nove razloge življenja prepoznao?

- Do koje je mjere povreda učinila da se očituje dubina i snaga moje duše?

- U kojoj sam mjeri odlučio promijeniti svoje odnose s drugima, a posebice s Bogom?

- Kako ću sada nastaviti živjeti?

- S kojom me velikom živom ili povijesnom osobom ili mitskim likom pretrpljena uvreda potiče da se poistovjetim?

www.promente.hr

Prof. dr. Miro Jakovljević

Idi na vrh

Kako bi smo vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies).